Seksualne fantazije u Hrvata najčešće su seks s više osoba, igrice vezivanja, nanošenja boli i dominacije
PSIHOLOGINJA TANJA JURIN BAVI SE SEKSUALNOM TERAPIJOM I OBJAŠNJAVA TKO JOJ SVE DOLAZI, S KAKVIM PROBLEMIMA I KAKVE SU NAVIKE HRVATA U KREVETU
Psihologinja doc. dr. Tanja Jurin (41) otvoreno govori o seksu iz najmanje dva razloga. Prvo, otvoren razgovor o toj osjetljivoj temi neizostavni je dio seksualne terapije kojom se bavi. Drugo, želi predstaviti seksualnu terapiju javnosti i popularizirati psihologijsku znanost, za što je ta profesorica i znanstvenica zagrebačkog Filozofskog fakulteta dobila i skupnu nagradu za popularizaciju znanosti 2017. Njezina je retorika čista, precizna i znanstvena, međutim, kad vam sjedne nasuprot i kad počnete razgovarati o čvrstoći penisa, bildanju seksualnog uzbuđenja, masturbaciji ili nesputanim seksualnim fantazijama to je ipak zbunjujuće. Otprilike se tako i sama osjećala kad joj je kao mladoj psihologinji došao gospodin s erektilnim smetnjama, a nije mu znala pomoći.
- Bila sam prilično izgubljena, nisam znala postaviti dobra pitanja. Na fakultetu, ali ni u psihoterapijskom dijelu obrazovanja ništa nisam bila čula ni o seksualnim smetnjama koje muče ljude ni o tome što se s njima može raditi. Svi znamo da postoje neke tablete, ali psiholozi ne propisuju tablete. U to sam vrijeme već znala profesora Aleksandra Štulhofera i tako saznala da već nekoliko godina postoji edukacija iz seksualnog zdravlja za stručnjake različitih pomagačkih struka. To mi je otvorilo cijelo područje seksualnosti i seksualnih smetnji, a poslije je, 2007., osnovano Hrvatsko društvo za seksualnu terapiju (HDST) čija sam i ja osnivačica - otkriva Jurin koja je osmislila i kolegij Psihologija seksualnosti tako da studenti koji izađu s fakulteta ne mogu više reći da na faksu nisu ništa čuli o tome.
Pitam je što je najteže naučiti budućem seksualnom terapeutu.
- Jako smo uljuljkani u ideju da su naši stavovi o seksualnosti pravo znanje i rijetko ih preispitujemo. Na edukaciju dolaze ljudi koji su već otvoreni prema toj temi, a ipak im nije lako. I oni dolaze do svojih stereotipa, predrasuda ili očekivanja o tome što neki aspekt seksualnosti znači, kako prihvatiti neke varijacije seksualnosti za koje je duboko ukorijenjeno da su možda nemoralne. Iz tih se cipela nekad teško izuti, ali upravo tome služi supervizija i rad na tome, kao i dobra edukacija temeljena na znanosti. Sve što radimo znanstveno je utemeljeno jer nemamo širu sliku o tome što i kako ljudi rade dok to ne ispitamo kroz znanstvena istraživanja.
Najčešće dolaze parovi
Muškarci se u ordinacije seksualnih terapeuta najviše javljaju s erektilnim poremećajem. Prijevremena ejakulacija najčešći je seksualni problem, ali zbog tog poremećaja rjeđe traže pomoć stručnjaka.
- Postoji jasan razlog: muškarci s prijevremenom ejakulacijom i dalje mogu imati odnose, mogu imati penetrativni seks, za razliku od muškaraca koji teško postižu i održavaju erekciju i zbog toga se osjećaju neuspješnima i puno više pate.
Psihologinja Jurin kaže kako se iza tog osjećaja krije stereotip o tome da penetrativni seks jedini odgovara definiciji seksa.
- Muškarcima puno pomogne već kad propitujemo je li penetrativni seks, u kojem je uloga čvrstog penisa najvažnija na svijetu, baš toliko važan partnerici ili postoji još nešto kvalitetno, zbližavajuće, tjelesno blisko, intimno, jako ugodno i lijepo, toliko opuštajuće da na kraju čak opet dovede do erekcije - opisuje Jurin dodajući da muškarci često bježe iz te situacije, jer ako izgube erekciju stvar je gotova, prevlada anksioznost i više i ne pokušavaju:
- Kad maknemo fokus s potrebe da penis mora biti čvrst, da ima tu i drugih stvari koje se mogu raditi, možemo polako graditi novi obrazac seksualnog ponašanja.
