Piše Marinko Jurasić

Unatoč naizgled zatišju, nadolaze tmurni oblaci, pritisak je u zraku, sve sluti da predstoji teška oluja na Vrhovnom sudu. Iako je trenutačno mirno, vrijeme je godišnjih odmora, na kojem su obojica smijenjenih čelnika odjela, Damir Kos i Marin Mrčela, Dobronić s teškim mislima dolazi na posao. I sam je za N1 rekao da zna kako “sada nema potporu dijela sudaca”. Što zapravo znači da su otpori veći nego na početku, kad su samo četvorica od 31 suca VS-a podržala njegovu kandidaturu, a Mrčelinu 29, s tim da dvojica sudaca nisu nikoga podržali. Premda je to bila izborna situacija, k tomu relativno očekivana s obzirom na to da su suci Dobronićevu kandidaturu tretirali nametnutom nakaradnom inicijativom predsjednika Zorana Milanovića u izbornoj proceduri, činjenici da je pri dolasku na VS Dobronić prekočio dvije stepenice sa stegovnim postupkom zbog neispunjenja norme... Ipak, očito ni sam Dobronić na rezultatima glasanja nije iščitavao konfrontaciju, a ni Kos i Mrčela kad su pristali prema njegovu Godišnjem rasporedu od početka ove godine biti njegovi čelnici Kaznenog odjela i Odjela za praćenje europskih propisa i sudske prakse.

Osobito je Dobronić tada zbog toga zaslužio pohvale jer je javni interes stavio ispred svog osobnog, nije dao krila taštini pa poput mnogih pokleknuo pred čarima pozicije moći, već je prednost dao struci, znanju i kompetencijama, koje Kos i Mrčela nedvojbeno posjeduju, a što je ovih dana istakla i saborska zastupnica Centra, bivša odvjetnica Dalija Orešković, dajući i dalje podršku Dobroniću za njegov program ustvrdivši da je riječ o “dobroj ideji i viziji i reformskoj snazi koja je doista mogla pomoći hrvatskom pravosuđu”. Dobronić je i na mjestu čelnika Građanskog odjela ostavio Damira Kontreca, inače i predsjednika Udruge hrvatskih sudaca te glasnogovornika Željka Pajalića. I to je relativno neuobičajeno u hrvatskim okvirima, jer kod nas s novim šefom u pravilu dolaze i novi kadrovi, nova fotelja, namještaj, oprema u uredu... Takvim izborom, Dobronić se ogradio i od svega što je u svom stilu o Mrčeli i Kosu govorio predsjednik Milanović. Bio je to njegov pun pogodak jer si je time kupio mir, spustio je tenzije te je pridobio pozitivne reakcije i onih koji su očekivali neki njegov osvetnički pohod.

Zato je Dobronić još više sve iznenadio sa smjenom. Unatoč sadržaju i tonu rasprave s okruglog stola o izvansudskim aktivnostima sudaca, a što je po Dobroniću bila “kap koja je prelila čašu”. Jer, lani je prešao preko težih riječi, koje su se ticale osobno njega. Kos je na svojoj Facebook stranici nakon što je predsjednik Milanović predložio Dobronića za predsjednika VS-a iako je protiv njega pokrenut stegovni postupak zbog neispunjenja norme, napisao: “Pa kako bi ta osoba kao čelna osoba sudbene vlasti od koje se očekuju promjene mogla imati autoritet među kolegama i zahtijevati bolji, brži, učinkovitiji i kvalitetniji rad?!?!” Unatoč tomu, imenovao je Kosa za predsjednika Kaznenog odjela, te je već tada znao ili morao znati koga imenuje. Sada se, u evolutivnom razvojednakima ju razloga smjene, tumači: “shvatio sam da ova dvojica jednostavno, na neki način, sve vrijeme ne samo ne priznaju moj autoritet predsjednika Suda, nego se jednostavno protive gotovo bilo čemu”, kako je rekao je Dobronić za N1. Dok je Kos lani govorio o nedostatku radnoetičkog autoriteta, Dobronić sada govori o manjku poštovanja prema hijerarhiji, odnosno autoritetu pozicije, što su ako ne zabranjeni, vrlo iritantni pojmovi u sudstvu, osobito na VS-u. Prvi je Kos na svom Facebooku na to reagirao citiranjem Kodeksa sudačke etike: “U obnašanju dužnosti predsjednika suda ili predsjednika odjela sudac ne smije stvarati ozračje vlastite nadređenosti.” pa nastavlja: “Neki zaboravljaju da je i predsjednik suda samo sudac – prvi među zadužen samo za organizaciju posla, a ne da bi suci trebali “priznavati njegov autoritet”! Koji autoritet ???? Mislim da je značajniji autoritet znanja! A toga mislim da meni ne nedostaje!” Na to je i doajen ustavnog prava Branko Smerdel dodao svoj osvrt: “Netko ne razumije ni Ustav, ni zakon, ni međunarodne dokumente o nezavisnosti sudstva, pa se poziva na autoritet (vlast?) i insubordinaciju, kojoj ovdje nema mjesta!”

