Dolazak Dibirova, povratak rukometa
Samo su petorica igrača u povijesti rukometne Lige prvaka prebacila magičnu liniju od 1000 golova. Kiril Lazarov, Nikola Karabatić, Mikkel Hansen, Momir Ilić i – Timur Dibirov. U prosjeku i prijevodu, najbolji rukomet i dalje dolazi odavde, kako kaže slogan specijaliziranog regionalnog portala. Ili je bar tu rođen. I pored činjenice da će “master sporta” iz Petrozavodska, diplomirani pravnik avarskog podrijetla s licem kao skinutim s neke međunarodne potjernice, za koji dan uploviti u četrdesetu i da velika priča polako ide kraju, njegov potpis za PPD Zagreb, kao i drugi potezi u ovom prijelaznom roku, dovoljno govori o želji našeg najtrofejnijeg kluba da se na valu znatno boljih izdanja u prošloj sezoni, ali i pada moćnog Vardara, vrati na pozicije kakve je držao u eurokupovima još tamo dvijetisućitih. devedesetima, budimo realni, više nitko i ne razmišlja. Dibirov je veliko rukometno ime, zapravo najveće rusko još od vremena kad je Ledenu na noge dizao čudesni Andrej Lavrov. I sama njegova pojava donosi puno. Dovoljno je da ga suparnici vide u rosteru i “mam’ se druga slika kaže”! Pa tu je i neki autoritet kod sudaca koji je zagrebački klub ipak pomalo izgubio kroz godine kad je u elitnom natjecanju bio vreća za nabijanje razlike, masno plativši to baš lani u cijelom nizu utakmica protiv bogatijih, klubova koje su mogle otići i u njegovu korist. Ako se samo dio toga u novoj sezoni vrati... Ako trio Čupić – Borozan – Dibirov udahne samo djelić onog pobjedničkog gena koji je u Skoplje donio dvije eurotitule, mogli bismo se i u Zagrebu ponovo prisjetiti tog pomalo zaboravljenog osjećaja rukometne euforije, a što se ponekad u našem uspavanom “ma kaj” mentalitetu čini misijom težom i od osvajanja Europe. Ili bar premijernog odlaska u Köln. O tome je i unatoč jako dobrom prijelaznom roku,
Oipak pretjerano i svakako preuranjeno govoriti. “Prijelazni rok najvažniji je dio sezone, sve drugo već znam napamet”, rekao je jednom prilikom Alex Ferguson. Teško je tu ikoga uspoređivati s Fergusonom, ali dojam je da se PPD Zagreb osovio na noge nakon godina “bauljanja” postavivši se čvrsto iza Obrvana na klupi. Zbog jednog ili dva poraza viška nisu upali u zamku promjene i to im se na kraju kroz prvenstvo, gdje konačno imaju dostojnog suparnika, vratilo. Tko poznaje Obrvana, znao je da zagrebaši doigravanje neće izgubiti. Tko poznaje sport, znao je da tri dana nakon povijesnog plasmana na F4 eurokupa Nexe ne može još jednom dobiti zagrebaše. I ta je utakmica bila prekretnica u seriji, paprenijoj nego što smo navikli. agrebaši su je zapravo pomeli, a više nego u nekim prošlim vremenima odlučivao je ipak teren. Nexe je najbolje što se moglo dogoditi hrvatskom rukometu. Pa i PPD Zagrebu. I najgore što se moglo dogoditi hrvatskoj košarci. Kako i kome da oni sad u Splitu, Zadru ili pod Tonjem objasne “da je nemoguće”
Zkad u mjestu koje nema ni deset tisuća stanovnika jedan praktički privatni klub svake godine za stepenicu raste i ne samo da bez domaćih trofeja nije propao, već ima pred sobom još veće planove i projekte sa širenjem portfelja i izgradnjom kampusa? A nije da je rukomet puno siromašniji sport. Nema jakog kluba u Europi koji nema kod kuće jakog izazivača koji ga drži napetim. Kielce ima Wislu, Vesprem Szegeda od kojeg je opet izgubio titulu, a PSG protiv sebe Montpelliera koji možda više ne može do titule u Francuskoj, ali je za razliku od Pariza dvaput osvajao Europu. Jedino Barcelona u ligi ASOBAL opet “samuje”, ali to nije primjer za usporedbu. ad bi se nekim čudom u Hrvatskoj pojavio i treći jaki klub, bar približno stabilan kao što su PPD i Nexe, mi bismo bili gotovo nezaustavljivi. Čak i sa skučenim sredstvima. Kakav se potencijal tu krije, pokazale su prošle sezone Sesvete s Ivandijom pobijedivši Našičane. I zato je ludost ako netko i dalje razmišlja na način da treba čim prije uteći u inozemstvo, jer uz stručno vodstvo kakvo sada imaju, i Zagreb i Nexe oplemenit će svakog mladog igrača više nego neki mušičavi Španjolac koji ti kaže “plan je da prvu godinu igraš samo obranu”. Što ti dođe kao da si mu dao kramp i rekao “sad kopaj do Moskve”. U prijevodu, ubio si ga. Uostalom, postoje li još dvojbe ako je i igrač klase Dibirova rekao da se tu dobro radi? I zato je ova godina prilika da se rukomet vrati na veliku scenu, što bi bio melem na naše sportske rame. Jer, ne radi se tu više samo o tome može li PPD Zagreb biti konkurentan u eliti. Nego, i što ćemo mi gledati u gradu kad dođe jesen? Cibona propada, s Dinamom nikad ne znaš, a na vaterpolo nas i ne stane puno. Kad bi nas i zanimao u većoj mjeri. Pa u kojem još sportu možemo dovesti dvostrukog prvaka Europe? A da nije netko
• naš...
