Biden niže gafove, a njegova je potpredsjednica nestala iz javnosti. Konce vođenja SAD-a očito je preuzela administracija
Najilustrativnija je izjava učiteljice Nicole Farrier: ‘Želim mlađu krv. Umorna sam od staraca koji vode ovu zemlju. Ne želim nekoga tko kuca na vrata smrti’
Jednostavno ću to reći: Želim mlađu krv. Umorna sam od staraca koji vode ovu zemlju. Ne želim nekoga tko kuca na vrata smrti. Govori to američka učiteljica Nicole Farrier (38) The New York Timesu (NYT) opisujući svoju želju da Demokratska stranka na idućim predsjedničkim izborima kandidira nekog drugog umjesto trenutačnog predsjednika Joea Bidena, koji se u tamošnjim medijima najčešće pojavljuje gotovo kao simbol državnika koji – ništa ne radi dobro. U ovom trenutku Biden se na svaki način pokazuje kao slab predsjednik – “weak president”, kako to kažu Amerikanci.
Lider koji je prije manje od dvije godine na izborima pobijedio Donalda Trumpa danas je za američke medije i većinu javnosti prestar (79), slab i neuspješan državnik (visoka inflacija, neuspjeh prilikom povlačenja iz Afganistana, rekordan broj ilegalnih imigranata, neposlušnost u vlastitoj stranci), vanjskopolitički licemjer (srdačan pozdrav sa saudijskim princem Mohammedom bin Salmanom) te majstor pravljenja gafova.
”Ponovno pročitaj redak”
Biden je nedavno pao s bicikla, što i nije bila neka priča jer se to može dogoditi svakom, ali svejedno je desnica uživala u tomu. Mnogo je više povoda za ismijavanje dao kada je prilikom čitanja govora s blesimetra doslovno ponovio što je na njemu pisalo, poput rečenice “Ponovno pročitaj redak”. Još na početku mandata na konferencijama za novinare pojavljivao se s papirom na kojem su pažljivi promatrači pročitali imena novinara koje treba prozvati kada dođe vrijeme za postavljanje pitanja. “Tko je ovdje šef?” pitali su se uglavnom konzervativci, koji ga kritiziraju od početka mandata. Ankete većinom pokazuju da će na izborima za Kongres u studenom, tzv. izborima na pola predsjednikova mandata, oporbeni republikanci pobijediti demokrate. Prošlog je tjedna Biden zaražen koronavirusom, što je za čovjeka u njegovim godinama opasno.
No, za američkog predsjednika negdje ove godine pojavila se jedna osobito neugodna stvar: među njegove kritičare sve se češće svrstavaju i njegovi liberali – mediji, birači, aktivisti, odnedavno su čak i poneki komičari, koji su godinama ismijavali Trumpa, a izbjegavali uopće spomenuti Bidenove gafove, promijenili ton. Taj novi ton slijedi, ili pak vodi, opća javnost – Biden je, naime, izrazito nepopularan predsjednik. To se isto moglo reći za Trumpa, ali ne i za većinu bivših predsjednika. Bidena u ovom trenutku, prema nedavnom istraživanju NYT-a, podržava samo svaki treći Amerikanac, i te ankete postale su u Bidenovu slučaju predvidljiva stvar. Podržava ga samo dio demokrata, njih 70%, ali tek šačica republikanaca i trećina nezavisnih glasača koji nisu simpatizeri dvije velike stranke. Dakle, Biden više uopće ne može dobiti podršku onih koji ne čine najužu osnovu njegove glasačke baze.
Usto, pogled u budućnost za njega izgleda još gore: 64% demokrata, dakle njegovih birača u 2020. godini, ne želi da se 2024. opet kandidira za predsjednika. On je više puta rekao kako mu je namjera to učiniti, ali riječ je o političaru koji je na prvi dan mandata bio stariji nego bilo koji američki predsjednik u povijesti na posljednji dan svoje vladavine. U studenom će napuniti 80 godina i to se sve više vidi.
