Možemo! dovodi podobne, znanje je opet u drugom planu. Čemu onda promjene kojih nema?

Koliko je Možemo! u silaznoj putanji, govore i izbori u Splitu. Imali su gradske vijećnike, više ih nemaju. Splićani ih nisu prepoznali kao opciju za bolju budućnost. To je dokaz da nemaju što tražiti na nacionalnoj razini!

Kako je ono bilo sa Živim zidom? Jahali su na velikom nezadovoljstvu jednog dijela birača, koji su tražili neki treći put između HDZ-a i SDP-a. Isticali su se posebno u uličnim demonstracijama kod deložacija. Imali su karikaturne i nadrealne ideje za vladanje državom. Ali su na tom valu nezadovoljstva u jednom trenutku postali čak treća politička opcija u zemlji i osvojili dosta mjesta u Saboru. No nisu postali prepoznatljivi u cijeloj zemlji, nisu se uspjeli nametnuti na nacionalnoj razini, u svim područjima Hrvatske niti su imali ikakve kvalitetne ideje. Stoga im je najveći domet bio izazivanje sukoba u sabornici kako bi ih saborski stražari iznosili iz sabornice. To je bio vrhunac njihove političke ideologije. Ubrzo su se međusobno posvađali, ponajviše zbog fotelja i novca pa se podijelili i na kraju raspali, gdje je gazda najviše profitirao mjestom u EU parlamentu, a sad pokušava opet dobiti nešto s novim imenom stranke i opet prevariti naivne.

Možemo! pak nema isti politički put kao Živi zid. Izrodili su se također kao ulični aktivisti, ali protiv vladavine Milana Bandića i pokušavali su biti seriozniji i ozbiljniji. I onda im se dogodila vlast kad je Bandić iznenada preminuo. Međutim, mogla bi ih pogoditi slična sudbina kao i Živi zid. Jer Živom zidu doista se dogodilo da postane treća politička opcija, kao što se Možemo! dogodilo da osvoji vlast u Zagrebu. I jednima i drugima situacija je otvorila put prema vlasti. I onda? Nakon godinu dana vladanja u Zagrebu Možemo! drastično pada popularnost. Kako i ne bi, jer Zagrepčani više ne prihvaćaju izlike za nerješavanje problema tako da se sve svaljuje samo na Bandićevo nasljeđe.

A što je Možemo! napravilo? Najbolji dokaz bezidejnosti i lutanja bio je način kako su obilježili godinu dana vladanja Zagrebom – otvorili su osamdesetak metara pješačke zone u staroj Vlaškoj. Jer je to bilo njihovo predizborno obećanje! Nema veze što taj dio stare Vlaške nije uopće uređen kao pješačka zona. To tek treba uraditi. Važno je da se ispune obećanja, ludom radovanja! Ići će i dalje na nove pješačke zone. To je u redu! Ali gdje su u planu nove prometnice, garaže, parkirališta, poboljšavanje javnog prijevoza, nove tramvajske pruge... Koji to zapadni glavni grad nije povezan tračničkim javnim prijevozom s terminalom zračne luke? Kad će tramvaj do “Franje Tuđmana”? O tome ništa.

Možemo! je u Zagrebu razočaralo mnoge, pa i one lijeve koji su im bili daleko skloniji. Zašto su, primjerice, preko koljena išli lomiti mjeru za roditelja odgojitelja čim su osvojili vlast? Samo zato što je bila Bandićeva? Bilo bi daleko razumnije da su mjeru ostavili ljudima koji su je dobili, a da su je zatvorili za daljnje korisnike. Ovako će sigurne sudske postupke i promašaje plaćati svi Zagrepčani. Što je sa smećem koje je zatrpalo Zagreb? Nije sve to samo do Bandićeva nerješavanja problema niti je samo u nedostatku ljudi i kamiona. Problem je u samoj organizaciji. Nije li Tomislav Tomašević veliki stručnjak za tu problematiku? Da, jedno je biti stručnjak, ako je on uopće i stručnjak, a drugo je znati i imati iskustva u realnom upravljanju velikim sustavima. Iskustvo je nula!

Nesposobnost na svim razinama. A što je iza te nesposobnosti? To je za Večernji TV najbolje rekao Renato Petek, vječni Bandićev oponent: “Tomašević je na početku mandata tvrdio da će pojednostavniti natječaje i javne nabave te ih učiniti kompetitivnijima kako bi se mogla stvarati tržišna konkurentnost u smislu javljanja što više tvrtki. Međutim, to nije ispunjeno. Naprotiv, preuzeo je model Milana Bandića, za što postoje i dokazi.” A Tomašević se ne može vaditi na neznanje. Ne može se čuditi Bandićevim kosturima iz ormara. Koliko je godina Tomašević bio zagrebački aktivist? Koliko je bio gradski vijećnik? Ne može reći da je preko noći upao u stolicu gradonačelnika. Da, sad tek uči kako upravljati golemim sustavom i svim njegovim problemima. I kako kaže Petek, njegovo vladanje ništa se bitno ne razlikuje od Bandićeva, samo što sad dovodi svoje ljude, što Možemo! dovodi sebi podobne, a sposobnost je opet u drugom planu. Čemu onda promjene kojih nema?

Koliko je Možemo! u silaznoj putanji, dovoljno govore i izbori u Splitu. Imali su gradske vijećnike, a sad ih više nemaju. Splićani ih nisu prepoznali kao neku opciju za bolju budućnost. To je dokaz da nemaju što tražiti na nacionalnoj razini! Ili situacija u Puli, gdje su osvojili vlast u koaliciji protiv IDS-a, a sad su se slizali s tim istim IDS-om protiv dojučerašnjih partnera. Ludo totalno, kao i ludilo od ideja! No boje se izvanrednih izbora, da ne prođu kao u Splitu. Međutim, i na redovnim izborima najvjerojatnije će proći isto. Išli bi oni na izbore, ali i naručene interne ankete govore protiv njih. Nula su! Jedino će u Zagrebu drmati dulje, samo je pitanje uz kakvu štetu?! •

Koliko je Tomašević bio aktivist? Koliko je bio vijećnik? Nije preko noći upao u stolicu da tek sad uči kako upravljati golemim sustavom