Strast prema craftu nije se potrošila, najbolje pivovare svijeta dovodimo i dogodine
Nedavno je Zmajska pivovara za svoju tradicionalnu godišnju proslavu organizirala Zmajevo, masovni festival craft piva, street fooda i glazbe, a prije njega prvi put i međunarodni Pozoj. Razlika je u tome što je Pozoj degustacijskog tipa, namijenjen znalcima i entuzijastima kod kojih je zanimanje za pivo na razini daleko višoj od onoga što se može pronaći u lokalnom samoposluživanju, a dosad su takve festivale tražili po najvećim europskim metropolama. Uspješno je, dakle, prvi put organiziran i u nas, a okupio je više od 20 najboljih svjetskih i hrvatskih pivovara s više od 60 piva koja inače ne možete probati nigdje u Zagrebu, pa ni u zemlji. A sve u vrijeme kada čitamo kako je pivo među prvim artiklima kojih se prosječni korisnik u krizi odriče, a novi okusi i formati pića sve su traženiji, što je i doba prilika za razvoj i rast koje će preživjeti najkreativniji. O tome, među ostalim, razgovaramo s Andrejem Čapkom, pokretačem Zmajske, naše prve craft pivovare, ali i festivala Pozoj.
Unatoč krizi odlučili ste organizirati Pozoj Craft Beer Festival koji je za ne preveliku skupinu entuzijasta, i po ponudi i po cijeni. Zašto?
Zmajska pivovara je danas tu gdje je upravo zbog toga, entuzijazma. Ljubav i strast prema craftu koji živimo i radimo nije se potrošila, baš naprotiv, i to je na kraju krajeva taj zanos koji te gurne da iziđeš iz komforne zone. Uostalom, postoji li komforna zona kad si nezavisan? Stalo nam je da proširimo svijest o craft kulturi i, ako već imamo mogućnost da to napravimo, donekle osjećamo i odgovornost. Godinama već razmišljamo i želimo organizirati festival poput Pozoja. Upravo zbog manjka takvih sadržaja kod nas dosad smo putovali izvan Hrvatske kako bismo kušali što rade svjetski i europski craft kolege. Format je zapravo vrlo uobičajen, u nekoliko sati eventa posjetitelji za cijenu ulaznice mogu degustirati sva ponuđena piva. Na ulazu dobiju staklenu čašu od 1 dl, a piva različitih craft stilova u ponudi je bilo više od 60. Smatramo da smo takvim konceptom i ponudom festivala donijeli nešto vrijedno hrvatskoj craft sceni. A festival bi trebao biti zanimljiv ne samo pivskim craft entuzijastima nego i svima koji se profesionalno bave hranom ili pićem.
Jeste li zadovoljni kako je ispalo, hoćete li nastaviti s festivalom i sljedeće godine?
S organizacijske ili financijske strane? (smijeh) Jesam, mislim da smo napravili sjajnu stvar, feedback posjetitelja je također izuzetno pozitivan. Neke stvari ćemo ispeglati, razmišljamo da pomaknemo festival u vrijeme kad su manje vrućine, ali svakako je u planu i iduće godine. S druge strane, Zmajevo je ponovno privuklo velik broj fanova nudeći kombinaciju glazbe, dobrog piva i hrane, pobijajući u nekoj mjeri tezu da pivski festivali nemaju prevelike svrhe.
Kakav je pivski festival onda potreban, što bi mu točno trebala biti svrha?
Zmajevo organiziramo već godinama, prošle subote na lokaciji pivovare na Jankomiru održalo se peto i dosad najveće izdanje koje je, po našoj slobodnoj procjeni, posjetilo više od tri tisuće ljudi.
Pivski craft festivali itekako imaju svrhu, a to je promocija nezavisne craft pivske kulture široj javnosti. Stvaranje piva je umjetnost, stilovi su mnogobrojni, a ovakvi festivali idealna su prilika da se ljudi s njima i upoznaju. Gosti na Zmajevu uvijek su domaće craft pivovare, i poneka strana, a uz dnevne aktivnosti poput igraonice za djecu i Cornhole turnira posjetitelji mogu i u besplatne vođene ture po pivovari kako bi bolje upoznali craft proizvodnju iz prve ruke.
