Prije ću ja osvojiti Umag nego Nole zaigrati na US Openu
S Goranom Ivaniševićem razgovarali smo o Umagu, njegovu pulenu Novaku Đokoviću, trenerskim trofejima kojih je sve više te o hrvatskim teniskim nadama
Prilika za razgovor s Goranom Ivaniševićem uvijek je izazov, pa i kad to učinimo videovezom. Na početku smo mu čestitali na osvojenom trofeju s Novakom Đokovićem u Wimbledonu, to je prema našoj evidenciji njegov sedmi trenerski GS naslov, a potom ga pitali ima li on nekih planova u tom smislu – s koliko bi GS naslova bio zadovoljan u svojoj trenerskoj karijeri?
– Kažete sedam. Može se i tako gledati, ali ja ipak radije brojim samo naslove koje je Novak osvojio kad sam ja bio s njim. Tako da ja ovo računam kao četvrti naslov s Đokovićem, plus onaj jedan s Čilićem, znači pet. Što se ciljeva tiče, nisam nikad u životu pomislio da ću, kad su Grand Slam naslovi u pitanju, biti uspješniji kao trener nego kao igrač. Najvažnije je da Novak igra što dulje, a ako tako bude, bit će još naslova bez obzira na sve poteškoće koje nas prate – kaže Goran.
Imate li u tom smislu neke nove informacije o tome hoće li Novaku dopustiti nastup na US Openu ili ne?
– Bit će teško, nisam neki veliki optimist. Veće su šanse da ja osvojim Umag, ako mi direktor Tomislav Poljak da pozivnicu, nego da on ove godine zaigra na US Openu. Sam turnir ne traži da tenisači budu cijepljeni, ali SAD je kao država zatvoren za ljude koji nisu cijepljeni i ne vjerujem da će tu biti nekih promjena. Ovo je za Novaka i inače bila tužna godina, loša godina, jako teška. Ali jako je važno da je on osvojio Wimbledon nakon svega što je prošao u ovih šest mjeseci. Pokazao je da je uvjerljivo najbolji igrač na travi i opravdao ulogu favorita. Baš mu je trebao ovaj naslov. Znate ono, kad vam najviše treba, najteže je osvojiti, a on je baš tada pokazao najbolji tenis.
Novak nije antivakser
Može li na kraju Đoković nadmašiti Nadala po broju osvojenih GS naslova?
– Da je netko prije deset godina govorio da će njih dvojica nadmašiti Federera, malo bi mu ljudi vjerovalo. Ali ja sam još i prije nego sam se našao u Đokovićevu timu znao da će se to dogoditi. No teško je reći tko će na kraju biti najbolji, posebno zbog prepreka na koje Novak nailazi. Od US Opena praktički nema ništa, a što se Australian Opena tiče, dobra je vijest da cijepljenje više neće biti obvezno, ali opet ništa nije sigurno, političari mogu i promijeniti tu odluku. Tako da ja mislim da će, ako budu zdravi, i jedan i drugi još osvajati.
Jeste li možda pokušali sugerirati Đokoviću da bi mu u ovoj situaciji bilo dobro da se cijepi?
– To je delikatna stvar. On je već puno puta naglasio da je donio odluku i da je neće mijenjati i ja to poštujem i cijenim. Krivo ga u medijima proglašavaju predvodnikom antivaksera i optužuju da loše utječe na ljude. Ne, on se samo osobno ne želi cijepiti, ne želi to unositi u svoje tijelo, ali on nikad nije rekao da se drugi ne trebaju cijepiti. I sumnjam da će se to promijeniti. Ja se samo nadam da će sve ovo oko korone uskoro biti prošlost jer puno je nelogičnosti, igrali su zaraženi i u Australiji i u Roland Garrosu i sada u Wimbledonu i nikome ništa, a zdravim ljudima ne daju da igraju. Ja sam se cijepio i to nije problem, ali da tu ima puno kontradiktornosti, to je istina.
A kako gledate na Poljičkovo osvajanje juniorskog Wimbledona?
