Hrvatskoj 23 medalje, čak 11 medalja osvojili borci, najviše tekvondaši (5)
Igre u Alžiru bile su najlošije Mediteranske igre ikad organizirane, a naši su medaljaši 12. na listi od 24 zemlje sudionice. Rukometašice osvojile petu kolajnu
Iz alžirskog Orana vratila se i posljednja skupina hrvatskih sportaša s Mediteranskih igara na kojima su Hrvatice i Hrvati osvojili 23 odličja (šest zlatnih, sedam srebrnih i 10 brončanih) što je šest medalja više nego na prethodnim Igrama u španjolskoj Tarragoni. S ovakvom kolekcijom odličja Hrvatska je zauzela 12. mjesto među 24 zemlje sudionice Igara, jedno mjesto iza Slovenije koja je također osvojila 23 odličja, ali jedno srebro više. Najuspješnija među zemljama nastalima raspadom SFRJ bila je Srbija čiji su se sportaši kući vratili s 31 medaljom (13-7-11).
Najuspješnija Italija
Od 24 sporta na programu Hrvatska je medalje osvojila u njih 12, a od 23 odličja čak 11 su osvojili borci (tekvondaši 5, džudaši 3, karataši 2, hrvači 1) među kojima je i troje mediteranskih prvaka (tekvondaši Matea Jelić i Ivan Šapina te karataš Anđelo Kvesić).
Uvjerljivo najuspješnija država sudionica bila je Italija sa 159 medalja (48-50-61), što je 49 odličja više od drugoplasirane Turske (45-26-37). Treća je Francuska s 81 kolajnom (21-24-36), a četvrto mjesto zauzeo je domaćin Alžir (20-17-16) koji medalju za organizaciju ne zaslužuje.
– U organizacijskom smislu ovo su bile najlošije Mediteranske igre dosad. Sportski objekti bili su u redu, ali nepripremljeni. Kao da su se domaćini dva-tri dana prije Igara počeli dogovarati tko će što raditi. Mnogi od nas imali su problema s vodom do mjere da onom iz slavine nije bilo dobro ni zube prati. Higijenske mjere bile su ispod standarda na koji smo naviknuli – kazao je šef Hrvatske
misije u Oranu Damir Šegota kojemu su ovo bile šeste Mediteranske igre.
Puno zadovoljniji Šegi je bio dometima hrvatskih sportaša.
– Predviđao sam 15-16 medalja, a osvojili smo ih 23. Time je i pobijena ona teza koja se kod nas zna provlačiti da Mediteranske igre nisu potrebne i da su natjecateljski loše. A da je tome bilo tako, onda bi se svi vratili s medaljama, a imali smo 105 sportaša. Nekima od njih ovo je bila prilika za afirmaciju, a onim iskusnijim za potvrdu klase. Mi smo na Igre išli sa sportašima prve i druge kategorije, u nekim pojedinačnim sportovima u vrlo jakim sastavima, osim u atletici jer su neki atletičari već otputovali na SP u američki Eugene.
A tamo će za koji dan krenuti i diskaš Martin Marković koji je Mediteranske igre iskoristio za provjeru forme i osvojio srebro baš kao i rukometašice.
– Čestitke curama. Koliko čujem, naš smještaj u sportskom selu bio je hotel s pet zvjezdica u odnosu na njihov i zato im posebno čestitam. Ja sam u Oran došao sa sedmim rezultatom i osvojio srebro pa vjerujem da sam time potvrdio svoj status.
A za žensku rukometnu reprezentaciju ovo je već peta mediteranska medalja. A ovu pomlađenu selekciju kapetanski je predvodila Stela Posavec:
– Prvi put smo igrali u ovom sastavu jer smo nastupili s dosta pomlađenom selekcijom, što nam je dalo veći motiv.
Najbolji strijelac hrvatske vrste bila je Čapljinka Katarina Pavlović koja je postigla 44 pogotka i u kojoj je izbornik Nenad Šoštarić zacijelo pronašao novo “topovsko oružje”. A Šoštarić nije žalio za izgubljenim finalom, već je slavio srebro svoje ekipe.
– Bio je to izuzetno zahtjevan turnir, počevši s dolaskom i šokantnim prizorom objekta u koji smo morali ući spavati. Zapravo, prvu noć nismo ni spavali u objektu, nego na travi ispred takozvanog smještaja. No brzo smo se adaptirali na to, došli smo ovamo igrati i osvojiti medalju. S mog popisa od 16 igračica njih osam je otkazalo iz kojekakvih razloga i o njima neću. A turnir smo završili s 13 igračica jer su nam se ozlijedile tri igračice. I zato ću ovdje govoriti samo o onima koje su bile s nama, koje su u ovaj projekt uložile mjesec dana svog ljeta.
Šoštarić traži bolje uvjete
Osvrnuo se Šoštarić i na uvjete u kojima se reprezentacija priprema.
– Naš je cilj izboriti se za Olimpijske igre u Parizu i za takvo što nam treba pomoć u što boljim uvjetima. Srpkinje, koje smo pobijedili u polufinalu, pripremale su se tri tjedna u Novom Pazaru, u nacionalnom nogometnom centru koji ima hotel s pet zvjezdica i dvije dvorane. Savez nas je dosad dobro pratio, no ne možete razviti još kvalitetniji proizvod ako nemate tvornicu.
Osim toga, mi želimo kvalitetniji odnos prema ženskom rukometu. Mi ne tražimo da nas se lažno reklamira, ali želimo što bolje uvjete da možemo napredovati. S obzirom na to da nas u studenom čeka Europsko prvenstvo u Ljubljani nadamo se da ćemo i mi jednom, kao što je to bio slučaj s rukometašima u Grazu, imati punu dvoranu navijača iza
• sebe.