Otvaranje Igara podsjetilo na to koliko je krhka naša sloboda
Mlade ukajinske glumice Oleksandra Barstok i Maria Shtofa govorile su stihove ‘Himne slobodi’, što je mnoge Dubrovčane nažalost vratilo u teške dane Domovinskog rata
Počele su 73. Dubrovačke ljetne igre, naš najstariji, najpoznatiji i najcjenjeniji ljetni festival. Svečano otvaranje ovog je puta bilo posebno dirljivo. Iako su bili zastupljeni svi elementi koje tradicija nameće, ovog je puta sve bilo nekako pojednostavljeno, ili kako bi to rekla intendantica Igara Dora Ruždjak Podolski, pročišćeno, a sve kako bi se istaknulo činjenicu koliko je krhka ideja slobode, koju smo do 2022. godine uzimali, kaže intendantica, “zdravo za gotovo”. Otvorenje je režirala Aida Bukvić prema scenariju koji je napisala s Marijanom Fumić.
Osnovna je poruka libertas
– Svečano otvaranje Igara na neki je način zadano, ima svoje stalne elemente, mora pomiriti glazbeni, dramski, ali i folklorni dio festivala, biti svojevrstan kolaž. To je uvijek stvar atmosfere i energije koju autori i izvođači uspiju stvoriti, a ove godine svi su uspjeli u glavnoj ideji da se naglasi osnovna poruka ovog festivala i ovog Grada – a to je libertas. I to je posebno odjeknulo. Na žalost živimo u vremenima kada je sloizbjeglice boda mnogo više od tradicijske poruke jednog stoljećima slobodarskog Grada, jer danas smo svi itekako svjesni da ta sloboda u trenutku može nestati – govori intendantica.
Otvaranje 73. Igara svakako će biti upamćeno, ali i upisano u povijest festivala, jer čuvene stihove “O lijepa, o draga, o slatka slobodo...” iz znane Gundulićeve “Himne slobodi” govorile su dvije mlade ukrajinske glumice Oleksandra Barstok i Maria Shtofa, a Dora Ruždjak Podolski objašnjava kako je došlo do te suradnje:
– Marija i Oleksandra mlade su, tek diplomirane glumice, iz Kijeva. Borave u Zagrebu i javile su se na ADU i rekle kako su voljne uključiti se u rad ako nam negdje budu trebale, a kako i Aida i ja radimo na Akademiji, činilo nam se da je njihovo mjesto upravo u Dubrovniku. I stvarno su bile sjajne.
Već na generalnoj probi, u noći prije početka festivala, kada publika uvijek ima glavnu riječ, bilo je jasno da trenutak kada dvije mlade djevojke s kovčezima u rukama stupe na prostor ispred Sponze i crkve Sv. Vlaha, u Gradu podno Srđa nosi poseban naboj. Ne samo da je riječ o gradu po kojem su u Domovinskom ratu padale granate, već i brojni Dubrovčani znaju kakve su rane u sjećanjima nastajale kada su gledali kako sa sličnim kovčezima njihove žene i djeca bježe iz napadnutog Grada. Neposredno prije nego što su mlade Ukrajinke izgovorile “Himnu slobodi”, sopranistica Kristina Kolar otpjevala je čuvenu ariju iz Verdijeve “Aide”, ariju koja govori o odlasku u progonstvo, i time je stvoren dirljiv trenutak po kojem će se dugo pamtiti otvaranje ovoljetnih Igara.
U tom svečanom programu su uz Festivalski dramski ansambl, predvođen Franom Maškovićem koji će i ovog ljeta biti Hamlet na Lovrijencu, sudjelovali i Dubrovački simfonijski orkestar, Akademski zbor Pro Musica, Zbor Libertas, Dubrovački komorni zbor te Zbor Blasius, svi pod ravnanjem maestra Ivana Huta. No bili su tu i studenti pete godine glume zagrebačke ADU, kao i neki njihovi mnogo mlađi kolege koji su iz dubrovačkog kraja. Upravo je njihova energija uspjela ‘pomladiti’ čak i linđo, folklorni ples bez kojeg Dubrovčani ne mogu (i ne žele) zamisliti početak svog festivala, jer uz folklornu izvedbu studenti su otplesali disco verziju linđa, i to tako da je on zaista pozivao na ples. Za te mlade ljude, kako kaže Dora Ruždjak Podolski, otvaranje Igara bila je nagrada za cijelo njihovo studiranje.
– Zaista su izuzetna generacija, ne samo moja klasa, nego i klasa Kreše Dolenčića, a neki od njih do sada nikada nisu bili na Igrama, jer one su postale preveliki financijski zalogaj za studentske budžete. Zato su bili uistinu počašćeni pozivom da ove godine sudjeluju – objašnjava intendantica.
Povratak na ‘staro normalno’
Naravno, sudjelovanje mladih oduvijek je dio tradicije Igara, ali upravo zbog skupoće smještaja u Dubrovniku zadnjih je godina to bio više izuzetak nego pravilo. Posebice je u protekle dvije godine, s limitiranim brojem gledatelja zbog epidemioloških mjera, festival morao paziti na svaku kunu, pa su svi, na čelu s Dorom Ruždjak Podolski, sretni što se ovog ljeta sve vraća na “staro normalno”. Tako će već 19. srpnja biti premijera komedija “Ljubovnici” nepoznatog autora u režiji Aleksandra Švabića, čime se nastavlja još jedna tradicija festivala, otkrivanje još jedne nove scene u Gradu koji kao da je stvoren za ambijentalni teatar. Festivalski dramski ansambl komediju “Ljubovnici” igrat će na prostoru ispred crkve sv. Jakova, za koji intendantica kaže da izgleda kao malo mediteransko mjesto.
Dan prije toga “Hamlet” u režiji Paola Magellija vraća se na Lovrijenac, a od bogatog glazbenog programa intendantica posebno preporučuje koncert Coryja Henryja. Ovaj virtuoz na klavijaturama i orguljama, ujedno dobitnik Grammyja, 17. srpnja nastupa u parku Gradec. Na istom mjestu
23. i 24. srpnja Balet HNK Zagreb izvodi svoju hit-predstavu “Ponos i predrasude”, koju je prema slavnom romanu Jane Austin koreografirao i režirao Leo Mujić. Intendantica ističe i toplo preporučuje i “Čudesnu šumu”, predstavu za djecu koju prema istoimenom romanu Sunčane Škrinjarić kao glazbeno-scensko djelo režira Lea Anastazija Fleger. A baš će stanovnici Čudesne šume naslijediti Hamleta na Lovrijencu. Premijera je 12. kolovoza, a zbog djece predstava
• će počinjati u 21 sat.
Nakon “Hamleta” na Lovrijenac stiže predstava za djecu “Čudesna šuma” prema djelu Sunčane Škrinjarić