Da su predsjednikove visoke godine postale problematične, vidi se i po pisanjima medija koji su, barem djelomično, bili njegovi saveznici u mnogim važnim pitanjima. U lipnju je autor The Atlantica Mark Leibovich napisao tekst s naslovom “Zašto se Biden ne bi trebao kandidirati 2024.”, uz podnaslov “Da, sada je sposoban biti predsjednik, ali prestar je za sljedeći mandat”. U slučaju da ga dobije na izborima 2024., na kraju tog mandata 2028. imao bi 86 godina. Prije dva tjedna i NY Times objavio je sličan tekst u kojem su istaknute predsjednikove godine.
”Njegova razina energije, iako impresivna za čovjeka u njegovim godinama, nije što je nekad bila, i neki njegovi pomoćnici potiho paze na njega. Pokatkad vuče noge dok hoda i pomoćnici se boje da će se spotaknuti o žicu. Muči se s riječima tijekom javnih govora i svi samo čekaju da vide hoće li doći do kraja a da ne napravi novi gaf”, piše NYT. Situacija je ozbiljna, i to ima svoje posljedice, pa čak potencijalno i vrlo velike. Tako je Biden svojedobno u dva navrata rekao da će SAD vojno braniti Tajvan napadne li ga Kina, koja otok vidi kao dio svog teritorija, što je u suprotnosti s višedesetljetnom politikom “strateške dvosmislenosti”, odnosno odbijanja Washingtona da kaže što će doista napraviti izbije li rat na Tajvanu. Drugi je put rekao da ruski predsjednik Vladimir Putin “ne može ostati na vlasti” (u engleskoj inačici nekako bi se to moglo protumačiti i da je htio reći kako ne može imati vlast nad Ukrajinom). Oba je puta Bijela kuća morala reagirati i zapravo reći kako je službena politika SAD-a suprotna od one koju je upravo opisao predsjednik.
Zbog svega toga mnogi se pitaju tko je zapravo šef najmoćnije države na svijetu. No, odgovor je najvjerojatnije sasvim predvidljiv – Bidenova administracija. Iako je predsjednik sve češće meta kritika, ali i prave pravcate poruge na desnici, koja se može usporediti s načinom na koji je ljevica tretirala Trumpa, ne čini se da je Biden izgubio sve konce. U dosadašnjem dijelu mandata, možda još i više od Bidenove nepopularnosti, osjeća se izostanak potpredsjednice Kamale Harris, koja se praktično potpuno povukla iz središta javnosti. Prije nekoliko mjeseci CNN je objavio veliki izvještaj i razgovarao s nizom pomoćnika K. Harris, koji su se složili da se potpredsjednica i njezin tim osjećaju zapostavljeni. Harris je, čini se gotovo nevjerojatno, još manje popularna od Bidena. Riječ je o političarki bez prave baze, bez originalnih ideja, koja nije pretjerano prihvatljiva ni progresivnom dijelu stranke, a ni centristima. Ankete kažu: podržava je 39% Amerikanaca, a njih 53% ne misli da radi dobro. Njezin izostanak popularnosti, i sve
primjetnije nestajanje iz javnosti, srozali su mogućnost da je stranka kandidira na predsjedničkim izborima nakon Bidena, možda već 2024. godine. Ako demokrati dožive potop na izborima za Kongres u studenom i nastave se problemi za trenutačnog predsjednika, Bidenova će se stranka naći u vrlo teškoj situaciji, a najveći saveznik mogli bi joj biti republikanci kandidiraju li ponovno Trumpa, koji je nakon izazivanja pobune 6. siječnja 2021. politički itekako ranjiv.
Iako je Bidenov rejting naglo počeo padati još prošlog ljeta, usred kaotičnog povlačenja američke vojske iz Afganistana, što su Amerikanci tada vidjeli kao predsjednikovu odluku koja je smanjila ugled države u svijetu, pravi je problem za predsjednika visoka inflacija. Ona iznosi 9% i najviša je u posljednjih 40 godina. Starije Amerikance to podsjeća na eru Jimmyja Cartera u drugoj polovini 1970-ih, koji nije uspio srušiti rast cijena, nakon čega je na vlast došao republikanac Ronald Reagan kojem je to pošlo za rukom. Rast cijena muči Amerikance, i to praktično svih rasa, klasa i političkih boja. Novo istraživanje CNN-a pokazuje da je inflacija najvažnija ekonomska tema za čak 75% Amerikanaca, ali tek svaki četvrti podupire Bidenovu politiku za obuzdavanje rasta cijena. Sedam od deset stanovnika najbogatije zemlje na svijetu misli da predsjednik ne obraća dovoljno pozornosti na ekonomske teškoće stanovnika. Ankete poslovnih novinskih portala, poput onog televizije CNBC, pokazuju da Bidenove ekonomske politike imaju podršku 30% građana, što je 11 postotnih poena niže od najgoreg rezultata Donalda Trumpa.