Kad je Dobronić Kosa i Mrčelu imenovao čelnicima odjela, u službenom priopćenju bilo je navedeno da je donio Godišnji raspored “nakon što je pribavio mišljenje Opće sjednice”. To je obveza prema Poslovniku VS-a. Sada mu smijenjeni suci prigovaraju ne samo da nije u skladu s poslovnom pristojnošću što o smjeni i razlozima nije prvo razgovarao s njima, već i što nije poštovao dosadašnju praksu. Dobronić je novinarima na to rekao kako se mišljenje Opće sjednice traži samo pri donošenju Godišnjeg rasporeda, u pravilu na kraju godine, ali ne i pri njegovim izmjenama. Iako je logično da bi se i smjena trebala odvijati na isti način, a što je uostalom i propisano člankom 24. Sudskog poslovnika, na koji se u spornoj odluci pozvao i sam Dobronić, očito ignorirajući njezin sadržaj: “Postupak izmjene godišnjeg rasporeda poslova istovjetan je postupku njegova donošenja.” Premda, načelno, svi su složni, pa i smijenjeni suci, da Dobronić ima pravo izabrati tim s kojim smatra da će provesti svoje ideje. Dobronić je izabrao sigurno i trenutačno bezbolno rješenje iako je počinio grešku u koracima. Zaključio je kako mu šira javnost, osobito naklonjena, to neće zamjeriti, a daleko veći rizik bio bi prepustiti se sudu Opće sjednice VS-a, raspravi o famoznom okruglom stolu i eventualnom neodobravanju smjena Kosa i Mrčele. Iako bi Dobronić i tada mogao donijeti istu

odluku, ipak bi drugačiji odjek bio uz formalno suprotstavljenu odluku Opće sjednice. No, i ovako postavlja se pitanje kako će suci percipirati Dobronićeve metode i retoriku nakon smjene. Trenutačno stanje prema kojem “do izbora novog predsjednika odjela poslove će obavljati zamjenik” smijenjenih predsjednika odjela, neko će vrijeme potrajati dok Dobronić ne riješi ta kadrovska pitanja. To će mu sada biti puno teže jer njegov logičan stav “ja imam puno pravo tražiti od njih koji su najuži suradnici lojalnost”, sada je zapravo etiketa koja nosi “stigmu” poslušnika i štovatelja autoriteta predsjednika Dobronića, što baš i nije vrlina za kojom bi mnogi težili. Dobronić će morati voditi intenzivne razgovore s razrađenim pravilima fair-playa, kako se u obostranom i interesu Vrhovnog suda i sudstva aktualna situacija ne bi ponovila. I Kos je ustvrdio da se tako pokazuje sila prema onima koji dolaze: “Baš me zanima što će napraviti drugi kolege iz sudske uprave – danas i oni koji bi za to bili predloženi sutra! O Bože moj, kako je sve to tužno! Ne za mene, već sudbenu vlast!”, napisao je Kos vrlo aktivan na Facebooku i proteklih dana iako je na godišnjem, uz česte reakcije na Dobronićeve istupe. Nije pohvalno ni što razrješenja u vrhu sudbene vlasti slijede političke primjere pa i gore jer je Kos odluku o smjeni dobio e-mailom od Dobronićeve tajnice, uz puko obrazloženje “radi poboljšanja u radu sudske uprave”. Potom je Dobronić za Hinu rekao da su ga Kos i Mrčela svojim izjavama i postupcima doveli do toga da je izgubio povjerenje u njih kao u svoje najbliže suradnike.