Neovisno je pivarstvo u jednom posebnom trenutku. Velika američka pivovara Stone se prodala, i nije prva, kod nas trenutačno ima više od 120 craft etiketa, ali znatno je povećan i broj uvoznih piva iz Njemačke ili Češke. Kako će pivarstvo u nas i u svijetu izgledati u bližoj budućnosti?
Hm, ne vidim u kuglu, no moguće da će doći do konsolidacije na craft tržištu, veći proizvođači kupit će manje ili će manje pivovare ujediniti snage. Američko je tržište već jako zasićeno i ne ostvaruje neki velik rast, dok je hrvatsko puno mlađe i mislim da ovdje još postoji potencijal za rast. Posljednje dvije godine nisu bile lake za nezavisne pivovare i nitko sa sigurnošću ne zna što nas čeka, no oni koje tržište nije prepoznalo, ili nemaju dovoljno jaku financijsku konstrukciju, mogli bi, nažalost, biti prisiljeni ugasiti proizvodnju.
U svijetu se traže novi okusi, a mlađim generacijama nije strano na policama vidjeti više od tri industrijske pivske etikete. Hoće li u nekom trenutku craft konačno prijeći više od dva posto tržišta za koje se čini da ga teško može probijati?
Rekao bih da da, da će tržište sigurno rasti za nekih dva posto. Istina, mlađima koji ulaze u godine za legalnu konzumaciju craft stilovi puno su bliži i lakše će za njima i posegnuti. S vremenom, kako ta populacija raste, vjerojatno će rasti i potrošnja crafta.
U uvjetima smo visoke inflacije koja će vjerojatno prijeći u recesiju, čak i u stagflaciju, poskupljuju energenti i sastojci. Kako se u tome snalazi tvrtka poput Zmajske pivovare?
Trenutačno je situacija dosta teška, cijene sirovina i usluga drastično su narasle, što je i nas primoralo da ovog proljeća povisimo cijene proizvoda. Imamo lijepu bazu stalnih kupaca i zadovoljni smo pozicijom na tržištu, no s obzirom na to da ulazni parametri stalno rastu, trudimo se optimizirati troškove koji ne utječu na samu kvalitetu finalnog proizvoda.
Interesantni su i trendovi u pivarstvu, prije svega manja količina alkohola. Hoćemo li mi ovdje to ispoštovati ili ćemo ostati vjerni tradicionalnim europskim, pa i američkim stilovima piva?
Pa evo, upravo Kolaboracija 3, koju smo kuhali s Varionicom i Novom Rundom i koja ovih dana kreće u prodaju, odgovor je na taj trend smanjene količine alkohola. Zmajska već dvije godine ima u ponudi Therapy session IPA-u od samo 3,9% koja jako dobro prolazi i kontinuirano raste. Mislim da tu nije pitanje vjernosti jer je riječ o stilovima koji jesu u skladu s američkim trendovima, New England IPA-e, klasične IPA-e, čak i lageri, ali primarno hmeljna piva, to ostaje, no sigurno će dolaziti session verzije s manje alkohola. Aktualan trend koji u Americi ima vrtoglave brojke, dok u Europi tek kreće njegov zamah, jest i kategorija craft hard seltzera, u osnovi gazirana voda s alkoholom i prirodnim voćnim okusom, malog postotka alkohola (4%), najčešće veganska i bezglutenska. Zmajska je proizvela prvi hrvatski craft hard seltzer GRIN i pozitivne reakcije nadmašile su očekivanja.
Jesu li hrvatska piva konkurentna u izvozu, koliko je moguće da u današnjim gospodarskim uvjetima pivovara opstane bez ozbiljnijeg izvoza?
