Unatoč svim manama, Hrvatska je zemlja koja ostvaruje postignuća
Koliko često pomislite da u ovoj državi ništa ne valja, nema napretka, i sve je nepopravljivo i neupravljivo? Češće nego što biste željeli, vjerojatno, jer u ovoj državi sve se zaista takvim i čini, ako se pogleda pod povećalom. No, kao što to u “Probuđenoj savjesti” (The Insider) Al Pacino govori Russellu Croweu: svačiji život, pa onda valjda i svačija država, ima bezbroj mana, ako ih promatrate pod mikroskopom. Unatoč svim manama, nepravdama i apsurdima, Hrvatska je ipak država koja napreduje, koja ostvaruje postignuća. Ulazak u euro zonu, o kojemu je jučer donesena konačna odluka i koji stupa na snagu 1. siječnja 2023., jedno je od tih postignuća.
Prije toga, i ulazak u EPPO-zonu. Što je sad to, možda se i dalje pitate? Pitajte sad već podulji popis imena, kojemu se prošloga tjedna pridružio i bivši ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić. EPPO je Ured europskih javnih tužitelja, a EPPO-zona je skupina većine, ali ne svih država članica EU koje su se udružile u stvaranju tog prvog nadnacionalnog tužiteljskog tijela koje ima ovlasti progoniti kaznena djela u trošenju novca iz EU fondova. Za Hrvatsku, i za borbu protiv korupcije, sudjelovanje od prvog dana u tom EPPO-u je dobra i korisna stvar. Niz je drugih primjera institucija koje smo izgradili još tijekom pristupnih pregovora s EU i koje su se održale, unatoč povremenim političkim nasrtajima da se takva postignuća ponište, po onom iskrivljenom obrascu, koji kao da želi reći da smo se trebali dokazivati samo tijekom pregovora s EU, a jednom kad smo ušli u članstvo više ne moramo glumiti da smo pošteni i časni. Taj iskrivljeni obrazac zna se pomaljati još od nesretne afere Lex Perković pa sve do današnjih dana.
Sljedeće veliko postignuće trebao bi biti ulazak u bezgranični prostor koji nazivamo Schengen, po gradiću u Luksemburgu u kojem je 1995. potpisan sporazum. Iako se kreće u pozitivnom smjeru, taj ulazak u Schengen nije još gotova stvar. Nizozemska je, primjerice, pri nedavnom upućivanju hrvatsko-schengenske odluke u proceduru dobivanja mišljenja Europskog parlamenta dala posebnu izjavu u kojoj kaže da njezino slaganje s tim korakom ne znači da se odmah slaže i s finalnom odlukom, koju Vijeće EU tek treba donijeti nakon što parlament odradi svoj korak. Češka, koja od 1. srpnja do 31. prosinca predsjeda Vijećem EU, najavljuje da će pokušati tražiti konsenzus među državama članicama i za primanje Rumunjske i Bugarske u Schengen. Konsenzus koji će teže naći nego oko Hrvatsku. Ali i taj pristup Čeha govori da se možda ne treba prerano veseliti našem prestizanju dviju država članica koje već 10 godina čekaju na Schengen. Barem ne dok se to i ne dogodi.
Ali, kad smo već kod Čeha, nema boljeg predsjedništva Vijećem EU od češkog za finaliziranje prijedloga hrvatskog ulaska u Schengen od 1. siječnja 2023., isto kad i kunu zamjenjujemo eurom. To je valjda najpopularnija moguća odluka koju češka vlada može
Kad povjesničari budu gledali na stvaranje moderne hrvatske države i njezino mjesto u svijetu, jedino važno pitanje bit će: jesmo li imali više dobrih, nego loših odluka? I bit će to nedvojbeno priča o uspjehu
Ulazak u euro zonu, koji je jučer odlučen i počinje 1. siječnja, jedno je od tih postignuća. Kao i ulazak u EPPO-zonu. I ulazak u Schengen, iako još nije odlučen
predstaviti svojim građanima kao rezultat predsjedanja Vijećem EU. Česi, kao i toliki drugi Europljani, jedva čekaju da do našeg mora putuju bez zaustavljanja na granici.
Prošloga tjedna u jednom sam restoranu u Strasbourgu sasvim slučajno sreo češkog premijera Petera Fialu. Prišao sam, predstavio se, malo “mluvio” na svom polomljenom češkom, a Fiala i njegovi najbliži suradnici do te mjere su zračili pozitivizmom oko finaliziranja odluke o ulasku Hrvatske u Schengen da je jedan njegov ključan savjetnik s kraja velikog stola vikao: “To je riješeno, riješeno, kažem vam”! Bili smo u sjeni strasbourške katedrale, ali na trenutak se činilo kao da smo “U Fleků”, praškoj pivnici u kojoj je 1911. dogovoreno osnivanje Hajduka, i kao da dogovaramo još nešto što će ponovo promijeniti život u Dalmaciji i Hrvatskoj na bolje.
Pod povećalom svakodnevice, Hrvatska izgleda tako kako izgleda. Ali, kad povjesničari budu iz neke dalje perspektive gledali na stvaranje moderne hrvatske države i njezino mjesto u svijetu, jedino važno pitanje i kriterij bit će: jesmo li imali više dobrih, nego loših odluka? I bit će to nedvojbeno priča o uspjehu. Članstvo u EU, a sada i dublja integracija u euro zonu i Schengen dio su tog dugačkog niza dobrih odluka. Koje počinju, naravno, u obrani od agresije i oslobađanju zemlje, bez čega nikakvih daljnjih postignuća ne bi ni bilo. Što čitav taj, do danas prijeđeni put
• čini još nevjerojatnijim i većim.