Žene pak najčešće pate od smanjene seksualne želje, teškoća s postizanjem orgazma i, češće mlađe, genitalno zdjelične boli pri penetraciji. Na to utječe puno faktora, od onih bioloških do osobne ranjivosti, velikog pritiska na to kako izgleda žensko tijelo. Na seks utječu i neugodna iskustva, ukorijenjeni strahovi: “moram se brinuti hoće li me netko povrijediti, hoću li se osramotiti, hoću li izgledati dovoljno seksi, radim li to na dobar način”. Sve je seksualizirano, a ništa nije dovoljno intimno, otvoreno i ležerno u seksualnosti.
Poznato je da kod nas ljudi profesionalnu psihološku pomoć traže tek kad već “gori”. Kad je riječ o seksualnim problemima, na to se odvaže još teže.
- Seks se doživljava kao trešnja na vrhu torte bez koje se može; najvažnije je da preživljavamo i da imamo zadovoljene osnovne potrebe, a seksualnost, ma to je zapravo neki višak, uživanje bez kojeg možemo. Ali seksualno zdravlje je dio zadovoljstva partnerstvom i zadovoljstva životom općenito i potpada pod mentalno zdravlje. Neki ljudi imaju manju želju, ali ako i imamo manju želju, a naš partner ili partnerica veću, to će izazvati frustraciju koja stvara muku i nelagodu - kaže Jurin.
U njezinu ordinaciju u pravilu dolaze parovi u dugogodišnjim vezama, brakovima, kojima su životi isprepleteni na puno razina, koji su pod stresom. Privlačnost u dugom odnosu više nije kao nekad, ali ima parova, ističe psihologinja, koji se znaju vidjeti izdaleka i žudjeti nakon puno godina veze i braka. Oni su spremniji komunicirati o seksu i seksualnosti ne pristupaju toliko senzibilno, nego sportskije, zdravije.
- Parove koje viđam obilježava vrlo oskudna ili nikakva komunikacija o seksualnosti. Ti parovi inače komuniciraju o odnosu, ali ne i o seksualnosti. Najčešće imaju nesklad u seksualnoj želji, iza čega se krije manjak razgovornih situacija u kojima netko ne želi seks i zbog čega ne želi seks. Nikad i ne promišljaju o tome da je seksualna želja nešto što bi se dalo nabildati, popraviti, i na koji način, a to je ono što ih učimo terapijom. Svi smo čuli o bildanju mišića, možda i snage volje ili moždanih stanica, ali seksualne želje?
- Duboko je ukorijenjeno vjerovanje da je seksualna želja nešto što nas pogodi kao cigla koja padne s krova: kad imam seksualnu želju, može biti seksa, a ako je nemam, onda ništa. Pogrešno je vjerovanje da seksualna želja dolazi spontano. U seksu nema gotovo ničega spontanog. I prvi put kad su imali seksualni odnos, za njega su se pripremali, depilirali, nalazili mjesto gdje će se seksati… Samo im je tada bilo jako uzbudljivo jer je bilo novo, otkrivajuće. Često čujem “imam puno stresa, puno posla, moram kuhati, imam problema”. Stres i tjeskoba smanjuju seksualnu želju, međutim, neki ljudi znaju da se seksom mogu relaksirati, dok neki drugi čekaju idealne uvjete: “tek kad sve riješim”, “joj ne mogu, jako sam umorna”, jer za seks je potrebno puno napora. A zašto se seksom ne bi odmarali? Nekim ljudima kažem da se u njihovu slučaju moraju spojiti konstelacije zviježđa i onda će biti seksa, a onda nema blizu partnera. I što sad? I onda propustimo tu jednu priliku - kaže Jurin dodajući da ljudima treba osvijestiti da namjerna, svjesna stimulacija vlastitog tijela može probuditi seksualno uzbuđenje.
- Način na koji razmišljamo, seksualne fantazije, prisjećanja dobrih seksualnih iskustava možda u nama neće probuditi živu vatru, ali će podići uzbuđenje s jedan na tri. Pa kad kažem “važno mi je da to imam u životu”, važno je partneru, onda ću nastojati napraviti atmosferu koja će me dovesti do toga. Masturbiranje kao čin u kojem uživamo u dodiru vlastitog tijela
može potaknuti tu ideju. Često čujem od ljudi kako misle da su okidač seksualne želje neki dani u mjesecu, neke žene kažu “samo kad ovuliram”, što je svrstavanje seksualne želje u službu hormona. Ali seksualna želja je pod našom kontrolom - ističe Jurin.