– Fenomenalan uspjeh, drago mi je da imamo prvog juniorskog pobjednika Wimbledona. I da je on iz Splita, da je nastavio tu tradiciju splitskog osvajanja Wimbledona, nadam se da će to ponoviti i među seniorima. Jako je puno napredovao u ovih godinu dana, na Challengeru u Zagrebu dokazao je da može postizati dobre rezultate i u seniorskoj konkurenciji. Zaslužio je pozivnicu za Umag. Drago mi je zbog njega, gledao sam neke njegove mečeve, vidi se da je sazrio, iako još može napredovati. Čestitao bih njemu, ali i njegovu treneru Jozi Dumaniću.
A to kako je Mate Pavić igrao jednom rukom, jeste li čuli za neki sličan slučaj?
– Ne. Odigrao je osam setova slomljenom rukom, herojski, izmišljao one reterne s tribina, a na kraju su on i Mektić bili toliko blizu pobjede, imali break u petom, nevjerojatno. Treba im dati medalju za hrabrost, ali i za ludilo. To je ono splitsko ludilo: jednom rukom, bez ruke, ali u Wimbledonu se ne štedite.
Imate li vi Splićani neki recept za osvajanje Wimbledona? U čemu je tajna?
– Nema recepta, ne znam... Trebate se prvo roditi ovdje pa onda od rodilišta počinje cijeli taj put. Ne znam o čemu se radi, ali nije to ni slučajnost, jer Split je dao puno velikih sportaša i posebno puno velikih tenisača. To je fenomen koji bi trebalo istražiti. Nešto tu postoji... Još da nam izgrade dvoranu s barem dva natkrivena terena, nadam se da ova gradska vlast ima sluha za to.
Može li Poljičak u Umagu i do prve ATP pobjede?
– On u Umagu nema što izgubiti i može igrati bez ikakva pritiska. Šteta je što je dobio pozivnicu za najjače izdanje Umaga dosad, bilo bi mu lakše da je konkurencija slabija, ali to će mu biti veliko iskustvo. I jedva čekam da vidim kako će se snaći na ovoj razini. No, ako je mogao s Novakom na treningu biti gotovo ravnopravan, onda može igrati protiv svakoga.
Marčinko je velika nada
U Umagu svi priželjkuju finale Alcaraza i Sinnera?
– To bi bio idealni finale, ali on se dogodi jednom u 300 slučajeva. Umag je uvijek donosio neko svoje iznenađenje i neku svoju priču. Možda i Ćoriću ovaj turnir pomogne da se vrati u onu formu u kojoj je bio prije ozljede. Sigurno će biti dobrog tenisa jer dolazi nevjerojatan broj kvalitetnih igrača, a tko će igrati u finalu, vidjet ćemo. Bit će sigurno dva odlična igrača.
Bornin povratak prilično se otežao i oduljio?
– Nije lako, ja se nakon ozljede ramena nikad nisam uspio vratiti, ja sam se samo spremio za svoj oproštaj. Operacija ramena uvjerljivo je najriskantnija operacija u tenisu. No poznajući Bornu i njegov karakter, a on je borac i radnik, uvjeren sam da će se on vratiti, samo mu treba nekoliko dobrih mečeva, možda ih pronađe u Umagu. Ali nije lako vraćati se ponovno u sklopu Challengera, gdje ima milijun odličnih tenisača i svatko vas može dobiti. Vratit će se, ali put nije toliko lagan kao što bismo mi željeli.
Imamo izazovnu situaciju u ženskom tenisu: darovite Petra Marčinko, Tara Würth i Antonia Ružić pretječu jedna drugu... Krije li se u nekoj od njih nasljednica Ive Majoli?
– Fenomenalna stvar za hrvatski ženski tenis. Mala Petra najbolja je juniorka na svijetu, nevjerojatan potencijal, Taru i Antoniju nisam gledao, ali prema njihovim rezultatima, očito je da i one imaju velike mogućnosti. No daleko je do Ive, ne smijemo zaboraviti što je ona sve napravila. Bilo bi dobro da je netko nadmaši, ali to neće biti lako. No zasad je po rezultatima i talentu tome najbliža
• Marčinko.
Mektiću i Paviću treba dati medalju za hrabrost, ali i za ludilo. To je ono splitsko ludilo: jednom rukom, bez ruke, ali u Wimbledonu se ne štedite