Opcija je već spomenuta čvrsta baza koju imamo kod kuće pa nam izvoz nije presudan u poslovanju. Cijenom i kvalitetom hrvatska piva sigurno su konkurentna, ali tu ulogu igra i broj etiketa, općenito imidž i prepoznatljivost brenda vani, što je često teže postići. Svaka pivovara ima svoj smjer, svoju putanju, pri čemu se neki, poput nas, orijentiraju na čvrsti core range. S druge strane, imamo i limitiranu seriju Brewer’s Concoction u kojoj dolaze do izražaja naša inovativnost i znanje i koja je al pari ponajboljim
• stranim pivima.
Američko je tržište već jako zasićeno, no hrvatsko je puno mlađe i postoji potencijal za rast
KB Merkur: Marija Fugar i Ana Mršić rodile su djevojčice, a Jelena Bijelić, Nataša Horvatinčić, Lidija Nolić, Nataša Erceg i Ivana Žlebak rodile su dječake.
Rođeni
Sprovodi i ispraćaji 13. srpnja
Mirogoj: Ivan Banak (83) u 10.50, Stjepan Bedić (84) u 11.40, Milka Benci (84) u 12.30, Vesna Susović (75) u 13.20, Dinko Broznović (71) u 14.10 sati. Krematorij, velika dvorana: Franjo Hrboka (73) u 10, Nives Majnarić-Pandžić (84) u 10.40, Predrag Kovač (72) u 12, Zlatan Livnjak (69) u 12.40, Uwe Gregorius (58) u 13.20 sati. Krematorij, mala dvorana: Miljenko Mance (80) u 9, Marija Petrović (82) u 9.35, Marijan Bjegović (67) u 10.45, Nadežda Kondić (77) u 12.30, Radko Stojadinović (64) u 13.05, Luigi Maria Ventola (82) u 13.40, Željka Razić (82) u 14.15 sati.
Miroševac: Manda Vuglec (84) u 10.50, Zvonimir Nedov (79) u 11.40, Alojzije Flegar (81) u 12.30, Jadranka Šimunović (46) u 13.20 sati. Markovo Polje: Matija Devčić u 11.40, Ljubica Sotončić (65) u 12.30, Josip Kanski (66) u 13.20, Mara Ključević (82) u 14.10 sati. Stenjevec: Ana Jušinski (78) u 15 sati. Gornje Vrapče: Milka Dečman (77) u 13 sati. Gračani: Katarina Lukačin (94) u 13 sati.
Odra: Jela Lacković (86) u 15 sati.
Bez struje
Četvrtak, 14. srpnja
Zagreb 8-12: Vukovarska 54, 54/I, 54/II, Trnovčica 1, 39-45 nep. 8-13: Teslićka 6-26 par, 3/A, 5-25 nep. 9-11: Ilica 283-295 nep. 8.30-9.30: Slavka Batušića 2/A.
Laka lova, easy money. Tako dečki iz Spasilačke službe, one jarunske, u šali zovu ljetne dane bez žege, kada se temperatura spusti na dvadeset i nešto stupnjeva, a hladni povjetarac zapuše oko Malog jezera. Tih su dana u zagrebačkom moru kupači rijetkost, bude ih dvadesetak dnevno pa se na svom spasilačkom pultu čak pomalo dosađuju, tako da su se obradovali posjeti i ćakuli s reporterima Večernjaka.
Voda izvrsne kvalitete
A iz godine u godinu na jarunskim je plažama sve manje ljudi, otkriva nam šef zagrebačke spasilačke službe Borna Hrestak. Ovaj bivši veslač na jarunskim obalama spašava živote već dvadesetak godina i taj trend jako dobro primjećuje.
– Na Jarunu radim od 2003. i ranije bi već u lipnju sve bilo puno. Sezonu kupanja otvaramo svake godine 1. lipnja i ove godine nije bilo gotovo nikog. Kupače je u zadnje dvije godine potjerala korona, a krivi ste malo i vi mediji. Otkako su se pojavile lažne vijesti da je voda na Jarunu loša, mnogi su prestali dolaziti – otvoren je Hrestak. Vodi nas potom do infopulta u blizini spasilačke kućice gdje se redovno objavljuju rezultati mjerenja kakvoće jarunske vode. Otprilike svaka dva tjedna Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” objavi rezultate mjerenja, a voda je ove godine sve vrijeme izvrsne kvalitete na svih pet jarunskih plaža, odnosno na Velikom i Malom jezeru, Otoku veslača te otocima Trešnjevka i Univerzijada. Osim manjka kupača, Borna primjećuje i da je svake godine vodostaj sve niži.