KTrebaju li naši najveći talenti pod svaku cijenu hrliti u inozemstvo gdje će im reći “igraš samo obranu”, ako i čuveni rukometni ćelavac kaže da se tu dobro radi?
s novim svjetskim rekordom od 50.68 sekundi. McLaughlin je do zlata došla završivši daleko od osvajačice srebrne medalje Femke Bol iz Nizozemske, dok je braniteljica naslova Amerikanka Dalilah Muhammad završila kao treća.
- Vrijeme je apsolutno nevjerojatno i sport postaje sve brži i brži – istaknula je McLaughlin, koja je u Dohi osvojila svjetsko zlato u štafeti 4x400 metara.
Sad shvaćam koje se prepreke mogu probiti, a postajem samo brža – dodala je.
Miller-Uibo s Bahama je stigla do zlata na 400 metara za 49.11 sekundi i osvojila svoj prvi naslov svjetske prvakinje, uz dvije zlatne olimpijske medalje iz 2016. i 2020. na istoj dionici. Marileidy Paulino iz Dominikanske Republike, osvajačica srebrne medalje iza Miller-Uibo u Tokiju, ponovno se morala zadovoljiti drugim mjestom, dok je Sada Williams s Barbadosa osvojila broncu.
Barber poput Freeman
U muškoj konkurenciji, na 400 m, Norman je nadoknadio razočaravajuće peto mjesto u Tokiju osvojivši zlato u Eugeneu, jurivši do pobjede za 44.29 sekundi za svoju prvu svjetsku krunu. Bivši olimpijski i svjetski prvak Kirani James iz Grenade bio je drugoplasirani, dok je Britanac Matthew Hudson-Smith zauzeo treće mjesto.
Osvajačica brončane medalje iz Tokija Kelsey-Lee Barber pridružila se trkačici na 400 metara Cathy Freeman kao jedina Australka koja je zadržala naslov svjetske atletske titule nakon što je obranila svoju krunu u bacanju koplja s vodećim hicem u svijetu od 66,91 m.
Allyson Felix ipak je odgodila svoje planove za umirovljenje nakon što je pozvana za kvalifikacije u štafeti 4x400m
Istra će sljedeća dva tjedna živjeti u znaku tenisa. Ovaj tjedan očekuje nas tradicionalni umaški ATP turnir Croatia Open (jučer su počele kvalifikacije), a već sljedeći, od 1. do 3. kolovoza, Pula će ugostiti karavanu Legends Team Cupa, što znači da će u taj grad stići neke od najvećih teniskih legendi koje predvode izbornici Ivan Lendl i Pat Cash.
Atraktivni gosti okupit će se na atraktivnom mjestu, u pulskoj Areni, pa će taj antički amfiteatar tako, prvi puta u svojoj uistinu dugoj povijesti, postati tenisko igralište koje će gledateljima ponuditi spektakularni sportski događaj. U Lendlovoj momčadi bit će Australac Lleyton Hewitt, koji je nedavno primljen u tenisku Kuću slavnih, Španjolci David Ferrer i Juan Carlos Ferrero, Nijemac Tommy Haas i Čeh Radek Štepanek, dok će Cash pod svojom palicom imati Francuza Jo-Wilfrieda Tsongu, Cipranina Marca Baghdatisa, Čeha Tomaša Berdycha, Argentinca Davida Nalbandiana i Španjolca Tommyja Robreda.
Zanimljivo je da su sastavi određeni nedavno u Londonu originalnim ždrijebom: kapetani su bacali novčić i onaj tko je pogodio imao je pravo izbora prve ploče, pa druge i tako redom. A o kakvoj se koncentraciji teniske kvalitete radi najbolje govori podatak da će se u Areni okupiti elita koja se može pohvaliti s preko 260 osvojenih turnira, točnije svi zajedno ih imaju 261. A samo Lendl ih ima 94.
