Milanović i Erdogan u utrci: tko prvi, njegova blokada

Zoran Milanović od jučer više nije sâm. Nije više Pale sâm u NATO-u, jedini koji prijeti blokadom ulaska Finske i Švedske u vojni savez, vežući to s pitanjem reforme izbornog zakonodavstva u korist Hrvata u Bosni i Hercegovini. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan izjavio je jučer da ne gleda blagonaklono na ulazak dviju nordijskih zemalja u NATO jer je, kaže, Švedska postala baza za PKK i druge terorističke skupine. PKK je Kurdistanska radnička partija, a Erdogan je u svojoj izjavi uspio još povezati Švedsku i Finsku s Grčkom, čije je primanje u NATO, kaže, također bila pogreška.

Ne zna se tko je tu koga možda inspirirao, Milanović Erdogana ili Erdogan Milanovića; ili ipak nitko nikoga (premda je turski predsjednik bio prvi koji je telefonski nazvao Milanovića da mu čestita nakon pobjede na izborima za hrvatskog predsjednika, što signalizira bliskost). Ali ovo su već dvije prijetnje blokadom ulaska Finske i Švedske u NATO, koji se do jučer činio kao da teče po ultra-ubrzanoj proceduri. Razlika između te dvije prijetnje je u tome što je turski predsjednik taj koji zaista odlučuje uime svoje države, dok hrvatski predsjednik nije jer odlučuju Hrvatski sabor i Vlada, a tek u ograničenim okvirima i Pantovčak.

Razlika između Erdoganove izjave i Milanovićevih opetovanih je u tome što Erdogan još ne izgovara riječi poput blokada, veto i izdajnici. Ali time njegova izjava nije ništa manje zabrinjavajuća.

Moguće je da tom izjavom “samo” traži da ga se tetoši. Da ga nazove američki predsjednik Joe Biden i ponudi neka rješenja o problemima koji muče Erdogana i opterećuju tursko-američke odnose. Jedan od tih problema je izbacivanje Turske iz američkog programa F-35 nakon Erdoganove kupnje ruskog sustava S-400, što se događalo prije nekoliko godina, i aktualni pokušaji Bidenove administracije da Turke ipak vrati u program F-35. Moguće je, dakle, da je jučerašnja Erdoganova izjava prolazna i relativno lako rješiva stvar. Ali moguće je i da je Erdogan dobio inspiraciju za dugotrajnije bacanje klipova pod noge ostalim NATO saveznicima, Šveđanima i Fincima.

Mogući Erdoganov veto ozbiljniji je od Milanovićevih prijetnji jer sve dok hrvatska Vlada i Sabor pružaju potporu ulasku Finske i Švedske u NATO, poruke s Pantovčaka ne bi ugrozile potpisivanje protokola o primanju u članstvo tih dviju država, koje je bilo očekivano već do kraja ovog mjeseca. Erdoganova tvrdoglavost, s druge strane, itekako može ugroziti brzinu sklapanja tog protokola jer je pisanje stava koji će turski veleposlanik izreći na sastanku Sjevernoatlanskog vijeća u potpunosti u Erdoganovim rukama.

Dosad nismo vidjeli nikakve naznake da Amerikanci ili neki drugi saveznici rade na smišljanju ustupka predsjedniku Milanoviću kako bi uklonili njegovu prijetnju. Nitko u NATO-u nije reagirao na njegove ucjene. Sada, kad u veći fokus ulazi moguća Erdoganova ucjena, i kada će se mnogi vjerojatno više baviti time, Milanovićeva prijetnja do ispunjenja hrvatskih uvjeta oko BiH mogla bi još više ostati u sjeni, u međunarodnom slijepom crijevu. Hrvatski i turski predsjednik sada su u nadmetanju: tko prvi, njegova blokada Finske i Švedske. •

Erdogan još ne izgovara blokada, veto, izdajnici, ali time njegova izjava nije ništa manje zabrinjavajuća