Črnko: Zvonimir Boban nije distanciran od našeg nogometa
Ništa ne zamjeram Bjelici, on je pošten čovjek i sjajan trener, više ne govorim o sucima, kaže Črnko
Jasno je Nenadu Črnku da će za Goricu biti najvažnije izgraditi financijski imidž kluba. Na tome se intenzivno radi. Plaše li vas globalne ekonomske okolnosti? – Naravno da smo svi zabrinuti zbog smjera u kojem Europa ide, rat, korona... No, uvijek stradavaju puno veći sustavi jer se oni i više zadužuju, veći su im rashodi i plaće. Gorica se značajno napreže, no ako imate sustav koji vam garantira neke prihode, ne bojim se. A ako se nešto i dogodi, svi će se prilagođavati, pa ćemo tako i mi – kaže Črnko.
Dakle, vodit ćete se onom Ćirinom filozofijom: ‘Ne talasaj...’?
– Upravo to...
Kao i većina sustava, Gorica će morati razmišljati o pomaku u infrastrukturi.
Bili smo kompatibilni
– Realno je razmišljati u okviru plana u sljedećih pet godina. Važna je komunikacija s gradom. Logično je da Velika Gorica ‘puca’ na sportski turizam i da napravimo kamp s glavnim stadionom i pet terena. Imamo hotelske kapacitete, zračnu luku, Zagreb je blizu. S većim brojem terena možemo dobiti i prihode kroz inozemne pripreme, mlade selekcije, mogao bi se osmisliti samoodrživ projekt.
Koliko vas je usporio rastanak s Mindaugasom Nikoličiusom, koji je Goricu zamijenio Hajdukom?
– Bili smo jako kompatibilni. Takve odluke čovjeka potresu, tim više što smo gradili u dogovoru. To je sve život. Naučio sam se da se ne treba vezati. On je unio novine u Goricu i zahvalan sam mu. I ja sam od njega naučio, kao i on od mene, vjerujem. Morali smo se okrenuti sami sebi. On je u Hajduk donio puno dobrih stvari. Valdas Dambrauskas također je donio velik iskorak. Naravno, uz Lukšu Jakobušića, predsjednika Hajduka. Njima je trebao baš takav sportski direktor. Nikina je prednost bila što je došao iz Gorice, što nema repova i javnost nema što prigovoriti. U Hajduk je došao s puno plusova i to mu je bila golema prednost, koju je iskoristio. Vjerujem da će napraviti dobar rezultat s Hajdukom. Uostalom, rast svih naših klubova glavni je interes hrvatskog nogometa.
Još je jedna pojava donijela iskorak našem klupskom nogometu, a to je Nenad Bjelica. U kakvim ste odnosima s njim?
– Nismo se čuli u posljednje vrijeme. Naša najveća komunikacija bila je kod transfera Kristijana Lovrića. Stekao sam dojam da se radi o iznimno kvalitetnom čovjeku, ništa loše ne mogu kazati o njemu. Sve ono što se događalo posljednjih dana, bilo je u domeni zaštite interesa naših klubova. Ne bi trebalo potencirati neke stvari. Komentirao sam suđenje, a onog trenutka kada su mediji objavili tu priču, bilo mi je žao. Prije reakcije Osijeka i Bjelice, znao sam da će me secirati kao dopredsjednika HNS-a. Uostalom, podržao sam Bruna Marića i sudačku komisiju. Moj grijeh je taj što izletim vruće glave, baš kao i Neno, pa mu je poslije krivo...
Takve reakcije do sada nisu bile tipične za vas?
– Nisu. Nikada nisam govorio, bez obzira na to pobijedili ili izgubili. Na stadionu nisam nikome rekao ni riječi. Procesuiram u sebi. Znam da sam javna osoba, katkada u razgovoru s novinarima kažem nešto što mislim, a možda ne bih trebalo kazati. Nisam spomenuo Osijek i Bjelicu, osim da su zaslužili pobjedu. Upecao sam se na novinarsko pitanje o Bjeličinu intervjuu prije početka sezone: mislim li da je intervju trenera Osijeka i prijetnje sudačkoj komisiji svojevrstan pritisak za utakmicu s Goricom, odnosno podržavam li takvu komunikaciju – tako je otprilike glasilo novinarsko pitanje. Odgovorio sam kako ne želim vjerovati da bi se takvo što moglo dogoditi sudačkoj organizaciji. Trebao sam kazati da nemam komentara. Žao mi je jer iznimno poštujem Nenada Bjelicu. Shvaćam novinare kojima treba malo žutila i malo se iskrivi...
Dobro, ne možete baš kriviti novinare kada je novija povijest bila puna sumnji u regularnost natjecanja? – Ne krivim novinare, nego sebe... Potpuno nesvjesno izazvali ste mini krizu?
