Kasetofoni su čudo tehnike, svaki ima neku svoju “caku”
Sigurno ste čuli za kolekcionare koji skupljaju značke, markice, stripove, razglednice, novčiće, knjige, CD-ove... No jeste li ikada čuli da netko skuplja kasetofone? Danas je rijetkost da netko ima i jedan kasetofon, osim možda u starijem automobilu, jer postoje drugi, moderniji uređaji za snimanje i reprodukciju zvuka. Pa ipak, Brođanin Alen Sekelj skuplja upravo kasetofone. U svom domu ima ih gotovo 80, raznih proizvođača, i svi su u ispravnom stanju.
I danas su na cijeni
Kolekcijom pokriva vremensko razdoblje od 1976. do 2001. godine, a većinom je riječ o boljim i viđenijim modelima iz osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Kaže da svaki kasetofon ima neku svoju karakteristiku, neku “caku” i da ljudi koji ih dulje slušaju nauče razlikovati proizvođače. Njemu osobno najdraži je Nakamichi.
– Nemam pravi odgovor na pitanje zašto skupljam kasetofone. Počeo sam ih pasionirano skupljati kada sam vidio da je to prošlost, po meni, maksimalnog ljudskog postignuća u mehanici. Kasetofoni su za razliku od kasnijih uređaja izuzetno fin i domišljat ljudski proizvod, finaliziranje ljubavi prema glazbi i nastojanja da zvuk koji slušamo bude što bolji i pristupačniji korisniku – kaže Sekelj.
Zaljubljenike u Hi-Fi tehniku u Hrvatskoj ne zanimaju samo kasetofoni, nego i CD playeri, glazbene linije, minidiscovi, pojačala, zvučnici, gramofoni... Međutim, kod 57-godišnjeg Slavonca dominiraju kasetofoni. Pritom kod njega nećete pronaći one kaziće od sto ili dvjesto maraka koje su ljudi srednje i starije generacije imali kao klinci. On govori o vrhunskim uređajima koji su i danas na cijeni, koji se teško nabavljaju
Slavonac je vlasnik 80 kasetofona raznih marki proizvedenih između 1976. i 2001. godine. Svi su ispravni
i od kojih se ljudi ne žele odvojiti. Napominje da je kasetofon prilično kompliciran za održavanje i da ga morate uključiti barem jednom ili dva puta mjesečno da se “probudi”.
– Kasetofoni su velika umjetnost mehanike. Šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća oni su stvarno bili vrhunsko umijeće ljudskih ruku. Kada otvorite CD player, u njemu nema ništa, a kada otvorite kasetofon, to je brdo žica, brdo mehaničkih struktura. Kao oldtajmeri. Kada otvorite staru Corvettu ili stari Mustang, to je nešto sasvim drugo u odnosu na današnje automobile – govori glazbeni kolekcionar.
Brođanin je po zanimanju liječnik otorinolaringolog, prema subspecijalizaciji audiolog. Drugim riječima, bavi se bolestima sluha. Profesionalna zaokupljenost zvukom i sluhom usko je povezana s njegovim istančanim osjećajem za glazbu. Sluša sve vrste glazbe, od klasike do jazza, hip-hopa, techna, elektroničke i heavy metala.
– Dobra glazba je prije svega ono što volim svaki dan slušati i nemam žanr koji volim više ili manje. Sve je u nekom mom istraživanju. Smatram da onaj tko bi htio komentirati nešto o glazbi treba upoznati sve žanrove. Tek tada možete reći je li nešto dobro ili nije – nastavlja.
Voli analogni zvuk
Uz kasetofone, skuplja i kasete, ali ne one nekvalitetne, “državne”, koje su kod nas lijepili i “štancali” za prodaju, nego kasete renomiranih proizvođača kao što su TDK, Maxwell, Sony i slično. Tu su i klasične DCC i DAT audiokasete, S-VHS videokasete, zatim mikrokasete te manje poznate velike L-kasete, koje su se kratko vrijeme pojavile na tržištu i zatim nestale. Napominje da su kasetofonske vrpce još uvijek u upotrebi i da se mnogi podaci u bankama i u sigurnosnim službama i danas pohranjuju na njima, jer su neuništive.
Osim kaseta, ima i zbirku s više od 1500 gramofonskih ploča, ali isključivo starih, jer smatra da nove ploče nisu dobre.
– Ostao sam vjeran analogiji. Volim taj topli, mesnati analogni zvuk, koji samo vrpca može pružiti. Ali kasetofone i kasete ne volim samo ja, vole ih mnogi. Upravo zato što su tako specifični
• – zaključio je dr. Sekelj.