Kako sam spriječio tučnjavu Zafranovića i Vrdoljaka: Lordan je krenuo šakom na Tončija, uhvatio sam mu ručicu i svinuo ga na pod
OD TUĐMANOVA TULUMA DO SLOVENCA MUSTAFE NADAREVIĆA
Pavlova Vas (srpanj, 2022.)
Čim se vrnuo iz Los Angelesa, moj prijatelj Branko Borgudan obeća: – Kad izađe knjiga “Tajne putnih pića”, častim ekipu janjcem.
I, eto dođe i taj dan.
Škvadra koja je radila na knjizi gušila se u slasnoj janjetini, ćevapima i vrhunskim vinima.
Samo je Miro Gavran, kao vegan, papao ekopastrve u kukuruznom brašnu.
– Da je Pavo s nama, danas bismo slavili njegov rođendan – prisjeti se Vlaho
Nazdravimo čovjeku i prijatelju kojem sam posvetio knjigu. Tužni što ga već dugo nema. Fali do bola.
A sad poneka rečenica o knjizi koju smo, eto, zalili.
Da nije bilo korone, pokvarene elektronike i mojih prijatelja Joze Rotima i Darka Radišića, ni slova u njoj ne bi bilo.
– Dečki, u dva tjedna riknuli mi veš mašina, frižider i ploča za kuhanje – požalim se Jozi i Darku, a oni iz prve “kliknuše”:
– Mogli bismo mi pripomoći, a ti sjedi i piši poglavlja “priča putnih pića” da ih ne pojede zaborav.
COVID je.
Birtije ne rade.
Mislim malo.
I pristanem.
Nizala su se u doba najjače pandemije poglavlja:
Zašto je Mustafa Nadarević Slovenac
Tuđmanov tulum kod Pave u “Karaki”
John Wayne i vaterpolisti komunisti
Šankovi koji život znače
Ivo Gregurević kladio se na svoju smrt
Moja abeceda ere bijelog šala
Bez njih Zagreb ne bi bio isti
Kako sam se zbog Arsenove stare jetre posvađao s hrvatskim Al Pacinom
Rogoz + Tadijanović + Kožarić = 300 godina
Kako sam ispao pedofil
Kad musliman krsti patke i drugi ficleki
Zajecova najgora utakmica i Mlinarićev promašaj života
I crnci su spašavali Saloon
Cico Kranjčar – predavač na Filozofskom fakultetu
Fra Jovan Beg, leteći tanjuri i “Kurcomlatići”
Dva penala za Viteza i Pavu
Trilerom do Univerzijade
Od Hitlera i Vivien Leigh do mađioničara Davida i Tita
Zašto nisam pomirio Jerkovića i Markovića
Zlatarovo zlato
Kako je Arkan srušio Dinamo i pomogao Zvezdi da osvoji Europu
I kad smo završili te priče, začinjene s puno anegdota i viceva, moj prijatelj Miro Gavran napisa pogovor, prijatelj Dimitrije Popović osmisli naslovnicu, a Večernjakovi mađioničari odradiše finiš. Eto knjige.
Knjige koju ste svi vi pisali.
Ja sam bio samo bilježnik vaših zanimljivih i pametnih misli, anegdota, šala…
A onaj naš Pavo s početka priče sigurno nas odozgo gleda i mrda onim svojim živčanim brčićima.
Ssssss…
ZAFRANOVIĆ VS. VRDOLJAK Kerempuh, Bulldog i Općinski kazneni sud
Osjećam se kao da sam Glovo. Znate ono kad naručite hranu i odmah vam je dostave. Tako je ovaj tekst u biti narudžba mog prijatelja i kolege novinara Damira Strugara.
Prošvercao se on na moju vremensku crtu i naredio:
Ajde napiši tekst o tučnjavi Vrdoljaka i Zafranovića.
Ispunit ću mu želju jer cijelu istinu o sukobu i sudskom epilogu dvojice velikana hrvatskog filma znam samo ja.
Ide tekst. Uz malu napomenu: Glovo sam samo ovaj put.
Sve je počelo u Kerempuhu nakon premijerne predstave našeg prijatelja Muje Nadarevića.
Nakon ovacija nas stotinjak spustilo se u utrobu Moliereova salona. Tu su uvijek bili kirvaji za odabrane.
Kraj obilnog švedskog stola s cugom u ruci Tonči Vrdoljak, njegova supruga Branka, Goran Grgić i naš frend Branko Kasalo.
Mirno stojimo.
Cuclamo vino.
Kad me Kasalo cimne:
– Zafranović ljutito gleda prema nama.
Instinktivno odložim čašu jer se Lordan sjurio niz štenge i pravo šakom prema Vrdoljakovu licu.
– E sad malo ja, pa ja. Uhvatim njegovu ručicu i svinem ga prema podu.
Podignem ga polako. Izvedem van. – Ne bi bilo korektno da pokvarite premijeru našeg Mujice – rekoh mu. I Lordan ode.
Isplatilo se ono moje trganje kimona na Gornjem gradu kod majstora borilačkih vještina dr. Emina Topića.
Kad k’o klinac živite na Remizi, okruženi čoporima huligančića, morate se naučiti braniti.
Ja eto, učio.
I nešto naučio.
Naravno, ni u snu se nisam nadao da ću to morati demonstrirati na našem redatelju Zafranoviću.
Bilo kako bilo, spašen je švedski stol. Tonči je ostao neokrznut.