– Nažalost, da. No, u hrvatskom nogometu ima puno pozitivnih stvari posljednjih nekoliko godina. Pa i u Njemačkoj, Italiji ili nekim drugim ligama događaju se takve stvari. Ako tako nastavimo, napravit ćemo revoluciju, a imamo dobar proizvod i moramo ga čuvati. Pogreške se događaju, pogriješio je i Livaković u zadnjoj utakmici, zašto ne bi i sudac...
Još više vam može biti krivo što se potenciranje teme o sudačkim pogreškama dogodilo nakon sezone u kojoj nije bilo takvih repova?
– Upravo zbog toga i moramo ići tim putem. Tu priču moramo nadograđivati. Dobro je da ljudi iz nogometa participiraju da bismo ga učinili boljim. Pokatkad emocije nadvladaju razum...
Imate li zapravo pravo na to, odnosno o vitalnim stvarima manje bi se smjelo polemizirati na osobnoj razini? To stvara puno negativniju sliku...
– Točno. Ne želim biti takav. No, katkad čovjek reagira na prvu. Da sam prespavao, sigurno ne bih onako reagirao. Trebao sam reagirati hladne glave. Ovo je posljednji put, sigurno više neću komentirati...
Zvučite kao da se predsjednik Marijan Kustić naljutio na vas?
– Pa i nije. Iskreno, bio sam uvjeren da će me katapultirati s 11. kata. No, kazao mi je da sam trebao prespavati. Znao je da će slijediti udar prema HNS-u. U savezu imamo odličan odnos i on razumije našu perspektivu i klupski kut.
U službenoj izjavi HNS-a stoji opaska o tome kako će se drastično ka
žnjavati oni koji izađu iz okvira, što to znači?
– Disciplinska prijava i financijska kazna...
Kako će se to mjeriti?
– To je stvar disciplinskog suca. Imam argumente da u ovom slučaju nisam klevetao niti sam bio nesportski nastrojen. Disciplinski pravilnik je rigorozan, no ako me netko pozove na odgovornost u slučaju da prekoračim kodeks ponašanja, nemam problem staviti svoj mandat u savezu na raspolaganje.
Jeste li kažnjeni?
– Pokrenut je disciplinski postupak i najvjerojatnije će to biti financijska kazna. Moram se očitovati.
Je li možda problem u tome što sve ove godine nismo radili na vrijednosnom sustavu, odnosno ispravnom javnom diskursu? Je li bilo previše ‘kaubojštine’, kojom su se olako širile teze o tome kako se sucima upravlja na razne načine...?
– Mi to nikada nećemo riješiti. Takva je genetika hrvatskog naroda. Da sve i dovedemo do savršenstva, uvijek će netko u birtiji kazati: ‘Pustio si utakmicu, pustili su ti, pomogli su suci...’ Ne bismo se trebali opterećivati. Trebamo što više minusa pretvoriti u plusove. Ne treba se osvrtati na stavove po društvenim mrežama na kojima je u pravilu 50 posto lažnih profila. Javnost će uvijek imati svoje mišljenje, no lako je komentirati od kuće iz fotelje. Sudačka komisija je neovisno tijelo i nitko se od nas ne miješa u njihov rad. S Brunom Marićem nisam komunicirao. Neću ga zvati ni ovaj put. Nema komunikacije i tako stvari moraju funkcionirati. Imamo dobrih sudaca i sigurno će biti pogrešaka, ali moramo ih podržati.
No, opasno bi bilo isključiti javno mnijenje i medijske platforme koje su u normalnom društvu i mehanizam kontrole?
– Apsolutno se slažem. Samo kažem da moramo vjerovati u ispravnost svojih odluka. Nešto što pokazuje pozitivan pomak, mora biti promovirano u sljedećim sezonama...
A kako biste ocijenili rad predsjednika Kustića?
– Oduševio me u nekim situacijama. Napravio je puno dobrih stvari u odnosima s ljudima i organizaciji. Ne miješa se u sve, vjeruje da u sustavu postoje sposobni ljudi, nadzire i brine se o financijama. Dobio sam 40 posto više od onoga što sam očekivao. Dobili smo kvalitetnu osobu. Moramo graditi odnose i uz pomoć Zvonimira Bobana, Aleksandra Čeferina (predsjednik Uefe, nap. a.). Još da nam se poklope novi dobri rezultati reprezentacije...
Jednom ste kazali da je Hrvatska premala zemlja da bi si dopustila da na čelu saveza bude nogometni anonimac?
