Večernji list - Hrvatska

Zašto je mijenjan natpis u Bleiburgu

- Piše Zvonimir Despot

Velika se prašina opet podignula oko Bleiburga i obilježava­nja bleiburške tragedije. Prvo su austrijske vlasti zabranile komemoraci­je koje su se godinama održavale na Lojbaškom polju kod Bleiburga, a onda je sve otišlo dalje te su austrijske vlasti odlučile da sa spomenika na Lojbaškom polju treba ukloniti hrvatski natpis i hrvatski grb. Počasni bleiburški vod, koji je vlasnik zemljišta na kojemu je podignut spomenik, uklonio je natpis na hrvatskom jeziku, ali ne i grb. To su onda ovih dana učinile austrijske vlasti. Što se zapravo ondje dogodilo?

Spomenik bleiburški­m žrtvama na Lojbaškom polju kod Bleiburga podigao je Počasni bleiburški vod 1987. godine kupivši kasnije na tom dijelu i zemljište, a austrijske vlasti tražile su od PBV-a da ukloni sa spomenika hrvatski tekst koji je glasio “U čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci svibanj 1945.” te hrvatski grb uz njega. Taj su tekst protumačil­e kao veličanje poraženih snaga u Drugome svjetskom ratu, odnosno kao veličanje ustaša i uopće nacističko­g i fašističko­g pokreta kojem su pripadali i ustaše. Počasni bleiburški vod skinuo je sporan tekst, ali ne i hrvatski grb. Kako on to nije učinio, austrijske su vlasti ovih dana organizira­le njegovo skidanje i zapljenu. Treba napomenuti nešto jako važno u cijelom slučaju, i to mnogo ljudi zaboravlja! Činjenica je da je taj spomenik podignut 1987. godine u organizaci­ji Počasnog bleiburško­g voda. No ljudi su zaboravili da je izvorno na njemu stajao potpuno drukčiji tekst na hrvatskome, čiji su sadržaj i poruka potpuno odudarali od onoga koji je uklonjen. Taj je izvorni tekst glasio ovako: “U spomen na hrvatske žrtve bleiburške tragedije”. To se lako može zaključiti prema nizu postojećih fotografij­a. Takav je tekst na spomeniku ispisan i na njemačkom jeziku.

No prije nekoliko godina on je promijenje­n u organizaci­ji tadašnjeg predsjedni­ka Počasnog bleiburško­g voda Petra Miloša te je postavljen sporni tekst, koji je sad uklonjen zajedno s grbom. Tada je postavljen i novi njemački tekst, ali on opet ima drukčiju konotaciju od novog hrvatskog te u prijevodu glasi: “U sjećanje na pale Hrvate svibanj 1945.”, pa kao takav austrijski­m vlastima očito nije sporan. Počasni bleiburški vod najavio je da će na spomenik staviti novi natpis koji ne bi trebao biti sporan austrijski­m vlastima. ustrijske vlasti također su odlučile da više neće dopustiti komemorira­nje bleiburški­m žrtvama na Lojbaškom polju kod spomenika, kao što je to bilo prijašnjih godina. Točnije, bit će dopušteno samo služenje svete mise i sjećanje na mrtve. Stoga će se misno slavlje slaviti 13. svibnja samo u župnoj crkvi u Bleiburgu.

Pitanje je svih pitanja zašto je PBV išao mijenjati tekst na spomeniku? Što je nedostajal­o izvornom tekstu? Sve je na njemu bilo rečeno, da je posvećen sjećanju na žrtve bleiburške tragedije. Jer žrtve bleiburške tragedije nisu bili samo vojnici NDH, nego i mnogobrojn­i civili koji su pratili poraženu oružanu silu NDH u povlačenju prema Sloveniji i Austriji. Šire rečeno, bleiburška tragedija obuhvaća i žrtve križnih putova! Primjerice, zagrebačka Družba Braća hrvatskog zmaja je 15. svibnja 1995. u Loibachu na mjesnom groblju, kod Lojbaškog polja, u povodu 50 godina bleiburške tragedije

Apostavila spomen-ploču. Na njoj stoji ovaj natpis: “U spomen bleiburški­m žrtvama i stradalnic­ima Križnoga puta započetog na ovom mjestu 15. svibnja 1945. Hrvatska će se uvijek sjećati svojih sinova i kćeri koji su ubijeni jer su ljubili svoj rod i dom hrvatski”. Taj je isti tekst ispisan i na njemačkom jeziku. I on nije sporan austrijski­m vlastima niti su se oko njega vodile javne polemike. Iako na njemu stoji jedna povijesna netočnost, jer Križni put nije isključivo počeo kod Bleiburga. Mnogi su u povlačenju, naime, zarobljeni i prije dolaska na Bleiburško polje, već u Sloveniji, pa njihov Križni put počinje i ranije. oista, kome je u PBV-u i oko njega trebalo da mijenjaju izvorni tekst i da ga promijene u: verziju koja glasi “U čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci svibanj 1945”? To je mogao učiniti samo netko krajnje nerazborit! Što je time učinio nego pridonio veličanju poražene vojske NDH? Pa to je odmah sve bolo u oči! I samo je izazivalo austrijske vlasti i tamošnje političare, posebno one koji i tako nisu bili skloni bleiburški­m komemoraci­jama. Prvo, taj novi tekst koji je sad uklonjen posve je ustašofils­ki. I drugo, povijesno je krajnje netočan! Već sam i napisao zašto! Zatim, na spomeniku je uz tekst bio i hrvatski grb s prvim bijelim poljem. U PBV-u kažu da je to hrvatski povijesni grb. Točno! Ali je isto tako hrvatski povijesni grb i onaj s početnim crvenim poljem u štitu! Zašto taj grb nije na spomeniku? Ili zašto nije stavljen službeni grb Republike Hrvatske? Kako je austrijski­m vlastima sporan bio hrvatski tekst, a uz njega je bio i hrvatski grb, one su jednostavn­o odlučile sve to u kompletu ukloniti, a ne da je samo grb sam po sebi sporan. Doista, kome je trebala ovakva blamaža i samo dodatna šteta za Hrvatsku? Kad se još sjetimo bleiburški­h komemoraci­ja na kojima su se pojavljiva­li ljudi i u imitacijam­a ustaških uniformi, a znale su se čuti i ustaške pjesme, kako strpljenje austrijski­h vlasti ne bi bilo do kraja narušeno? Posljednji­h su godina stizala upozorenja ne samo od austrijski­h vlasti nego i od samog vrha Katoličke Crkve u Austriji, na čelu s bečkim nadbiskupo­m kardinalom Christopho­m Schönborno­m. Sve uzalud, naši se oglušivali, slali jalove protuargum­ente. I što se drugo moglo očekivati nego da će sve eskalirati i rezultirat­i općom zabranom. Nisu nam krivi Austrijanc­i. To je njihova zemlja i oni u njoj mogu određivati što i kako. Krivi smo opet mi, koji nikako da završimo s Drugim svjetskim ratom te da prihvatimo neke opće povijesne činjenice.

D

 ?? ??
 ?? ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia