Maestralni završetak trilogije o Bijelom gradu premošćuje stoljeća
Književnica Eva García Sáenz de Urturi prvim je romanom iz trilogije o Bijelom gradu, tj. uzbudljivom kriminalističkom pričom koja je slavila povijest baskijskog grada Victorie (u kojem je i ona sama rođena) zasluženo stekla ‘titulu’ kraljice baskijskog noira. No maestralan je način na koji ona završava priču o inspektoru i profileru koji nosi nadimak Kraken. Roman “Gospodari vremena” (Fraktura, urednik Roman Simić, prijevod Silvana Roglić, 149,90 kuna) doslovno je sagradila kao most između 12. i 21. stoljeća, dionice dvije povezane priče smjenjuju se iz poglavlja u poglavlje, a sjedinjuju se u velikoj završnici u kojoj će jedan iskusni kriminalist odabrati život bez vječnog crnila u koje ga gura profesija.
Priča počinje u trenutku kada je cijela Victoria ponovno zgrožena nevjerojatnim nizom zločina. Netko 2019. godine ubija po “receptima” iz tek objavljene knjige o životu tog istog grada na samom kraju turbulentnog 12. stoljeća. I iako se čini da je policija ponovno pred zadatkom da ulovi serijskog ubojicu, dokazi koji se gomilaju i knjiga koja im postaje svojevrsni zločin istragu odvode u drugom smjeru – prema jednom od najrjeđih psiholoških poremećaja, tzv. sindromu podvojene osobe. I kao da sve to nije dovoljno, velike će opasnosti zaprijetiti svim junacima koje su čitatelji zavoljeli i prije nego što su u ruke uzeli zadnji roman iz ovog ciklusa.
Otkriti išta više značilo bi pokvariti užitak čitanja, a za ovaj roman to bi doslovno bio najveći grijeh svakog pasioniranog čitača. No treba upozoriti na još neke ‘bisere’ koje je autorica uspjela ugraditi u ovu priču. Na nevjerojatnu povijest grada koji ona očito neizmjerno voli, već smo se i prije naviknuli, ali u ovom romanu ona, baš poput mrvica kruha u bajci o Ivici i Marici, prosipa svoje literarne favorite. Spominje naslove njihovih knjiga ili citate, piše im svojevrsne posvete, koje ni na koji način ne kvare njezin stil i ritam pisanja. Tako smo saznali i za njezinu ljubav prema Márquezu, ‘caru’ magičnog realizma, od kojeg je ona sama očito mnogo toga naučila.