Na stolu Tina Ujevića pjenušac, magareća mortadela i guščji pršut

Zlatni trokut, bermudski trokut, duhanski put... nostalgiju kod Zagrepčana bude nazivi Kavkaza, Zvečke i Blata, tri kultna kafića u kojima su se ispreplitale mnoge mladosti. I dok su se ispred prva dva kafića tražilo društvo, čak i ljubav, i tamo su se okupljali mladi studenti, željni zabave, Blato je bilo – za boeme. Matoša, Šimića, naposljetku i Tina Ujevića, koji je odande rijetko izlazio. Tu je pisao, radio, čak mu je tamo dolazio i – Tito.

– Sjedio je Tin Ujević upravo za ovim stolom, tu je kroz prozor gledao tko iz Gundulićeve ide prema Masarykovoj, ovo je križanje oduvijek jedno od najfrekventnijih mjesta u metropoli. Nekad je to bilo zadimljeno mjesto na kojem se filozofiralo, recitirala se poezija, jele su se ribice i bakalar i, najvažnije, pilo se vino – govori Tomo Kinčić, glavni kuhar Wine Bara & Trattorije La Riserije. Nekad kultno Blato, kasnije Tip-Top, a danas La Riseria drži isti vinski kurs, ali u modernom talijanskom štihu.

– Nekad se sve tu vrtjelo oko boce, a i danas se sve vrti oko nje, stvari se ne mijenjaju, samo su profinjeniji okusi! – govore.

U nekadašnjem zadimljenom lokalu, u svega stotinu kvadrata, može se naći najbolje što Italija nudi. Tu se piju najfiniji talijanski pjenušci na čaše, redaju se najrazvikanija crna i bijela vina s Apeninskog poluotoka i jedu delicije poput mortadele od magarca ili bivola ili guščjeg pršuta. Ono što je ostalo uspomena je na Tina Ujevića, čiji su portreti i dalje na prozorima.

– Legendarna je priča o tome kako je Tito zvao Tina Ujevića k sebi na Pantovčak, ali ovaj nije htio ni čuti, nije se želio nikamo pomaknuti iz ovog lokala. Navodno se jedne večeri Tito iskrao s neke predstave u obližnjem HNK te inkognito prošetao do Blata ne bi li došao do Ujevića, svoga vršnjaka. Poslao mu je rundu pića, ovaj je prihvatio, sjeli su zajedno, popili, popričali i to je bilo to. Nisu se na kraju sprijateljili... – govore u današnjoj La Riseriji, pokraj fotografija Tina Ujevića.

– Nosio bi uvijek šešir, kaput i aktovku. Pa i na Googleu se najčešće može naći Ujevićeve fotografije kako izlazi iz našeg lokala – govore.

La Riseriju su na vrhu Gundulićeve ulice otvorila braća Bruno i Borna Medić prvenstveno kao prodavaonicu talijanskih delikatesa, a zatim i restoran u bivšem Blatu/Tip-Topu u kojem se one mogu i probati.

– Veneto, Friuli, Sicilija, Toskana, Piedmont... Nema te talijanske regije iz koje ovdje nema vina. La Riseriji je cilj unijeti u zagrebački život talijanski opušteni stil. U Italiji se od 18 do 20 sati pune barovi, piju se aperitivi, šampanjci, ljudi se druže. Pojedu ne