Nismo Jadranovci nego Jakovari, u svakoj našoj ulici živi svjetski prvak, a u boćanju nam nema ravnih
Ime su Jadranovu domaći ljudi birali – sami. Na bijelom referendumskom papiru, nakon što je ukinuta njihova općina Sv. Jakov-Šiljevica, stajala su imena Ribarevo, Lovorovo, Zidarevo, Radenovo i – Jadranovo. Što su na referendumu te 1954. godine najviše zaokruživali ovdašnji ribari i zidari, danas dobro znamo, ali i dalje će okrenuti glavu ako ih nazovete Jadranovcima.
Liječnik dolazi srijedom
– Nismo mi Jadranovci, nikako! Mi smo Jakovari. Sveti Jakov je naš zaštitnik, tako se i crkva zove. Stanovnik Jadranova je Jakovar. I točka. Da pročitamo u novinama Jadranovci, ma odmah bismo ih pokidali na komade – objašnjavaju tu na plaži. U malom mjestu od nešto više od tisuću stanovnika, a gotovo svaka ulica ima – svjetskog prvaka.
– Majka Dijana i sin Mauro Lukšić svjetski su prvaci u ribolovu, kao i Siniša Budisavljević koji je također zaslužio tu titulu. Susjed Karlo Šaban bio je prvak svijeta u boćanju, a Vedran Grbčić viceprvak Europe u tekvondou... – hvale se mještani. Leo Brnić (30) bio je pet puta svjetski prvak u boćanju, u brzinskom i štafetnom izbijanju, a to su i najteže discipline. Sjedamo s njim na kavu u Morski žal na novoj rivi, a priča počinje.
– Tko će se sad svih titula sjetiti – smije se Brnić pa nastavlja:
– Nica, Rio, Pazin, Bahía Blanca kraj Buenos Airesa, Maroko... Bio sam i juniorski prvak svijeta, i mediteranski i pet puta svjetski, a tko zna koliko puta srebrni i brončani, to i ne brojim više! – govori naš najveći autoritet za boćanje. Ima i rekord koji bi mogao u Guinnessovu knjigu.
– Rušio sam svjetski rekord tri ili četiri puta, tko će to više znati. Jednom smo ja i Milki u sat vremena pogodili 605 boća od njih 634. Pa to dotad nitko na svijetu nije napravio.
Jesu li vas, kao svjetskog prvaka, dočekivali u mjestu?
– Nije bilo dočeka, ali slavilo se više puta! Više me sad dočekuju tu na parkingu, jer naplaćujem kazne za parkiranje – kazuje Brnić.
Ima li tko na Jadranu da bi vas
Jakovare mogao pobijediti u boćanju?
– Ne! Nema šanse... Svaka čast svima, ali radije da se u nečemu drugom natječemo, dobri smo i u stolnom tenisu i malom nogometu, ali ne i najbolji – poručuju u Jadranovu. Srećemo i Davora Ivčića (36), koji je najpoznatiji lovac u kraju.
– Imam čeku gore na Smokovu s najljepšim pogledom na Jadranu, vidi se naš Tihi kanal, a pogled puca sve do Istre te na Velebitski kanal – priča Ivčić. U Jadranovu nema hotela, nema ni kampa, nema ni mnogo mjesta za parkiranje, pa čak ni autobusi i kamp-kućice ovamo se bez dozvole ne spuštaju. Liječnik im dolazi srijedom, pošta radi nekoliko sati na dan, nema ni kioska kojeg su više puta lopovi posjećivali....
– Jedna je od atrakcija našeg mjesta Erste bankomat – tjeraju šalu. Gdje je najljepše okupati se?
– Na barci! A tko je nema, naše su plaže Grabrova, Tunera, Vela Riva, Havišće, Vodna i Lokvišće gdje je ljekovito blato, tamo su se i Rimljani kupali. Nova nam je i ljuljačka u moru, turisti su oduševljeni – govori Antonela Orlandini (24) te govori o feštama:
– U manifestaciji Jakovarska vesla natječu se po trojica u barci, moj otac Mišel bio je prvi pobjednik, a veslali su s njime i
Vesi i Sinke. Imamo i Dagnjadu početkom kolovoza, maškare zimi na koje dolaze i bebe od dva mjeseca, ali i susjedi stariji od 90, a i Feštu od tune četiri vikenda u mjestu. Kod nas je uvijek veselo, ljeti se stalno nešto događa. Prednost im je što je sve nadohvat ruke, i Ljubljana, i Zagreb, Rijeka, Krk, Crikvenica.
Raj i za nudiste
– Mnogo je i nudista, imamo niz divljih plaža gdje mogu sami guštati. Sjajno je i prošetati Stazom valova, a pješice se može čak skroz do Selca!
Riva je nova, u dvije godine pomaknuli su je malo prema moru, a na njoj bijeli pijesak. I marina je nova. Obnovili su se u Jadranovu, rade i dočekuju turiste nudeći im nove sadržaje. Jedino je bolje, eto, boće ostaviti kod kuće... U tome im u zemlji nema ravnih.
Domaći ljudi sami su odabrali naziv mjesta na referendumu 1954., a nudila su se još imena Ribarevo, Lovorovo, Zidarevo i Radenovo