Zatim je na N1 rekao da je problem bio u njihovu “potpuno nekorektnom istupu” kojim su “ubili” raspravu na okruglom stolu o njegovu prijedlogu preciznijeg reguliranja izvansudskih aktivnosti sudaca, etičkom pristupu obiteljskim vezama u pravosuđu te tužbama protiv medija. Na konferenciji za novinare požalio se da je njihov istup bio “gotovo pa agresivan”, problematičan sadržajem i formom, te da su se i inače protivili svemu što bi on pokrenuo. Dodao je i da je problem što osobito Mrčela nije reagirao i organizirao savjetovanje za suce u povodu odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Smiljanić u kojem su hrvatski sudovi dobili pljusku zbog preblage kazne u slučaju prometne nesreće sa smrtnom posljedicom. Dobronić inzistira na postroženju kaznene politike za prometne delikte. Izravno je prozvao Mrčelu što tu nije preuzeo inicijativu te je odbacio našu primjedbu zar ne bi suci, ako to mogu i neki novinari, i sami pratiti praksu ESLJP-a. Mrčela mu je uzvratio kako se suce ne može “upozoravati” kako trebaju suditi, te da je prijedlog za organiziranje radionice o odmjeravanju kazne poslao Pravosudnoj akademiji prije nego je Dobronić postao predsjednik VS-a, što je u programu rada i pripremi, pa je konstatirao da je šteta što on to i kao predsjednik Upravnog vijeća PA ne zna.

Dobronić je kazao i da nije bio problem u tomu što su suci iznosili suprotno mišljenje, već što su izvrtali smisao njegova prijedloga, optuživali ga za antiintelektualizam i jednoumlje... Izbio je i problem zastare u dva kaznena predmeta u slučaju dubrovačkog suca Ive Besjedice u aferi Vrtovi sunca i bivše profesorice Daše Mlikotin Tomić iz afere Index. Kako je zbog toga u tri medija Kos optužen da je držao te predmete u ladicama, tražio je od Dobronića da se na službenoj stranici VS-a demantiraju te neistine, ali mu je glasnogovornik odgovorio da “sudska uprava to neće demantirati”.

”Ako se misli na dva predmeta u kojima je zastara nastupila, a koji su bili povod posljednje sjednice odjela koju ste sazvali i vodili, napominjem da ni tim predmetima ja nisam bio zadužen i nisam ima nikakvu mogućnost odlučiti kada će oni biti stavljeni na odlučivanje u vijeće, a kao predsjednik, odnosno član vijeća, naravno da sam morao sudjelovati u donošenju odluke”, na Facebooku je objavio Kos inzistirajući na objavi i jer su se mediji pozvali na “neimenovani izvor” s VS-a. Kos je napomenuo i da u svojoj referadi ima apsolutnu ažurnost predmeta, bez neriješenih, tako da su sporne tvrdnje o predmetima “koje drži u ladici” čista laž s očitim pokušajem moga difamiranja, ali i Vrhovnog suda kao institucije koja manipulira predmetima, a što ulazi u sferu odgovornosti predsjednika suda, napisao je Kos i to proslijedio svim sucima VS-a. Na tu Kosovu objavu, odvjetnica Nika Pinter prokomentirala je: “Žalosti me da sudac Vrhovnog suda na Facebooku mora demantirati laži iznesene o njemu, da nema prostor na službenoj stranici suda da demantira. Kako vrijeme prolazi, sve je jasnije i potvrđuje se da su ograde koje su bile iznesene prije njegova imenovanja bile opravdane.” Kako smo od sudionika rasprave na okruglom stolu i analizom medijskih objava rekonstruirali sadržaj rasprave, očito je da je Dobronićeva inicijativa doživjela žestoke kritike sudaca, pa je i sam konstatirao da se nisu odazvali i suci koji podržavaju njegov prijedlog. Kos i Mrčela prigovorili su Dobroniću što o njegovu prijedlogu nisu prethodno imali priliku raspraviti “u kući”. Inzistirali su na definiranju tko i što je problem, zarade sudaca izvan suda ili nezadovoljavanje radnih kriterija. Rad u “fušu”, kako to nazivaju novinari, nije problem jer je to nezakonita aktivnost. Rasprava je isključivo o zakonitim aktivnostima. Ako su problem arbitraže, koliko sudaca u njima sudjeluje, koji suci i s kakvim rezultatima rada, krše li pravila o izuzeću ili etička pravila, a za sve to već su predviđene procedure. Ako je problem u visini honorara, onda treba vidjeti zašto je to problem i u kojem iznosu. Prigovor Mrčele bio je da okvirna “sumarna” analiza koju je izložio Dobronić nije dovoljna jer nisu predstavljeni podaci do kojih je došao putem ankete među sucima viših sudova, a i o kojim je državama i pravnim sustavima riječ. Iznio je raščlambu izvansudskih aktivnosti 50 zemalja GRECO-a po kojoj Hrvatska ne odudara, kao ni Slovenija čije je Etičko povjerenstvo dalo smjernice sucima za sudjelovanje u arbitražama. Zbog odudaranja, preporuke su dobili Austrija i Italija jer suci tamo mogu biti gradonačelnici, Nizozemska jer mogu biti i parlamentarci, te Švicarska jer suci moraju plaćati članarinu političkoj stranci koja je glasala za njihov izbor. Mrčeli je od izvansudskih aktivnosti još važniji angažman sudaca privremeno raspoređenih na rad u Ministarstvo pravosuđa i uprave gdje neizbježno provode politiku izvršne vlasti, odnosno političke pozicije, a pozicija pomoćnika ili savjetnika ministra, ili načelnika, nužno sa sobom nosi političku aktivnost koju zakon izrijekom zabranjuje sucima. Ustavni sud Češke je to proglasio neustavnim. Kos je antiintelektualizmom nazvao i usprotivio se “zabrani stručnih radova kroz formu traženja odobrenja od predsjednika suda”, a osobito ga je pogodilo kako je postavljena tema tzv. obiteljskih pogodovanja u sudstvu s obzirom na iskustvo njegove supruge koja je kao sutkinja dvaput morala rušiti odluku DSV-a, pa je podsjetio da je takav pristup u doba socijalizma rezultirao razvodima bračnih parova. Mrčela je sarkastično postavio pitanje hoće li se djeci sudaca zabraniti i da upišu pravo, u povodu Dobronićeva prijedloga da se rodbina sudaca može zapošljavati na sudovima, ali samo ako su znatno bolji od sljedećih kandidata “jer sve drugo stvorit će sumnju da se zlorabi javna služba”. Kritični prema Dobronićevoj inicijativi bili su i suci Jadranko Jug i Željko Šarić, bivši predsjednik DSV-a. Damir Kontrec je za inicijativu rekao da je dobronamjerna, ali da postoje i važniji problemi. Zapravo je ponovio stav Upravnog vijeća UHS-a iz travnja, kad su uz uočene “manje nedostatke i nejasnoće” istakli da postoje i važniji problemi, dugotrajnost suđenja, plaće i mirovine sudaca, službenika i namještenika, uvjeti rada, infrastruktura, zadiranje izvršne vlasti u neovisnost sudbene...

