Protiv devastacije i divljanja turista pravilima koja će vrijediti svugdje
Šetaju razgolićeni, urlaju, uriniraju i povraćaju gdje stignu. Izležavaju se po UNESCO-ovoj baštini, alkohol konzumiraju s nogu, nerijetko se prepuste strastima na glavnim ulicama... Turisti u Splitu domicilno stanovništvo u staroj jezgri, izvještavaju svakodnevno lokalni mediji, dovode na rub opstanka zbog smrada fekalija, buke i smeća.
Decentralizirana rješenja
Kako stati na kraj činjenici da je u našim biserima poput Dubrovnika, Splita, Hvara, Šibenika, Zadra onaj dio stanovništva koji se ne bavi turizmom praktički prisiljen živjeti pola godine u infrastrukturnom kaosu, prometnim gužvama i općem neredu koji iza sebe ostavljaju neodgovorni gosti, istražili smo jer ovih se dana aktualiziralo pitanje treba li Hrvatskoj dugoročni i strateški dokument koji bi bio nacionalno obvezujući i koji bi propisivao uvjete i sankcije u turizmu. Ne govorimo pritom o bespravnoj gradnji, izlovu prstaca, betonizaciji obale, stihijskoj apartmanizaciji... Riječ je o pojavi koja će nas, ako je hitno ne reguliramo, pretvoriti u zemlju trećeg svijeta za obijesne partijanere, a ne u državu s bogatom turističkom tradicijom. Sa sličnim lokalnim zakonodavstvom, kakvo godinama već prakticira Hvar, ovih je dana krenuo i Dubrovnik, naša najvažnija i najpopularnija turistička destinacija, a to bi mogao biti temelj za novu turističku paradigmu Hrvatske. Ondje su u četvrtak kažnjene dvije osobe s 1000 kuna zbog nedoličnog odijevanja u povijesnoj jezgri.
– Stvar je jednostavna. Donijeli smo novu Odluku o komunalnom redu temeljem koje postupamo. Ne radi se o nadmenoj represiji za punjenje proračuna, već o projektu kojim svi gosti trebaju shvatiti da grad trebaju poštovati. Turisti se trebaju zabavljati, ali pritom trebaju čuvati okoliš i naše spomenike. Dubrovnik je svjetska destinacija i tako ćemo se prema njemu odnositi te ga idućim generacijama ostaviti uređenog, bogatog i čistog – kaže nam gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković. Komentirao je i ideju o dokumentu ili zakonu koji bi na državnoj razini regulirao takve pojave.
– Nemam ništa protiv toga. Međutim, skloniji sam decentraliziranim rješenjima. Za sve ono što lokalna samouprava može sama regulirati, država joj nije potrebna. Možda bi bilo poželjnije da dalmatinski i istarski gradovi te općine sa svojim turističkim zajednicama nastupe zajednički i donesu identična pravila koja će unisono vrijediti tamo gdje se odvija takav oblik turizma – kaže Franković. Direktor Hrvatske turističke zajednice Kristjan Staničić za Večernji list kazao je da HTZ pozdravlja sve prijedloge, pa i nacionalne zakone i strategije, koji bi išli u smjeru definiranja određenih pravila ponašanja u destinacijama u pravcu održivosti i očuvanja resursa, i koja bi se odnosila na sve goste jednako.
– Jasno je da će u bliskoj budućnosti naglasak u razvoju hrvatskog turizma biti na održivosti. Dužni smo poštovati naše bogato kulturno i povijesno nasljeđe te ga očuvati za nadolazeće generacije, ali smo isto tako svim našim gostima dužni osigurati ugodan i kvalitetan boravak, odnosno opravdati ukazano povjerenje – kaže Staničić.
Ne podređivati se zapadu
Iz Grada Splita nisu odgovorili na naš upit o tome kako se strateški planiraju odnositi prema turizmu. Za sada je taj grad u izmaglici dima što se diže iz dubokog ulja u kojem se prže patagonijske lignje i zaleđeni pomfrit, svoju baštinu ne monetizira kako bi trebao, a svoju strategiju temelji na brutalnoj “garažnoj apartmanizaciji” u staroj jezgri koja Peristil, Prokurative, Pjacu, rivu, Matejušku i opjevane uličice Dioklecijanove palače pretvara u party destinacije s kojih se slijevaju tjelesne izlučevine. Prostora za pomak zasigurno ima. Turistički stručnjaci s kojima smo razgovarali tvrde da Grad može poreznom politikom poticati razvoj OPG-ova i restorana koji će, umjesto štandova s ćevapima, pizzama i prženim lignjama nuditi, primjerice, svježe srdele u škartocu, soparnik ili domaću peku, čime bi Hrvatska pokazala da drži do svoje gastroscene i ne podređuje sve zapadnim gostima.
– Zašto se dio turista tako ponaša? Zato što može. Zato što smo im mi to dopustili. Nije to stvar ni njihova kućnog odgoja. Sad je primjer iz Dubrovnika svima pokazao da se problem može riješiti. Ako se Split ponaša kao grad trećeg svijeta, onda će se i gosti ponašati kao da su u gradu trećeg svijeta. Može se, primjerice, i ograničiti ulazak u splitsku gradsku jezgru i naplatiti ga turistima. Ako Dubrovnik naplaćuje zidine 250 kuna, zašto mi ne bismo toliko naplaćivali najstariju katedralu svijeta? Možda bi tada grad imao više novca za gradnju POS-ovih stanova, vrtića i škola pa mladi ljudi ne bi bježali u Solin zbog kvadrata stana od 5000 eura – kaže nam splitski odvjetnik Denis Kulušić koji i sam ima obiteljsku nekretninu u strogom centru pa iz dana i dan pred svojim vratima gleda smeće i sluša buku zbog koje ne može spavati.
Nije to stvar kućnog odgoja, dio turista se tako ponaša zato što može, kaže Denis Kulušić, koji ima nekretninu u centru Splita