1 Begmanov otok (CineStar)
6,7 80 8 Drama, Francuska, Belgija, 112 min. Režija: Mia Hansen-Løve Glumci: Vicky Krieps, Tim Roth
Anthony i Chris supružnici su koji se bave filmom i odlaze na Faro, švedski otočić koji je najpoznatiji po činjenici što je na njemu živio kultni redatelj Ingmar Bergman koji je tamo snimio neke od svojih najpoznatijih filmova među kojima su i “Persona”, “Sramota”, “Prizori iz bračnog života”. Anthony i Chris nisu slučajno odabrali baltički otočić kao mjesto za svoj odmor. Zapravo, otok je pun “bergmanofila” i “bergmanologa”, a oni se nadaju – posebno Chris – da će boravak ondje pozitivno utjecati na razbijanje njihove kreativne blokade. I dok iz gotovo svakog kadra filma izvire neki detaljčić Bergmanova stvaralaštva (kafić “Divlje jagode”, apartman u kojem su snimani “Prizori iz bračnog života”, pa čak i činjenica da je na otoku jedna od glavnih atrakcija tzv. Bergmanov safari), zbog čega se čini da je sam Bergman, ili barem njegov duh, jedan od aktera ovog eterično-sanjivog uratka, “Bergmanov otok” ipak nije klasičan hommage ovom velikom redatelju. Nije ovo ni klasična romantična, odnosno, bolje reći bračna priča, ni klasično intelektualno-artističko dijalogiziranje, ni klasična priča o stvaralaštvu. Film je zapravo sve to. “Bergmanov otok” kroz neku šećerno-gorkastu tugu i atmosferu iščezavajućeg ljeta, a to obuhvaća i sve lakoće i bezbrižnost koje ljeto nosi, spretno i nježno isprepliće život umjetnika, umjetnikā i njihovih imaginarnih likova. Zapravo se tako suptilno briše granica između tih entiteta da se u jednom trenutku filma ne zna gdje prestaje život protagonista, a gdje počinje život njihovih likova. Kroz sve se to iščitava i još jedan sloj filma, a to je pitanje ženskog stvaralaštva u ipak većinski muškom svijetu, čime redateljica Mia Hansen-Løve donosi još jednu dimenziju filma, a to je ona njezina.
Naime, Chris, koja je u sjeni svoga supruga, inače prominentnog redatelja koji se prirodnije snalazi u društvu filmofila, predstavlja suprugu ideju za svoj novi film, a koja je ispričana kao film unutar filma. Voljela bi snimiti film o dvoje bivših ljubavnika, Amy i Josephu, koji se nenadano susreću na vjenčanju zajedničkih prijatelja. Iako se strasti među njima bude, a neki davno zatomljeni osjećaji ponovno ožive, njih dvoje imaju različito viđenje tog sudbonosno-slučajnog ili slučajno-sudbonosnog susreta. Međutim, unatoč pitkom tijeku bez puno neočekivanih turbulencija, Chris se muči s realizacijom kraja. Upravo se njezin scenarij bez završetka preslikava i na njezin odnos sa suprugom. Istodobno i jasan i neostvariv, i realan i nemoguć, i ravnopravan i takav da je jedno u sjeni drugoga. Što se na kraju dogodilo s tim odnosom koji kao da se u melankoličnoj lakoći farovske atmosfere nekako istrošio, nije rečeno. No nije ni bilo potrebe. Jer cijeli je “Bergmanov otok” jedna lelujavost koju bi konkretizacija i jasno isticanje bilo čega uništila.