Pobjeda je izborena na prljav način, sudilo se pod pritiskom Bebeka
Grand Prix Zagreb završio je s velikim komplimentima hrvatskim organizatorima kojima se smiješi domaćinstvo nekog velikog svjetskog džudaškog natjecanja
Ne volimo nakon utakmica govoriti o suđenju, jer su ipak nogometaši oni akteri koji trebaju zavrijediti najviše pažnje, no situacije koje smo vidjeli u utakmici Osijeka i Gorice u prvom kolu nove sezone HNL-a dobile su toliko pažnje hrvatske nogometne javnosti da ih je bilo teško ignorirati.
Sudac Ante Čuljak podijelio je čak 13 kartona, dodijelio jedan crveni karton (uz VAR provjeru) te dosudio jedan kazneni udarac (također uz VAR provjeru), a nakon utakmice ga je po terenu doslovno lovio trener Gorice Samir Toplak, a Edin Julardžija, koji je dobio crveni karton, bio je blizu obračuna sa sucem. Pitali smo nakon susreta predsjednika Gorice, Nenada Črnka, kakve su njegove reakcije.
– Nije baš dobro ovo što se dogodilo. Sudac je na dva metra od duela u ključnoj situaciji i prvotno dobro odlučuje. Dogovor je da se laki kontakti ne sude kao kazneni udarci ove sezone, a ova situacija bila je obostrano držanje i to, po novim dogovorima sudaca, nikada nije kazneni udarac. Sudac Čuljak prvo je dosudio ispravno simuliranje Belje i indirektan udarac za nas, a zatim pod respektom i pritiskom Ivana Bebeka koji ga zove na VAR, sudi kazneni udarac koji je na kraju utakmicu odveo u potpuno drugi smjer – rekao nam je predsjednik Gorice.
Komentirali smo s njim crveni karton Edina Julardžije pri kraju susreta.
– Kad u jednoj utakmici moraš dati 13 kartona, to dovoljno govori da ne držiš kontrolu nad utakmicom – rekao je te dodao:
– Nemam problem reći da je Osijek po posjedu, udarcima na gol i ostalim statističkim elementima zaslužio pobjedu, ali činjenica je da je Gorica oštećena u ključnim dijelovima utakmice i da je ta pobjeda Osijeka došla na prljav način. U prijevodu, sve situacije koje su u utakmici bile “li-la”, apsolutno sve su otišle na “li”, na stranu Osijeka... Ako su one prijetnje Nenada Bjelice sucima u izjavama prije sezone urodile plodom, to nikako nije dobro, čak je malo i žalosno. Ne
• želim ni vjerovati u to.
Sudac Ante Čuljak na utakmici Osijeka i Gorice podijelio je čak 13 kartona, dodijelio jedan crveni karton (uz VAR provjeru) te dosudio jedan kazneni udarac (uz VAR provjeru)
Na jučer završenom zagrebačkom Grand Prix turniru uvjerili smo se da je budućnost hrvatskog džuda u rukama nekolicine dama. Štoviše, izbornik ženske reprezentacije Vladimir Preradović vjeruje da bi za dvije godine u Pariz, na Olimpijske igre, mogao voditi čak četiri djevojke.
– Neću govoriti o imenima, nego ću o kategorijama, a to su do 52 kg, do 63, do 70 i do 78 kg. Dakako, nikome nije zajamčen nastup u Parizu. Nitko nije za to predodređen. Nema privilegiranih – ističe ženski izbornik koji možda neće moći voditi sve one džudašice koje će to zaslužiti jer je u kategoriji do 70 kilograma nastala kvalitativna “gužva”.
Do Pariza 100 posto u džudu
Naime u kategoriju svjetske prvakinje, i dvostruke olimpijke, Barbare Matić (70 kg) stigla je vrlo perspektivna Lara Cvjetko, djevojka koja je bila kadetska prvakinja Europe i juniorska doprvakinja svijeta. I koja ima jednako tako talentiranu sestričnu, ali u najpopularnijem zimskom sportu skijanju, a to je Zrinka Ljutić.