– Isti problem muči i Bundek. Pogledajte one ploče, prijašnjih su godina bile pod vodom, sada su dva metra na obali. Zasad objašnjenja za to nema, ali neki misle da je to zato što su Slovenci podigli brane na Savi pa nam dotječe manje vode no prije. Iz godine u godinu na jarunskoj je obali i sve manje spasioca, dodaje. Inače, godišnje imaju po pet tečajeva za osposobljavanje spasioca, a ove su godine zbog slabog interesa održali samo tri.
– To nije problem samo Zagreba već i čitave zemlje. Spasioca nedostaje i u Splitu, Zadru, Šibeniku. Reklame su išle na radiju, televiziji i mrežama, no današnji klinci kao da nisu zainteresirani za ovaj posao – govori. Na posljednjem tečaju, provedenom prošli tjedan, bilo je dvadesetak kandidata, a prošlo je njih 12. Mladi spasioci uglavnom dolaze iz vodenih sportova, a uz vrsne plivačke sposobnosti, najvažnije je poznavanje prve pomoći.
– Ključno je da znamo pravilno reanimirati unesrećenog – kazuje Borna, novopečeni spasilački pitomac. Dvadesetak mu je godina, štafetni je hrvatski rekorder u plivanju stilom delfin. Ljeto namjerava provesti kao spasila na Jarunu, a na jesen upisuje studij psihologije ne američkom sveučilištu u Quincyju, gradiću u državi Illinois u blizini Chicaga. Iz Sesvetskog je Kraljevca, a ondje sudjeluje u radu lokalnog dobrovoljnog vatrogasnog društva. Ovo mu je drugi dan na poslu, a da se javi za spasioca, nagovorili su ga njegovi prijatelji iz plivačkog kluba.
Umrli
Po one koji se oklade da mogu doplivati do otoka spasioci najčešće moraju čamcem
– Rekli su mi da je to najbolji posao – sramežljivo kaže Borna. Mladu snagu Spasilačke službe mentorira iskusni bivši hrvač Bojan Marečić koji na Jarunu također spašava svako ljeto. Rade u timovima od dva spasioca, a s njima je u ekipi nerijetko i jedan liječnik. Trenutačno je na čitavom jezeru desetak spasilaca.
Nagle promjene dubine
– Tko je od vas u ekipi Mitch Buchannon? – zafrkavamo ih referirajući se na ulogu Davida Hasselhoffa u nezaboravnoj trash seriji 90-ih “Spasilačka služba”.
– Svi smo Mitch i svi nas stalno tako zovu – smiju se jarunski spasioci uglas. Ovo je ljeto, kažu, zasad mirno i bez puno intervencija. U prosjeku se u Jarunu utopi jedan čovjek godišnje, a najveći rizik za takvo što imaju oni koji odluče Jarunom zaplivati u alkoholiziranom stanju, oni s kroničnim bolestima te mala djeca koju roditelji ostave na plaži i odu u kafić.
– Na Jarunu česte su nagle promjene dubine čega mnogi nisu svjesni pa propadnu i uspaniče se. Problem su i oni koji popiju u kafićima pa se oklade s društvom da mogu doplivati do otoka. Po njih često moramo čamcem – govore dečki dok promatraju rijetke kupače dalekozorom. Kada nekom spase život, od toga, kažu, nema boljeg osjećaja. A za one koji vole plivati u Jarunu imaju nekoliko savjeta:
– Ne konzumirajte alkohol prije kupanja, a nemojte ni plivati punog želuca. Nakon “prženja” na suncu, prvo odite pod tuš, a tek onda u vodu. Roditelji, budite uz svoju djecu, a ne u kafiću, nismo dadilje. I obavezno: kupajte
• se tamo gdje ima spasilaca!