U svom radu Jurin nerijetko preporučuje parovima da gledaju, slušaju ili čitaju neki pornografski ili erotski sadržaj. Pornografija ima svoje negativne efekte, kaže, ali demoniziranje seksualne aktivnosti može samo stvoriti dodatne probleme, ljudi imaju još veći osjećaj krivnje i pokušavaju se susprezati da to ne rade, da ne bude previše, a koliko je previše? Ljudima zaista bude zbunjujuće i nađu se u problemima zato što su internalizirali ideju da je to užasno nezdravo raditi.
- Nekad su ljubavni romani bili divno erotsko štivo, za brojne žene su to i danas. “Pedeset nijansi sive” bila je toliki hit upravo zato što je na tom tragu, fantazija, može biti užasno uzbudljivo kad se identificiram u toj ulozi, da ja to doživim, da nas odvede u smjeru većeg seksualnog uzbuđenja, užitka, jer je to ugoda, kao što je ugoda užitak u hrani, šetnji, plivanju, masaži… To ljudima nedostaje.
Zajedno s kolegom Aleksandrom Štulhoferom i u suradnji s Glorijom profesorica Jurin provodi istraživanje o seksualnim fantazijama Hrvatica. Prikupili su ih već 550, zadovoljni su odzivom, uskoro će ih analizirati i potom prezentirati sadržaj. Drago joj je da se bavi ženskom seksualnošću jer je više stigmatizirana i supresirana. Ima razmišljanja o tome, kaže, zašto bi žene uopće imale seksualne fantazije.
Hoću li to probati?
- Ako imamo ideju da to ne bismo smjeli misliti, da to govori nešto ružno o nama, onda mogu reći “ne mislim ništa” i tako se smanji seksualno uzbuđenje. Žene onda manje uživaju u seksu, gube želju, možda i teže postižu orgazam, kvaliteta seksualnog života pada. Zato su seksualne fantazije važne. Seksualnost je takva tema u kojoj razmišljamo u stilu “ako sam to pomislila, to sigurno želim”. Koliko stvari pomislimo, a ne želimo ostvariti. Ljuta sam, mogla bih ga strijeljati pogledom, ali neću ga strijeljati, nego sam ljuta. Tako i ovo, što ako pomislim da mi potpuni stranac dođe iza leđa i nije me tražio pristanak i skine mi gaće i penetrira da uopće ne znam tko je on i da u mojoj fantaziji nema ni zaštite. Što to govori o meni, to je najčešće pitanje. I hoću li ja to isprobati, je li to stvarni odraz moje želje. Pitanje je želimo li podijeliti što je ono što imamo u glavi. Ako imamo seksualnu fantaziju koja nas uzbuđuje, ali je ne želimo iskušavati, ne moramo je dijeliti s partnerom. Mit je da sve moramo podijeliti s partnerom. Seksualne fantazije imaju svoju svrhu, a to je seksualno uzbuđenje. Seksualnih fantazija se ne treba bojati. Ljudi koji imaju seksualne fantazije i žele ih probati, oni ih se ne boje. Ljudi mogu slobodno fantazirati o bilo kojoj temi. Ako imamo seksualnu fantaziju, ona se neće pretočiti u stvarnost mimo naše volje. Jedni realiziraju svoje seksualne fantazije i zadovoljni su time, a drugi ih realiziraju i potpuno im je bez veze.
Jurin kaže da postoje najčešće seksualne fantazije i da se one obično vežu uz zabranjeno voće, da je to seks s više osoba, igrice vezivanja, nanošenja boli, dominacije, ali često je sadržaj seksualnih fantazija nešto novo, strast, romantika…
- Ali više volim pričati o tome koliko je raznovrsnosti u tome, nego što je najčešće i koliko se najčešće ljudi seksaju zato što nas to uči da postoje sretni ljudi koji imaju točno neku fantaziju, koji se seksaju točno onoliko puta tjedno koliko treba - kaže psihologinja dodajući da ne postoji normativ za seks.
- Seks je priča o različitosti. Upravo širenjem priče o seksu možemo ljudima pomoći da lakše s partnerom, partnerima, traže kroz život svoje zdravije mjesto u seksualnosti, da istražuju. To ne mora biti skakanje s padobranom u smislu seksualnih ekshibicija, nego traganje za onim što nama odgovara i paše.