No, Samoborka Cvjetko više nije samo perspektivna već je i sve uspješnija seniorka koja je na zagrebačkom Grand Prixu – turniru vrlo visoke svjetske kvalitete – osvojila broncu. A to je ovoj 20-godišnjakinji već treća medalja s IJF World Toura, serije koja podrazumijeva najjače svjetske turnire.
– Htjela sam da me trenira Dragan Crnov koji jako dobro radi s Anom Viktorijom Puljiz, ali i drugim džudašicama. Zapravo, u Splitu u oko njega velika je koncentracija dobrih džudašica pa su kvalitetni i sparinzi te povremeno radim “randori” s Barbarom od čega mogu imati samo koristi.
A koristi će imati zacijelo i sedam godina starija Barbara koja prvi put u karijeri, u svojoj kategoriji, da joj puše za vrat. I to je rivalstvo koje bi za hrvatski džudo iznjedriti prvu olimpijsku medalju.
– Ja dosad nisam imala konkurenciju ili sam bila mlađa pa me nije bilo briga. Ja na Laru gledam kao na poticaj, a ne kao konkurenciju. Uostalom, vjerujem da ćemo i trenirati zajedno, a na Olimpijske igre će ona koja bude bolje rangirana na svjetskoj rang-listi.
Barbara, prije nego što sa znanjem diplomirane inženjerke elektrotehnike izađe na tržište rada, želi nastupiti na još jednim Olimpijskim igrama kako bi popravila dojam iz Tokija. Na posljednjim Igrama u četvrtfinalu izgubila je od Austrijanke Polleres, a u borbi za broncu od Ruskinje Taimazove.
– Do Olimpijskih igara u Parizu maksimalno ću se posvetiti džudu, a nakon toga ću razmišljati što ću sa svojom fakultetskom diplomom.
Takav plan zacijelo će od Lare Cvjetko tražiti više strpljenja.
– Za mene je Barbara uzor i prilika za napredovanje. Ne sanjarim previše o nastupu u Parizu, no borit ću se za što bolje domete.
Ono što je dobro u ovoj priči da, za razliku od Olimpijskih igara, obje cure mogu nastupiti na Svjetskom prvenstvu koje će se ovog listopada održati u Taškentu gdje će Barbara braniti svoj naslov svjetske prvakinje osvojen prošle godine u Budimpešti.
A po sjajnim borbama, sa svjetske smotre, pamti je i jedan od najvećih džudaša svih vremena Yasuhiro Yamashita, poseban gost zagrebačkog Grand Prixa koji je Barbaru pohvalio i za nastup na ovom turniru. I ne znajući da ga je osvojila s, vjerojatno, slomljenim palcem desne ruke.
– Uživao sam gledati njezine borbe. Žao mi je što nije ostvarila svoj olimpijski san u mom Tokiju, no vaša javnost je mora podržati jer ona je kapacitet za olimpijsku medalju u Parizu.
Glasnogovornik dijelio medalje
Nažalost, posljednjeg dana Grand Prixa nitko od sedmero hrvatskih predstavnika nije se približio dometu Barbare Matić (zlato) i Lare Cvjetko (bronca) od prethodnog dana, a Petrunjela Pavić (78 kg) se ozlijedila pa je umjesto u repasažu, s ozljedom lakta, završila u bolnici.
Na svečanosti dodjele medalja dogodila se izvjesna posebnost. Naime, prvi put se u ovakvoj prigodi dogodilo da je u toj svečanoj ceremoniji sudjelovao jedan glasnogovornik. Bruni Blumenscheinu se to dogodilo u znak zahvalnosti Hrvatskog džudo saveza za sjajnu sedmogodišnju suradnju. S pravom, jer u današnje vrijeme kada nam se čini da u sportu ima više glasnogovornika nego sportskih novinara ovdje je riječ o glasnogovorniku znalcu, onome koji se doista potrudio razumjeti sport o kojem je prenosio vijesti.
Kao i svake godine, i ove su zagrebački organizatori zavrijedili velike pohvale za visoku organizacijsku razinu i samo je pitanje godine za koju će Hrvatskoj biti dodijeljeno domaćinstvo nekog velikog svjetskog natjecanja poput,
Europe.• recimo, Prvenstva