Domaći čvarci, a od mesa iz Njemačke u plastičnoj ambalaži iz Srbije
Kaos s markicama: nose oznaku ‘mlijeko s velebitskih pašnjaka’ no koliko na Velebitu ima krava?
Kako kome drago. Tako bi se, otprilike, u tri riječi, najkraće mogla sažeti klasifikacija domaćih proizvoda u Lijepoj Našoj. U više od tri opisat ćemo na primjeru. Uzgojiš jabuke i stavljaš ih na tržište. Nećeš da na njima piše samo “jabuke” pa razmišljaš. Proizvod OPG-a? Može. Lokalni proizvod? Može. Okus zavičaja? Može. Hrvatska kvaliteta? Može. Proizvod hrvatskog sela? Može. Slavonski proizvod? Ako je jabuka rasla u Slavoniji, može i to. Može, zapravo, bilo koja “markica” ili oznaka, kako bi rekli stručnjaci, jer kako objašnjavaju iz Ministarstva poljoprivrede, “subjekti u poslovanju s hranom mogu, prilikom označavanja, oglašavanja i prezentiranja hrane potrošaču, na dobrovoljnoj osnovi, pružati i dodatne informacije o hrani koristeći navode poput ‘proizvod hrvatskog sela’ i slično, vodeći pritom računa da navođenje istih mora biti u skladu s praksom poštenog informiranja, ne smije biti obmanjujuće, a navodi moraju biti točni, jasni i provjerljivi”.
Posebna EU uredba
Propisano je to tako posebnom uredbom na razini EU, kažu, a pravilo je samo da markice s “lokalnim, tradicijskim, seoskim, domaćim, zavičajnim, regionalnim, zanatskim” i inim klasifikacijama ne zauzimaju mjesto standardnoj deklaraciji proizvoda. Koliko tih raznih oznaka ima, ne zna se, popriličan je to kaos, govori nam saborska zastupnica Ružica Vukovac, inače potpredsjednica Odbora za poljoprivredu, koja je ovu temu i inicirala upitavši ministricu Mariju Vučković da joj protumači pojmove koje razni proizvođači koriste na svojim artiklima.
– Ovo je tek početak inicijative. Željela bih da se iznjedri neki red i da se zaštite pravi domaći proizvođači. Mi kao država nemamo ni registar u kojem bi se moglo provjeriti je li se, kod određene proizvodnje, doista poštivala sljedivost, a nemamo ni konkretnih kontrola – govori Ružica Vukovac pa nam daje i jasne primjere. “Domaće čvarke”, kaže, proučavala je nedavno.
– Na njima je barem pisalo da su domaći. Ali kad analizirate, vidite da je meso iz Njemačke, a kutijica iz Srbije. Što je tu domaće? – pita saborska zastupnica koja se javila i Državnom inspektoratu. U vezi jagoda ovaj put.
– Pisalo je na njima “domaći proizvod”. Gledam ja, na ambalaži piše Grčka. Fotografirali smo to i tražili tumačenje Inspektorata, iz kojeg su mi odgovorili da su poslali kontrolu pa utvrdili da jagoda jest domaća, ali je ambalaža grčka. Kako su oni to utvrdili, nemam pojma – govori M. Vukovac. Smatra da je ključno definirati sve što imamo, a zaštićeno je, kako bismo mogli iznjedriti što je za Hrvatsku dobro, a što nije.
– Uzmite zagorskog purana. Svjedok sam bila u restoranu kad je turist na engleskom pitao konobara što je zagorski puran s mlincima, a ovaj mu je objasnio da je to “big chicken with pasta”. Pa tko će jesti “veliko pile s tjesteninom”? Ili “mlijeko s velebitskih pašnjaka”, koliko na Velebitu ima krava? Cilj nam mora biti brendiranje kako bi se proizvod lakše tržio, a ponajprije nam fokus treba biti na zaštiti izvornosti – smatra naša sugovornica pa dodaje da i Europska komisija predlaže što veći udio lokalne hrane.
Dokazana kvaliteta
– Mi imamo tu mali problem jer nam je teže odrediti pojam “lokalno”. Za cijelu Hrvatsku to je gotovo nemoguće samom činjenicom da je manja od mnogih drugih država, a pojam lokalno treba biti određen kilometarskom udaljenošću i uobičajeno je da bude 100 kilometara. Ali da ne bismo time zanemarili otoke koji su udaljeni, možemo predložiti definiranje 100 kilometara kopnenog puta pa ćemo time olakšati i distribuciju proizvoda iz priobalja na otoke – kaže R. Vukovac pa dodaje kako je ta distribucija ključna. Baš kao i regulacija naziva koji se na proizvode lijepe. A dva su, kažu u Ministarstvu poljoprivrede, koji se baš moraju “zaslužiti”. “Dokazana kvaliteta” njihov je nacionalni sustav u koji se mogu uključiti svi sektori, a dobije li proizvođač tu oznaku, ona je potrošaču znak da kupuje “domaći proizvod dodane vrijednosti, provjerene kvalitete” te da je “Hrvatska zemlja podrijetla glavnog sastojka te ujedno i zemlja u kojoj je taj proizvod proizveden ili prerađen”. Tu je još i neobvezni sustav označavanja “Hrana s hrvatskih farmi i polja” koji provodi Hrvatska agencija za
• poljoprivredu i hranu.