Samo mi je Pavo Kremenić mjesecima nakon toga, u prolazu, znao dobaciti: – Nindža kornjača!
Učiniš dobro djelo i postaneš predmetom sprdnje.
Kasnije mi je scenac Bajt iz Kerempuha ispričao uvertiru sukoba koja se odvijala u hodniku ispred porte:
– Tonči i Lordan dobro su se zakačili u vezi s Titom. I jedan i drugi u isto su vrijeme snimali serijal o Josipu Brozu pa je to bila klica sukoba koji je mogao rezultirati tučnjavom.
Mislio sam da je tu priča završena. No prevario sam se.
Kad sam te događaje iz Kerempuha gurnuo pod tepih zaborava, sasvim slučajno, u Bogovićevoj ispred Bulldoga sretoh Tončija Vrdoljaka.
– Zašto se nikad nisi pojavio na sudu kao svjedok u mom sporu sa Zafranovićem?
– Koji sud?
– Mi smo zbog događaja u Kerempuhu na sudu. Nova rasprava je prekosutra. Trebao bi doći jer si krunski svjedok. – Dolazim! – obećam Tončiju. I dođem.
Na početku rasprave pita me sutkinja što sam vidio toga dana.
– Vidio sam da je Zafranović namjeravao šakom lupiti Vrdoljaka.
– Jeste li sigurni?
– Apsolutno.
– Kako možete biti tako sigurni?
– Pa ja sam ga savladao i spriječio da udari Vrdoljaka.
– Jednom ili objema rukama? – oglasiše se iz Lordanova ugla.
– Objema – ipak je Zafranović jak čovjek.
Tu sam se već počeo tresti. Iz osobnih razloga ne volim sudove. Moje svjedočenje okončalo je suđenje.
A sad nešto Tončiju na znanje: nikad nisam dobio poziv za prethodne rasprave.
Iako su me mogli naći bez problema. Očito je netko imao dobre veze na sudu. Bojao se moje istine.
Da se slučajno nismo sreli ispred Bulldoga, ni taj put ne bih došao.
Tonči će odmah znati tko od Zafranovićevih svjedoka ima jake veze na sudu i tko je spriječio da se pojavim na raspravama. Sve se može preko veze.
Pa i na sudu.
Ponekad mi se čini da je Mamić u pravu.
HITCHCOCK S OPATOVINE Opatovina (srpanj, 2022.)
Kad je teatar u pitanju, Histrioni su moji favoriti. Dio su mog života.
S Vitezom sam godinama po gradu lijepio plakate. U gluha doba noći da nas milicija ne iznenadi.
S Ivom Vukovićem, zetom Vlade Gotovca, nosao sam kulise od Krapine do Jadranskog mora.
Drapao sam karte. Nasmijavao Tuđmana.
Samo glumio nisam.
Zato je svaka premijera na Opatovini iz bajke za mene poseban dan. Doživljaj. “Svoga tela gospodar”.
Tribine, po običaju, krcate, a histrionski “diktator” Vitez, opičeni redatelj Zoran Mužić i ja brbljamo li brbljamo. Publika se svako malo smije i ne štedi dlanove.
– Furt sam govoril da je to Kolarova komedija. Pa poglečte kak publika uživa i smije se – zadovoljno će Vitez. Glumci stvarno rasturaju. Redatelj Damir Lončar napušta društvo i juri na scenu, a mene podsjeti na Hitchcocka koji ulijeće u kadrove svojih filmova.
– Ma, Hitchcock se ukrca u flim na nekoliko sekundi, a Lonči si dodijelio glavnu ulogu – kroz smijeh će Mužić.
Na poluvremenu nas gazda napušta i odlazi put kinderbeta.
– Imal sam par teških operacija. Trebal bi se malo pripaziti – objašnjava, odlazeći, Vitez.
Na premijeri mladenački balzamirana Gabi Novak. Prisjetim se kako smo Matija i ja ispred crkve Sv. Josipa spašavali i na kraju, uz pomoć prijatelja, spasili Arsenovu odlazeću jetru.
No to je duga priča za jednu od idućih nedjelja.
– Gabi, kad je dobio novu jetru, Arsen je pio čaj.
– Je, šalica je bila za čaj, a nutra je bila rakija – uzvrati duhovita Gabi.
Brzo je Arsen škartirao čajne šalice i natakao lozu u čašice.
– U meni je jetra mlade osobe koja može još puno izdržati – znao mi je često reći između gutljaja.
Fali.
Ni Opatovina bez njega nije ista. Nailaze Hrvoje Hitrec, Višnja Babić, Dudo Šimenc, Emil Makovička, Anton Samovojska, Željko Krznarić…
– Sjajna predstava, sjajni glumci – ponavljaju mi svi.
A prijatelj i kolega Makovička nasmija me pitanjem: “Koja je najkraća zagorska ljubavna priča sa sretnim završetkom”. – Je ju?
– Ju je!
Naš Hitchcock iliti Damir Lončar, opijen uspjehom predstave, nestaje u garderobi, a Mužić mi napomenu:
– Mačka u “Mrduši” igrali su Ljubiša Samardžić, Špiro Guberina, Žarko Potočnjak… ali nitko publiku nije razvaljiva ka Lonči. Glumija je u Osijeku mačka ne skidajući kopačke. Kako je pada, glumija i valja se. Bio je presmišan. Smiješan je i u “Svoga tela gospodar”. Dođite.
Smijat ćete se i plakati do suza. Histrioni su to.
Na čarobnoj Opatovini.