Bradu Pittu rekli da “nema ti’ šoldi” za koje bi mu prodali zemlju, ali Amerikanci su tu – u Punti kapitala
Došao tako prije nekoliko godina miljenik žena Brad Pitt sav u bijelom u šibensko selo Zablaće, taman nekako u vrijeme kad je “puknuo” njegov brak s Angelinom Jolie. Dok se on smješkao i koračao oko jezera Male Soline, gdje se nekoć nalazila srednjovjekovna solana, kamere su snimale, a uskoro se mijenjao generalni urbanistički plan i na sva se zvona stalo najavljivati kako će se slavni glumac ulagati u neko megačudo koje će niknuti upravo u Zablaću.
Odselili se na Manhattan
– Ma kakva prodaja zemlje, nema on ti’ šoldi – i danas se prepričava kako su Zablaćani reagirali na hollywoodskog velikana, frknuvši i na samu pomisao da mu prodaju nešto svoje. Bez obzira na to je li dolazak slavnoga glumca bio tek marketinški trik ili je posrijedi nešto drugo, ni Brada Pitta ni luksuznog megačuda u Zablaću ipak nema. Ipak, čvrsta veza s Amerikom ovdje postoji, no Hollywood nema ništa s tim.
– Mi smo pupčanom vrpcom vezani s Amerikom, još otkako je dvadesetih godina prošlog stoljeća otišla prva generacija iseljenika. Zahvaljujući toj Americi, niknule su prve kuće, bile su manje i kamene – govori Ivica Grgas, čiji je obiteljski nadimak Tucilo.
Uglavnom, kako su Zablaćani generacijama jedni druge odvlačili “preko bare”, potkraj šezdesetih lijepo su popunili zapadnu stranu Manhattana i skrasili se u New Yorku, a zatim u Astoriji te poslije u Kanadi i Australiji. Sad, kad su potomci te prve generacije zablaćkih iseljenika u mirovini, ovamo dolaze na nekoliko mjeseci, dok ostatak godine njihove kuće zjape prazne. Onaj dio Zablaća u prvom redu do mora, u kojem su doseljenici, danas se naziva Punta kapitala. I Grgas je imao svoju američku turu, njegov je jedan sin ondje, no Ivica je u prvom redu čovjek koji je dugo bio u turizmu i o njemu svašta znade, a i danas se sa suprugom Vinkom njime bavi. Priča nam kako su natruhe turizma u Zablaću bile početkom šezdese
tih, kada je napravljeno prvih 50 metara plaže i kamp koji je koristila vojska. Već koju godinu poslije počeo je komercijalni turizam, otvorena je gostionica New York, a kad su tri autobusa djece stigla iz Francuske, i domaći su dobili priliku da počnu s iznajmljivanjem soba. Dnevno je u kampu bilo do 1600 gostiju, kućna je radinost cvala. Bio je to početak novog života kojeg je pokrenuo upravo kamp, vječito pun izviđača, mladosti... A onda se dogodila priča iz Hrvatske...
– Svih je tih godina kamp radio pomalo, s 20-30 šatora. A onda je neki dan, nakon 20-30 godina, stiglo 300 djece iz Njemačke. I baš je bilo lijepo vidjeti ih u noćnoj vožnji s plesom na brodu. To je ono što nama danas fali – kamp koji će kao i prije biti pokretač turizma. I neki hotelčić – kaže Grgas. Privatnih je iznajmljivača, procjenjuje, u Zablaću četrdesetak. On je jedan od njih, i to s cijenama koje nije mijenjao od 2014. godine, pa tako u srcu sezone njegov studio apartman stoji 45, onaj za četiri osobe 55, a za šestero 65 eura dnevno. Za ovu je sezonu miran, sve vrijeme ima goste, uglavnom strance koji ili imaju brodove ili će kod njega unajmiti kakvo plovilo, na primjer, gliser. Za nekoliko dana Grgasu stiže par iz Francuske koji je apartman uzeo na čak 28 dana. Na Punti kapitala cijene dnevnog najma apartmana idu od 50 do 150 eura.
– Oni su prvi red do mora – objašnjava
Grgas, čija je kuća od plaže udaljena nekih sto, sto pedeset metara, baš kao i kafić, restoran, trgovina, ronilački centar... Od njegove je kuće podjednako udaljena prije same sezone uređena betonirana plaža, opremljena stubama za ulazak u more, drvenim klupama iscrtanim igrama za djecu na zaobalnoj površini i tuševima, kao i ona prirodna. U čistome more gosti uživaju na obje strane, ovisno o tome tko što više voli. U Zablaću odsjedaju uglavnom stranci, tamo im je često tek spavaonica u kojoj imaju mir, a dan koriste za obilaske obližnjih otoka. Zlarin i Prvić su najbliži.
Nikakva gužva
Hrvatski jezik dominira na zablaćkim plažama na kojima nema gužve ni ručnika na ručniku, već se komotno možete izležavati na suncu ili pak, kroz otvorenu ogradu kampa, ući u nekoliko koraka udaljeniji hlad. Na koncu, kad se zbroje čisto more, mir i tišina, treba li vam uopće na odmoru Brad Pitt i svita te kamere koje ga prate?
U selu odsjedaju uglavnom stranci, tamo im je često tek spavaonica, dok danju obilaze otoke