Čačićeva lutanja: Trener Dinama vukao je teško razumljive poteze
Kad je došao, stavio je igrače na prirodne pozicije, vratio se na 4-2-3-1 i osvojio naslov
Igrom Dinama protiv makedonskog prvaka Shkupija nitko ne može biti zadovoljan, nije to ni trener plavih Ante Čačić. No, za to si je dobrim dijelom i sam kriv iako dobar dio krivnje ide na pleća igrača jer morali su dati više s obzirom na svoju kvalitetu. Morali su dati više bez obzira na poteze koje je vukao trener, a koji su prilično teško razumljivi.
Oponenti sad likuju
U svakom slučaju Čačić bolje zna u kakvoj mu je formi koji igrač, u kakvom je stanju fizički i kamo mu “glava luta”, ali neke je stvari dosta teško shvatiti. Čačić je došao u Dinamo u prošloj sezoni pet kola prije kraja, kada se plavima počelo kompromitirati osvajanje naslova prvaka. I tada je napravio sve sjajno.
– Igrat ćemo u sustavu 4-2-3-1 jer je to sustav koji ovim igračima naviše odgovara, želim igrati napadački nogomet – govorio je tada Ante Čačić.
Postavio je sve igrače na njihove prirodne pozicije, u taj prepoznatljiv sustav, i na kraju je podignuo pehar za naslov prvaka. Iako je bio jako uspješan, njegov mandat tada je istekao i dojam je bio da je zaslužio da ostane na klupi plavih i za novu sezonu. Bilo je tada Čačićevih oponenata, njihov je argument bio – Čačić je odličan za ovaj izbornički tip posla kakav je imao u zadnjih pet kola prvenstva, ali je upitno je li za maraton kakav donosi nova sezona. I ti koji nisu bili za Čačićev ostanak sad likuju, vade uobičajenu “mantru”: “Što sam vam rekao?”
Za to si je aktualni trener Dinama sam kriv. Barem tako mislimo, jer uvijek postoji mogućnost da ima neke smjernice u klubu tko bi morao igrati, pa sad nešto “kemija”. No, Čačić na kraju potpisuje s kojih će 11 igrača krenuti u određeni susret, s kojom formacijom i koje će figure postaviti na koje mjesto. I u novoj sezoni zapravo je odstupio od većine onoga što je govorio kad je privremeno preuzeo Dinamo, kao i poslije kad je ostao trajno rješenje (što u nogometu ne postoji...). U dvije dosad najvažnije utakmice, Superkupu s Hajdukom (nije toliko važan trofej koliko je važno pobijediti velikog rivala) i sad u prvoj utakmici drugog pretkola Lige prvaka sa Shkupijem, odstupio je od svoje uobičajene formacije i zaigrao s nekakvih 4-4-2.
Kad je došao Drmić, svaki put smo ga pitali mogu li on i Petković igrati zajedno, pa je uglavnom govorio da to neće biti slučaj iako će se ponekad i to dogoditi da zajedno u nekom trenutku budu na terenu, da pokoji put možda i zajedno započnu utakmicu. A onda je u prvu utakmicu sezone krenuo zajedno s njima. I tih 4-42 nije bilo dobro, plavi su počeli igrati tek kad je promijenio formaciju, tada su apsolutno dominirali.
Vratiti ‘tvorničke postavke’
Čačiću u prilog ide utakmica s Lokomotivom, tu je krenuo s 4-23-1, ali plavi su primili dva glupa pogotka, lokose je častio Theophile i Čačić je odlično reagirao, ušao je u rizik i uveo Drmića i priključio ga Petkoviću i tada je to izgledalo puno bolje.
No, protiv Shkupija vratio se receptu, neuspješnom, iz utakmice s Hajdukom, krenuli su Petković i Drmić zajedno, opet je ta 4-42 formacija bila loša jer s igračem manje u sredini terena plavi nisu mogli ni pritiskati, ni graditi igru, donositi loptu do Petkovića i pogotovu isturenog Drmića, koji je tako ostao nevidljiv. Uz to, gubili su u sredini i druge, ničije lopte. I rezultat svega je užasno izdanje i 2:2 s prvakom Sjeverne Makedonije.
Ako su primljeni pogoci protiv momčadi Goce Sedloskog plod individualnih tehničkih grešaka na koje trener teško može utjecati, onda je loša igra, kakva je bila u cijelosti protiv Shkupija, potpis trenera. I dalje je teško razumjeti zašto je Mislav Oršić postao Čačićeva ‘opcija B’, nekakav džoker s klupe, a riječ je o igraču koji je prošle sezone bio najbolji strijelac Dinama, koji je od dolaska možda i najbolji igrač plavih. Ivanušec je klasična desetka, a sad ga se gura na stranu i s njim se ništa tamo ne dobiva, dok se puno gubi.
Ako zbog neke direktive moraju igrati Petković i Drmić, onda bi plavi trebali, da bi imali ravnotežu sa suparnicima u sredini igrati s 3-5-2, a sad je to zapravo gotovo nemoguće jer su se dva stopera ozlijedila (J. Šutalo i Theophile), a Čačić bi prelaskom na taj sustav, od kojeg je bježao, ponovno demantirao sam sebe. Dojam je da bi najbolje bilo vratiti se na “tvorničke postavke”, na ono što je radio i govorio prije, na svoj 4-2-3-1, s igračima na njihovim prirodnim pozicijama. Slaven Belupo u subotu i Shkupi u utorak sad su veliki ispit, a očekivali smo
• “običan dan u uredu”.
Puno je puta rekao da će Drmić i Petković katkad igrati zajedno, a sad ih je stavio u najvažnijim utakmicama