Na pomolu je globalna prehrambena kriza koju Rusija želi diplomatski iskoristiti

Očekivalo se da će 9. svibnja biti prekretnica u ruskom ratu u Ukrajini. Iščekivanje je bilo usredotočeno na ono što bi Vladimir Putin mogao najaviti tijekom godišnje parade u povodu Dana pobjede u Moskvi, koja se održava u spomen na trijumf Sovjetskog Saveza nad nacističkom Njemačkom u onome što bismo sada možda trebali nazvati “Posebnom vojnom operacijom 1941. – 1945.” Taj izraz koristim ironično, naravno, ali neobično je što je sam Putin posvetio svoj govor izjednačavanju ruske titanske borbe u Drugom svjetskom ratu s onim na čemu on još uvijek inzistira da je samo posebna vojna operacija u Ukrajini. Kako se ispostavilo, važno je ono što se nije dogodilo 9. svibnja. Putin nije proglasio nikakvu pobjedu u Ukrajini – bilo je to nemoguće, s obzirom na to koliko malo toga Rusi imaju za pokazati nakon više od dva mjeseca borbe. I suprotno očekivanjima, nije objavio opći rat protiv Ukrajine niti najavio masovnu mobilizaciju kako bi podržao takav napor. Pitanje je zašto nije – zašto je Putin umjesto toga održao prazan govor i odbio promijeniti smjer u ratu koji ide loše?

Najvjerojatnije bi bilo objašnjenje da je Putin u konačnici takve odvažne korake ocijenio prerizičnima. Jasno je da je razmišljao o nekoj vrsti opće regrutacije – dopustio je da se o toj mogućnosti otvoreno raspravlja na ruskoj televiziji – kako bi se nadoknadili gubici pretrpljeni u Ukrajini i podržale ofenzivne operacije u budućnosti. Na kraju, Kremlj se morao bojati da bi to moglo otuđiti stanovništvo i pokazati se destabilizirajućim. Budući da je izvjesno da će gospodarstvo dodatno nazadovati zbog zapadnih sankcija, Putin je možda bio zabrinut da bi masovno novačenje mladića moglo prouzročiti dodatnu štetu. Povrh toga, vjerojatno je da je, unatoč državnoj cenzuri, stvarnost zapanjujućih ruskih vojnih gubitaka – procjenjuje se do 25.000 poginulih vojnika – prodrla u javnu svijest. Doista, bilo je izvješća da su urede za vojne regrutacije napali i spalili bijesni građani u različitim dijelovima zemlje. Putin je možda duboko predan svojim grandioznim ambicijama za Rusiju, ali je ujedno pragmatičan i stavlja vlastiti opstanak na prvo mjesto.

Poznato je da je Churchill opisao Rusiju kao “zagonetku, umotanu u misterij, unutar enigme”. Pogađanje Putinovih namjera nakon zbunjujućeg događaja 9. svibnja doista je zahtjevno, ali čini se da se za sada Kremlj odlučuje za održavanje statusa quo. Bez mobilizacije više snaga Rusi će se osloniti na svoju golemu vojnu nadmoć u nadi da će na kraju iscrpiti ukrajinske snage. Ruske snage polako napreduju i svakako je moguće da će na kraju osigurati kontrolu nad cijelim područjem Donbasa.

Kako bi se ova situacija vjerojatno mogla razvijati? Britanski vojni stručnjak Michael Clarke privukao je pozornost ovog tjedna tvrdeći da Rusija u osnovi neće moći dobiti rat i da se zapravo samo suočava s “različitim vrstama poraza”. Clarke smatra da su sljedeća tri tjedna ključno razdoblje u kojem će ruska ofenziva u Donbasu dosegnuti svoj “vrhunac”, nakon čega Kremlju neće nedostajati snage i resursa za održavanje zamaha. Vjeruje da će se, čak i ako Rusija uspije osvojiti cijeli Donbas, suočiti s teškom pobunom koja će s vremenom otežati zadržavanje osvojenog teritorija.

Vjerojatniji je neograničeno održavanje neprijateljstva, pri čemu nijedna strana ne može ostvariti vojne ciljeve ili ih se diplomatski odreći – klasična definicija pat-pozicije. To je stajalište američke direktorice nacionalne obavještajne službe, koja je 10. svibnja javno procijenila da se Putin “priprema za dugotrajni sukob u Ukrajini tijekom kojeg i dalje namjerava postići ciljeve izvan Donbasa”. Upozorila je da Putin računa na sposobnost ruskog naroda da izdrži teškoće dulje od građanstva Zapada, čiji moral bi na kraju mogao pasti suočen s nestašicom hrane i energenata te inflacijom. Zapravo, blokiranjem južne ukrajinske obale Crnog mora i sprečavanjem izvoza žita, Rusi drže još šire dijelove svijeta kao taoce – posebno siromašne zemlje diljem Sjeverne Afrike, Azije i Bliskog istoka. Na pomolu je globalna prehrambena kriza koju Rusija očito namjerava diplomatski iskoristiti.

Postoji i scenarij prema kojem Rusija ne može održati pat-poziciju i njezine snage bivaju izgurane čak i do točke poraza. Iako je to doista cilj kojem Ukrajina i njezini zapadni partneri teže, on bi mogao dovesti do najopasnijeg trenutka cijele krize. Da je Rusija demokratska zemlja, takav bi monumentalni neuspjeh doveo do promjene vlasti i promjene politike. Ali mogućnost izravnog poraza u Ukrajini mogla bi predstavljati smrt Vladimira Putina, što bi ga moglo potaknuti na eskalaciju sukoba – primjerice korištenjem taktičkog nuklearnog oružja unutar Ukrajine ili možda nastojanjem da se rat proširi na susjedne zemlje poput Moldavije. Jednako je jeziva mogućnost da se umjesto osvajanja Ukrajine Putin odluči uništiti gradove i ekonomsku infrastrukturu u toj zemlji. Sve žešće bombardiranje prekrasne Odesse ovog tjedna – uključujući i gađanje naprednim hipersoničnim raketama – zloslutno je u tom pogledu.

Može se dogoditi da je glavno značenje Putinova govora 9. svibnja bio signal ruskom narodu da će sukob u Ukrajini biti dugotrajan, kao i Drugi svjetski rat. Sjedinjene Američke Države očito se pripremaju za dugotrajnu kampanju, o čemu svjedoči odobrenje za gotovo 40 milijardi dolara dodatne vojne, gospodarske i humanitarne pomoći Ukrajini ovog tjedna. Međutim, pitanje kako se sukob završava zbunjuje donositelje odluka u Washingtonu i savezničkim glavnim gradovima. Predsjednik Biden bio je iskren ovog tjedna u opisivanju svoje nedoumice. Putin je, rekao je, “proračunat čovjek .... a sada me brine problem što trenutačno nema izlaza, a ja pokušavam smisliti što učiniti u vezi s tim”.