Kako bez hrvatskog i srpskog ‘rušitelja’ BiH Čovića i Dodika mobilizirati bošnjačke glasače

I što sada?! Mogu li Hrvati bez lidera, kao dosad, mobilizirati blizu 80 posto biračkog tijela? I mogu li Bošnjaci bez “crvene krpe” (Čovića) usmjeriti dio mašinerije na otimanje hrvatskih pozicija

Odustajanje Dragana Čovića od kandidature za sve dužnosti, osobito za člana Predsjedništva BiH, iznenadilo je hrvatsku, a razočaralo bošnjačku javnost. I jedni i drugi upravo su na njegovoj kandidaturi gradili izbornu kampanju. Hrvati kao na političaru koji svojim liderstvom može mobilizirati biračko tijelo, a Bošnjaci su uvjerili svoju javnost da je Čović njihov veliki protivnik te da se njemu i njegovim suradnicima ne smije dopustiti osvajanje vlasti. Tim argumentima već više od desetljeća Bošnjaci Hrvatima biraju njihove predstavnike.

I što sada?! Mogu li Hrvati bez lidera, kao dosad na izborima, mobilizirati blizu 80 posto biračkog tijela i kako-tako suprotstaviti se brojnijim Bošnjacima i mogu li Bošnjaci bez “crvene krpe” (Čovića) usmjeriti dio svoje mašinerije na otimanje hrvatskih pozicija? U noći 2. listopada, kada budu prebrojavani glasački listići, znat će se snaga i namjere i jednih i drugih. Umnogome će to odlučiti i o budućnosti BiH kao države koja počiva na temeljima triju konstitutivnih naroda.

Ako Bošnjaci snagom brojnosti i ovoga puta odluče poniziti Hrvate, onda će do kraja razobličiti svoju politiku. Tada će se vidjeti kako je Čović bio samo alibi, a stvarni cilj je rušenje konstitutivnosti naroda i stvaranje unitarne, bošnjačke države. Odnosno, ako već sada u predizbornoj kampanji Borjana Krišto, kao političarka koja se natječe za mjesto člana Predsjedništva, i drugi kandidati iza kojih stoje gotovo sve hrvatske stranke okupljene oko HNS-a budu diskreditirani, onda je jasno kako je personalni obračun s Čovićem korišten isključivo za globalnu strategiju. Bošnjačkim političarima sada je povijesna prilika to demantirati i iskreno pokazati kako žele sačuvati stabilnost “tronošca”.

Jučer su predane sve liste za listopadske izbore. Središnje izborno povjerenstvo rok za njihovu ovjeru ima do 29. srpnja. Politički subjekti bore se za tri mjesta u Predsjedništvu BiH, 42 mandata u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, 98 mandata u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH te za 81 mandat u Narodnoj skupštini RS-a, kao i u prosjeku po trideset mjesta u 10 županijskih parlamenata. Usto, predsjednik i dva dopredsjednika RS-a biraju se izravno.

Za hrvatskog člana Predsjedništva, uz Borjanu Krišto, opet će se natjecati Željko

Komšić. Imaju li Bošnjaci luksuz odvojiti mu 200 ili 300 tisuća glasova?! Ovoga puta to će biti puno teže. Prvo, diskreditirana je strategija da jedino s “Komšićem” mogu zaustaviti ulazak Čovića u Predsjedništvo, a drugo, i Bošnjaci imaju svoje jake kandidate. Teže im je u takvoj konkurenciji raspršivati glasove. Jer, za bošnjačko mjesto u utrci su Bakir Izetbegović iz SDA i Denis Bećirović iz ujedinjene oporbe predvođene SDP-om.

Bit će burno i u Republici Srpskoj. Milorad Dodik ne ide u utrku za člana Predsjedništva, već njegova najbliža suradnica Željka Cvijanović. Njoj će se suprotstaviti lider srpske oporbe Mirko Šarović (SDS). On je prije dva desetljeća već bio na toj dužnosti. Dodik će se pak pokušati vratiti na svoju staru fotelju predsjednika RS-a. Neće mu biti nimalo lako jer mu se na tom putu “ispriječila” kandidatkinja oporbe Jelena Trivić (PDP).

Teško je procijeniti hoće li tko iz oporbe na ovim izborima osvojiti vodeća mjesta na razini države, entiteta ili pak županija, ali ono što je evidentno, nacionalne stranke su u dva desetljeća od Daytona do posljednjih izbora više nego prepolovile broj svojih glasača. Primjerice, vodeća bošnjačka stranka SDA je s 900 tisuća, kada ju je vodio Alija Izetbegović, na posljednjim izborima pala na 250 tisuća. HDZ BiH je s 340 tisuća došao na 150 tisuća, pri čemu treba imati u vidu da se iz te stranke izrodio sestrinski HDZ 1990. te još nekoliko manjih stranaka. Srpski SDS je s 580 tisuća pao na 160 tisuća. Primat u srpskoj politici preuzeo je Dodikov SNSD koji je osvojio 260 tisuća.

Karakteristika ovih izbora je i ta što su stranačka vodstva odlučila umiroviti svoje veterane koji su obilježili post daytonsko političko razdoblje. Među Srbima na državnim listama neće više biti Nikole Špirića, Dušanke Majkić, Sredoja Novića, Lazara Prodanovića, kod Bošnjaka Šefika Džaferovića, Halida Genjca, Adila Osmanovića, Safeta Softića, kod Hrvata Dragana Čovića, Bariše Čolaka...

Primjetno je kako je za ove izbore na listama veliki broj mladih i žena. Dvije žene, političke veteranke - Borjana Krišto i Željka Cvijanović, koje su ostavile dubok trag u politici, mogle bi zasjesti u državno Predsjedništvo.

A svi su vjerovali kako su ta mjesta rezervirana za njihove stranačke šefove Dragana Čovića i Milorada Dodika. Bošnjačkim, pa i međunarodnim stratezima ništa se lošije nije moglo dogoditi. Kako sada bez hrvatskog i srpskog “rušitelja” države mobilizirati bošnjačke glasače!? Panično se traži novi neprijatelj!

Odustajanje Čovića od kandidature za sve dužnosti, osobito za člana Predsjedništva, iznenadilo je Hrvate, a razočaralo Bošnjake