– Demantirao me u tom segmentu. Odnosi i pozicija HNS-a u Uefi nisu stagnirali. Dokazao je da se neke stvari mogu kompenzirati. Instalirali smo Stipu Pletikosu, imamo još aduta. Uostalom, zašto bi predsjednik sve radio. Mišljenja se mogu promijeniti. Da je drukčije, mogao bih kazati: ‘Evo, jesam vam rekao...’
Spomenuli ste Zvonimira Bobana, je li on možda malo distanciran kada govorimo o vitalnim mijenama u našem nogometu?
– U Parizu smo razgovarali s njim. Kada govorimo o razvoju hrvatskog nogometa, on nije distanciran. Možda je u određenom trenutku, uz Davora Šukera, bio problem nekoliko takvih veličina uskladiti da funkcioniraju u jednom sustavu. No, možda je baš ovaj Kustićev pedigre i pomogao činjenici da smo približili Zvonu Bobana savezu. Uključili su se Pletikosa, Mandžukić, Ćorluka... Neću još ni razmišljati o Luki Modriću jer ga još uvijek vidim kao nekog tko može igrati još nekoliko godina na vrhunskoj razini.
Negdje u ovo doba prije četiri godine bili smo u ekstazi nakon SP-a u Rusiji. Što smo, odnosno što nismo napravili na valu tog povijesnog reprezentativnog dosega?
– Nismo napravili, a trebali smo podići marketinšku vrijednost HNS-a. To je trebalo napraviti odmah u dvije godine nakon SP-a u Rusiji, tu smo zakazali. No, u svemu drugome smo respektabilan savez u svijetu. Govori se o kampu u Veslačkoj, sada idemo u projekt gradnje 150 terena s umjetnom travom, napravili smo već 20-30...
HNS stalno lobira
Ne možemo govoriti o 20 travnjaka u 21. stoljeću kada Albanci i Makedonci, primjerice, grade stadione koji su za naše uvjete svemirski program?
– Ali nije stadion napravio albanski savez – odgovorio je Črnko.
Pa nema veze, kako god, stadioni su izlobirani, odnosno sagrađeni i infrastruktura je tu. Pitanje je tko je vlasnik stadiona Manchester Cityja ili PSG-a.
– U svakom projektu moramo lobirati za četiri ili pet stadiona, ne samo za jedan...
Možete to malo objasniti?
– HNS stalno lobira da kroz lokalnu upravu i državne resurse dobijemo nekoliko stadiona, koji su dovoljni. Ako mađarski kapital gradi stadion, uvjeren sam da će hrvatska država tu pomoći. Nama ne trebaju velika zdanja...
Ako rezonirate i kao poslovni čovjek, kako je moguće da se u ovih 20 godina nije pojavio nijedan projekt koji bi imao sve preduvjete da ga se realizira?
– Na stolu u HNS-u bilo je pet projekata. No da biste ih realizirali, morate imati sinergiju lokalne uprave, dobiti zemljište...
Dobro, to je jasno, ali ne pitam vas to...
– HNS uvijek na stol može staviti pet projekata, a tko će uz savez ući u taj projekt, e to je problem...
Problem je čija će firma graditi, to mislite?
– U to neću ulaziti... Vratimo se na trenutak na onaj dio o podizanju marketinške vrijednosti saveza.
– Mi smo mala zemlja. Kada ste viceprvaci svijeta, imate Luku Modrića ili Marija Mandžukića i sve ostale, moja vizija bila je da ne idemo u najpoznatije tvrtke s globalnim potencijalom koje su u Hrvatskoj jer je to premalo tržište za takav brend. Trebali ste otići, primjerice, u njemačko sjedište i dogovoriti da Mandžukić reklamira taj brend na talijanskom, a Luka Modrić na španjolskom tržištu. Tako biste mogli tražiti veći novac. Propustili smo priliku jer nismo udarili na globalne, svjetske brendove...
Zašto se to nije napravilo? Nije valjda da nismo prepoznali da je hrvatska nogometna reprezentacija globalni brend?
– Radi se o strukturi upravljanja u savezu i vizijama, i katkad su nam ruke bile vezane i to nismo mogli realizirati. Ne znam zašto je to tako... Kako mislite – vezane ruke? – Nismo imali dobro ustrojen sustav koji bi to proveo.
Sustav nije bio dorastao i nismo imali strategiju?
– Tako je. U posljednje vrijeme promijenili smo tu strategiju i tu skidam kapu predsjedniku Kustiću. Uostalom, imate marketinške agencije koje će taj posao odraditi za vas. Daj bože da ove godine budemo prvaci svijeta, pa da sve te minuse ispravimo – zaključio
• je Črnko.
Nakon SP-a u Rusiji morali smo podići marketinški imidž HNS-a, no nismo imali strategiju, kaže Črnko
Nikada se nećemo prestati baviti špekulacijama o sucima, to nam je u genima, ne možemo od toga pobjeći