Dva ludo energična sata Stonesa u Beču
Početak koncerta obilježila je posveta pokojnom Charlieju Wattsu
U jednoj od postaja slavljeničke turneje, koju su nazvali jednostavno “Sixty”, jer bend obilježava 60 godina postojanja, The Rolling Stones svirali su u Beču, na stadionu Ernst Happel. Grupa i nakon 60 godina nudi spektakl kojem je gotovo nemoguće naći manu, a ova slavljenička turneja može se nazvati i turnejom najvećih hitova grupe, jako pročišćene liste, jer velikih je hitova toliko da bi koncert mogao trajati mnogo duže od dva sata. Ta dva, ludo energična, sata najbolji su dokaz što znači biti pošten prema svojoj publici.
Nezaustavljivi Jagger
Početak koncerta obilježila je posveta Charlieju Wattsu, a već prva pjesma “Street Fighting Man” pokazala je da su i dalje u nevjerojatnoj sviračkoj kondiciji, dok je Micka Jaggera zapravo zapanjujuće slušati. Ne samo zbog glasa (bogami i tijela) već i zbog zdravstvene činjenice da je upravo prebolio koronu, koja ga nije spriječila da baš sve otpjeva kao uvijek, i isto tako odsvira sve svoje dionice na usnoj harmonici. A to je čovjek koji će 26. srpnja proslaviti 79. rođendan. Činilo se da su legendarne “Miss You” i “Sympathy for the Devil” odsvirane i otpjevane žešće nego na nekoliko zadnjih turneja, baš kao što je i “Wild Horses”, predivna balada koju su na koncert uvrstili glasovi posjetitelja, bila emotivnija nego ikada. Dečkima je i dalje jako važno da su na sceni – i to su jasno dali do znanja. Jedina novija stvar bila je pjesma “Living in a Ghost Town”, napisana tijekom pandemije. Ta je pjesma možda i više od svih čuda koje Stonesi priređuju publici, a prvi smo je put čuli uživo, dokaz autorske i izvođačke veličine. Nova pjesma, snažno utemeljena u bluesu, i odsvirana “do zadnje kapi znoja” zvuči kao da potječe s “Exile on Main St.”, albuma iz 1972. godine, najmoćnije zbirke pjesama koje je ova grupa stavila na jednu ploču.
Zbor iz Ukrajine
Kako im uspijeva? Odgovor je u Beču izrekao Keita Richards, koji je prije nego što je otpjevao”Happy” (nakon “Slipping Away”) zahvalio ljudima i rekao: “Ovo je ono što mi radimo.” Grupa je bis započela s “You Can’t Always Get What You Want” koju je s njima pjevao i dječji zbor iz Ukrajine. I nije to bilo politikantstvo ni hvatanje bodova za empatiju, već jasno upozorenje na zlo koje prijeti. A sve je završilo uz “(I Can’t Get No) Satisfaction” i velikim natpisom “Hvala” na njemačkom.
I da, još treba reći: “Paint It Black” je najbolja rock-pjesma ikada napisana za izvođenje uživo, jer kada se taj bas i bubanj zakotrljaju preko čovjeka, čini se da ostavljaju trag u njegovu genomu.
•
Dečkima je i dalje jako važno da su na sceni – i to su jasno dali do znanja