- Jako sam oduševljen ovim novim konceptom i visokom kvalitetom tenisača. Moja poruka igračima koji će se natjecati u Puli bila je jednostavna: Kakav god da je vaš današnji trening... udvostručite ga! - otkriva Lendl.
Istarska županija koja je dobila organizaciju tog susreta nije ništa željela prepustiti slučajnosti, pa je njezina Turistička zajednica za direktora angažirala Branimira Horvata, koji je između ostaloga organizirao i turnire na kojima su igrale svjetske teniske legende pod imenom Croatian Classics (u Zagrebu i Novome Vinodolskom).
- Radi se uistinu o atraktivnom događaju, istinskom teniskom spektaklu. Nikad se kod nas nije dogodilo da se toliko karizmatičnih igrača nađe na jednom mjestu. I samo jedan od njih bio bi priča za sebe, a u Puli ćemo imati toliko njih zajedno - ističe Horvat, dodavši:
- Možemo reći da se radi o mladim teniskim penzionerima - Tsonga je najsvježiji u tom smislu - neki od njih treniraju više, neki manje, ali njihovo tenisko znanje nije nestalo. Neće možda biti tako jakog natjecateljskog naboja kao na ATP Touru, igrat će se opuštenije, pa možda za gledanje i atraktivnije, ali svatko će željeti pobijediti jer mečevi se broje - napominje Horvat.
A o ishodima mečeva ovisit će i razdioba nagradnog fonda koji iznosi poticajnih 250.000 eura. Logično, najviše će dobiti oni s najviše pobjeda. Dnevno će se igrati dva pojedinačna i jedan meč u parovima (kapetani odlučuju o tome tko će i kad izaći na teren), a mečevi se igraju do osam gemova (jedan set), tako da neće trajati predugo.
- U stalnom smo kontaktu s igračima i oni se jako raduju da će nastupiti na mjestu na kojem nikad prije nisu igrali, u kultnoj Areni. Raspituju se za mnoge detalje, pa je tako Hewitta zanimalo hoćemo li imati fizioterapeuta. Odgovorili smo mu: Imat ćemo i to najboljega. O tom dijelu brinut će iskusni Stanislav Peharec - otkriva Horvat.
U pulskoj Areni već se igrao nogomet, gostovale su legende Bayerna, organiziran je bio i hokejaški spektakl, a sada će se, eto, igrati i tenis. U Turističkoj zajednici Istarske županije kažu da je zanimanje za taj događaj veliko. Javljaju se i ljudi, teniski zaljubljenici, koji nikad prije nisu posjetili Istru i Hrvatsku. A to i jest bio glavni cilj ugošćavanja ove teniske priredbe: promidžba Pule, Istre i Hrvatske na svjetskoj razini.
U Lendlovoj momčadi bit će Australac Hewitt, koji je nedavno primljen u tenisku Kuću slavnih, Španjolci Ferrer i Ferrero, Nijemac Haas i Čeh Štepanek
Jedini naš predstavnik na zagrebačkom Grand Chess Touru je bivši europski prvak Ivan Šarić. Splićanin je s guštom je dočekao sučeljavanje s najboljim šahistima današnjice pri čemu, nakon istih mečeva, više nije bio tako entuzijastičan.
- Ne mogu reći da sam zadovoljan jer sam imao dosta prosutih bodova kazao nam je Ivan nakon prvog dijela turnira koji se igrao po pravilima ubrzanog (rapid) šaha, a prije dva dana brzopoteznog turnira.
- Bez obzira na rezultate ovo je za mene jako poticajan turnir, najbitniji ove godine, daleko najzanimljiviji. Uostalom, dobro će doći i kao svojevrstan test uoči ovogodišnje šahovske Olimpijade u Indiji.
Zbog šaha nisam dovršio studij
A za dobar ondje bit će, zacijelo, važna i kondicijske pripravnost.
- Lani sam poboljšao kondiciju i ostvario šahovski napredak. Primijetio sam da mi ne pada koncentracija u zadnjem satu igre. Za ove koji su supertalenti kondicija možda i nije toliko bitna kao za nas ostale. A ona najviše dolazi do izražaja u posljednjih par kola turnira ili ako partija potraje pet-šest sati, jer tada se primijeti umor ako nisi spreman.
Baš kao i svjetskom prvaku Magnusu Carlsenu, i Ivanu su 32 godine. Jesu li to najbolje šahovske godine?
- Može se reći da jesu i ja vjerujem
Za ove koji su supertalenti tjelesna pripremljenost možda i nije toliko bitna koliko je za nas ostale, ističe Šarić