Optuženi da su gradili makete od knaufa pa ih – legalizirali

USKOK Snežanu Bralić i još nekoliko osoba tereti za malverzacije na otoku Braču gdje su na određenim otočkim zemljištima legalizirali nekretnine koje uopće nisu postojale

Kada mislite da vas u Hrvatskoj više ništa ne može iznenaditi, dogodi se nešto što vas demantira. Poput afere bračka Potemkinova sela u kojoj je nedavno USKOK podigao optužnicu protiv više osoba, predvođenih Snežanom Bralić (63), u inkriminirano vrijeme voditeljicom bračke ispostave Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije. Ono za što se ona sa svojim suoptuženicima tereti, uistinu je neviđeno u Hrvatskoj. A možda i šire. Jer tereti je se da je muljala s legalizacijama zemljišta i to tako da je na određenim otočkim zemljištima legalizirala nekretnine koje uopće nisu postojale (!?). To je, prema optužnici, radila na zahtjev poduzetnika Tonćija Kelama (50) i to kako bi se povećala vrijednost zemljišta. Osim nje, USKOK tereti i Kelama te Emila Zlatara (35), geodeta s Brača, Dinka Grgurevića (50), arhitekta iz Splita, Željka Babića (33), geodeta iz Splita i Antona Mikačića (33), geodeta iz Splita.

Prema optužnici, na zemljištima koja su legalizirana, prethodno su građene makete od kartona i knaufa koje su zatim fotografirane, proglašene nezavršenim zgradama i – legalizirane.

Niječu krivnju

Prema optužnici, događalo se to od travnja 2014. do 11. listopada 2021., kada su svi akteri ove nesvakidašnje afere bili uhićeni, a neki od njih i pritvoreni. Tijekom istrage ispitani su optuženici, koji su nijekali krivnju, no njihove obrane pobijaju drugi prikupljeni dokazi, ali i iskazi pojedinih svjedoka.

– Na čestici zemljišta na kojoj su rađena geodetska mjerenja, bila je kuća. No to je bila najsmješnija kuća koju sam u životu vidio jer je bila napravljena od panel-ploča, tzv. knaufa s crvenim krovom iz kojeg su rasli borovi. Geodetske snimke nisam izrađivao ja, već moj bivši kolega Emil Zlatar, koji me je zamolio da mu pomognem oko toga. Kada sam vidio te objekte od knaufa s njim, ništa od toga nisam komentirao jer je i meni i njemu bilo neugodno. Nisam znao tko je naručitelj tog projekta dok nisam došao na tu lokaciju i vidio Kelama. Sve mi je bilo jasno. Inače ni ja ni Zlatar nismo imali ovlasti za potpisivanje i ovjeravanje elaborata, a Zlatar je crtao i uvezivao geodetske snimke, koje je poslije dao Strunji da ih ovjeri. Porijeklom sam s Brača, i u toj uvali nije bilo kuća. No nakon Domovinskog rata tamo je nogometni sudac Željko Širić bemeta. izgradio kuću. Njegova je kuća legalizirana 2013., a poslije su u toj uvali legalizirana još dva ili tri objekta – ispričao je jedan od svjedoka.

Kuću Željka Širića u obrani je spominjala i Snežana Bralić. No njoj je činjenica da je u spomenutoj uvali postojala kuća bila potvrda da su kuće od knaufa koje su poslužile kao prava Potemkinova sela bile prave, a ne lažne.

– Ovaj sam posao radila zadnjih 38 godina i dobro poznajem Brač. Ništa mi u tim projektima nije bilo sumnjivo, pogotovo zato što znam da u blizini tog mjesta i sudac Širić ima grandioznu kuću. Sve što sam radila, radila sam u dobroj vjeri. Smatrala sam da je dokumentacija koja mi je priložena uz te predmete bila dovoljna za donošenje rješenja. Nisam izlazila na teren kako bih to osobno provjerila, i od te istine ne bježim. Što se tiče Kelama, s njim me upoznao jedan moj prijatelj, no vidjela sam ga samo jednom kada mi je predao dokumentaciju. U moj ured ga je doveo moj prijatelj, jer Kelam nije znao u koji ured treba doći – branila se Snežana Bralić.

Pojašnjavala je kako u raspoređivanju predmeta referentima nema nekog posebnog pravila te da se pazilo da svi referenti budu zaduženi jednakim brojem predspravno No nije znala objasniti zašto su svi predmeti Tonća Kelama došli na njezin stol.

– Na teren nisam izlazila i obavljala očevide jer sam vjerovala izrađenim snimkama i imala sam povjerenje u geodete i arhitekte koji su ih izradili – branila se Snežana Bralić.

Rizičan i sumnjiv posao

Da nije počinio to za što ga se tereti, tvrdio je Kelam, koji se branio da je angažirao geodete i arhitekte za izradu potrebne dokumentacije.

– Na nekretninama, zemljištu u mom vlasništvu, bile su nedovršene zgrade. Podnosio sam zahtjeve za legalizaciju, pa čak i onih koji su podneseni na druga imena. To je zakonom bilo dozvoljeno, bez obzira na to tko je vlasnik nekretnine. Nisam ni na koga radio pritisak radi te legalizacije. Arhitektonske i geodetske snimke bile su usklađene, a ti objekti na zemljištu od drvene konstrukcije su se nadograđivali i širili. Poslije sam te nekretnine u Milni, za koje sam podnio zahtjeve za legalizaciju prodao stranim investitorima, Francuzima – branio se Kelam.

I dok on tvrdi da nije radio pritisak na geodete, Zlatar je iskazivao suprotno. Tvrdio je da je Kelam na njega sve vrijeme radio pritisak da se zemljište legalizira.

– Kada sam s kolegom došao na teren da izradim geodetske snimke, kuće na terenu su bile izgrađene od drveta i neke izolacije. Imao sam namjeru odustati od tog posla jer je bio rizičan i sumnjiv. Kuće su se na tom mjestu nalazile samo jedan dan za potrebe snimanja, a bile su postavljene uz more. No zbog pritisaka Kelama nisam mogao odustati jer me on konstantno zvao na mobitel. Kada sam napravio te snimke, dalje sam ih predao ovlaštenom inženjeru koji ih je potpisao ne sumnjajući u njihovu točnost. Zbog svega sam toga kontaktirao i sa S. Bralić, koja mi je priznala da je u posao s Kelamom ušla zbog svog prijatelja kojem je dugovala uslugu – branio se Zlatar.

Inače, spisu su priložene i fotografije lažnih kuća, na temelju kojih su zemljišta legalizirana, a među saslušanim svjedocima bio je i načelnik Milne koji je iskazivao da je bio iznenađen kada je doznao da su na tim česticama navodno sagrađene kuće. No kada je poslao komunalnog redara da to provjeri, ovaj se vratio te mu kazao da se na spomenutoj čestici nalazi samo gusta borova šuma te da nema nikakvih dokaza da je tamo ikada išta građeno. I sam se išao uvjeriti i pogledati zemljište, nakon čega je, kako je kazao, poslao prijavu nadležnim

• službama.