Sudac Mrčela nije trebao govoriti da ideja o temi okruglog stola nije bila Dobronićeva već je došla izvana, s obzirom na to da to nije argumentirao. To više jer su preblage kazne u prometu i tužbe protiv novinara i medija bile dva od pet područja bavljenja koje je Dobronić apostrofirao u svom programu rada. I na 20. od 24 stranice pisao je i o radu sudaca VS-a na arbitražama s istaknutim stavom da to što je netko ostvario normu ne znači da i nakon toga nema obvezu raditi na sudskim predmetima ako za to ima fizičke i psihičke svježine, “a očito je ima ako prihvaća rad u svojstvu arbitra”. Dobronićev veliki problem je što ima takav stav, a za sobom vuče teret stegovnog postupka jer nije ostvario ni 80 posto norme. Naša analiza imovinskih kartica 280 sudaca najviših sudova pokazala je da bi ih tridesetak mogli biti “mušterije” za analizu aktivnosti i primanja. Ali, unazad pet godina svi ostvaruju normu, pa i znatno više. Doduše, suci VS-a nisu u sustavu normi. Dakako, pitanje je i jesu li problemi na koje se fokusirao Dobronić uistinu tako važni za poboljšanje stanja u pravosuđu i bolju percepciju, i to u mjeri da je vrijedilo zbog toga dovesti se u situaciju da s javnošću dijeli teške misli o tomu kuje li se protiv njega urota na VS-u. Nevažno je strepi li s razlogom, bezrazložno ili namjerno zauzimajući stratešku poziciju na VS-u i u javnosti. U svakom slučaju, još ne znamo što je problem i zašto, pa su i eventualna rješenja bez oslonca. Dok je tako, Dobronić će se iscrpljivati na toj temi, kojoj profesorica Zlata Đurđević u svome programu na 31 stranici nije posvetila ni riječi, dok joj je i sam Dobronić posvetio pasus na

20. od 24 stranice svoga programa. Naravno da smjena Kosa i Mrčele pa i trenutačna situacija kad vršitelji dužnosti predsjednika odjela nemaju zamjenike, neće dovesti do poremećaja u radu Vrhovnog suda, ali vrijedi li to i za Dobronića?

•