Dalíjeve bravure zbog kojih treba skočiti do Opatije
Izložene su grafike iz zbirke njemačkog kolekcionara koje dosad nije vidjelo puno ljudi
Bez sumnje, Salvador Dalí bio je jedan od najosebujnijih umjetnika 20. stoljeća. I taj zaključak ne traži nikakvo posebno umijeće, on se otkriva već nakon površnog pogleda na kakvu stranicu s njegovim djelima. Međutim, kada se susretnete s njegovim originalnim grafikama, onda ta percepcija postaje šokantno uvjerljivom kroz svaki detalj ili potez kojim je izrađena. A to i sami možete iskusiti posjetite li umjetnički paviljon Jurja Šporera u opatijskom parku sv. Jakova koji je doista idealno mjesto za ovakav postav, što se potvrdilo i lani kada je u zdanju podignutom 1900. godine gostovala izložba Picasso – Miró.
Izložena su 104 djela koja je ustupio privatni anonimni njemački kolekcionar, a odškrinjuju vrata u svijet kreacije Salvadora Dalíja kao jednog od najvažnijih nadrealističkih autora. I po tome ćete biti i prilično posebni jer ove grafike dosad nije vidjelo puno ljudi pa je tim veća vrijednost u pothvatu Ive Piglić iz IPL Creative LAB-a te kustosice Nataše Bošnjaković, kao i Ernija Gigantea Deškovića, ravnatelja Festivala Opatija u sklopu kojega se izložba održava, da se kolekcija prezentira i domaćoj javnosti.
Izložba koja je posložena jasno, da od posjetitelja ne traži kakav drugi napor osim onoga da što bolje na svoj način protumači Dalíjeva djela, dopunjena je pop-kulturnim detaljima koji su s njim povezani. Primjerice, katalonski je umjetnik svojedobno udovoljio narudžbi da napravi logotip za etiketu lizalice Chupa Chups, koja vrijedi i danas.
Kao što je udovoljio i Waltu Disneyu da napravi crtani film. “Destino” je kompletiran tek 2003., 58 godina nakon začeća, uz pomoć dnevnika Dalíjeve supruge Gale, ali i 25 animatora. I riječ je o nečemu iznimnom, posebnom toku uma, rekli bismo, kao što je i svaka njegova grafika pa je doista fatalno točan naziv izložbe “Nadstvarno”. Primjerice, iako će se naglasiti kako predstavlja ponešto “suzdržanijeg” Dalíja, serije poput Fausta, Tricorne, Mojsija i monoteizma, a nadasve Božanstvene komedije, što su zapravo ilustracije za izdanje u povodu 700. godišnjice Danteova rođenja koje je bila naručila talijanska vlada pa od njih odustala jer, eto, Dalí nije bio Talijan, razinom detalja i promišljanja koje se voli nazivati bizarnim već i nakon nekoliko minuta pomnijeg gledanja zapanjuju i još su jedan dokaz tome da je s pravom cijenjen
• umjetnik.