Sve te ankete pokazuju: Amerikanci su nezadovoljni Bidenom, najveći su mu izazov visoke godine, a najslabije se pokazao u onom što je građanima najvažnije – ekonomiji.
Zbog statusa slabog predsjednika kod kuće te gafova poput spomenutih o Tajvanu i Putinu, Biden je rejting izgubio i u međunarodnoj javnosti, u kojoj je, nakon Trumpova mandata, trebao prosperirati. Njegova predanost savezništvima u Europi i Aziji dobro je sjela liderima zemalja koji su trebali odmor od Trumpove prgavosti i ratobornosti, no Biden se u mandatu suočio s dva velika geopolitička izazova. Onaj na koji je neposredno mogao utjecati, u Afganistanu, većinom je uprskao zbog prebrzog povlačenja vojske pa su vakuum vlasti popunili talibani, koji su današnji neprijeporni vladari u jednoj od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Još je veći problem ruska invazija na Ukrajinu. I dok neki tvrde da je SAD mogao, obećavši Putinu da Ukrajina neće postati članica NATO-a, spriječiti rat, nije jasno da se Putin i uza sva američka nagovaranja ne bi upustio u invaziju. U ovom je trenutku rat u Ukrajini prešao u fazu borbe za teritorij i SAD ne može samo tako spriječiti Putina da pokrene veliki rat. Pet mjeseci nakon početka Putinove agresije, Bidenov učinak nije dobio samo negativne ocjene. SAD naoružava Ukrajince, šalje im sofisticiranu opremu, a istovremeno se odbija na bilo koji način izravno uključiti u sukob. Ruska vlada svejedno govori da se o svim potezima Ukrajine odlučuje u Washingtonu, ali to je uobičajena retorika Moskve, koja, valja primijetiti, ima mnogo manji utjecaj u zapadnoj javnosti nego prije veljače 2022. godine.
Jasno je da američka strana ne može samo tako spriječiti velike invazije kao što je ruska, ali to ne znači da Biden nije imao ozbiljne propuste u međunarodnoj areni. Jedan od najvećih dogodio se nedavno kada je američki predsjednik otišao u Saudijsku Arabiju susresti se s arapskim liderima kako bi ih približio suradnji s Izraelom, a protiv Irana, ali ih potaknuo i na povećanje proizvodnje nafte. Ukupna je ocjena da ni u jednom od tih nauma Biden nije ostvario uspjehe. No, na imidž predsjednika kod kuće, i to posebno na američkoj ljevici, mnogo je više utjecala slika pozdrava sa saudijskim princem Bin Salmanom. Iako je Biden, kao predsjednički kandidat, naglašavao da će od dugogodišnjeg američkog saveznika Saudijske Arabije napraviti otpadnike u međunarodnoj areni, sa saudijskim liderom pozdravio se udarcem šaku o šaku, što je izazvalo salvu kritika kod kuće. Bin Salman se u SAD-u povezuje gotovo isključivo s činjenicom da je njegov režim naručio brutalno ubojstvo novinara Washington Posta Jamala Khashoggija i slika američkog predsjednika i saudijskoga “krvavog princa”, kako ga vide brojni Bidenovi pristaše, mnoge je razočarala.
Biden i Bin Salman razgovarali su o Khashoggijevu ubojstvu i saudijski je princ rekao kako je njegova vlada kaznila ubojice, ali je naglasio da je i SAD u prošlosti činio pogreške, poput mučenja zatvorenika u Iraku. Predsjednikov put na Bliski istok Amerikancima je ostavio slike veselog pozdrava s “krvavim princem”, njegovo svojevrsno držanje lekcije Bidenu te odbijanje arapskih zemalja da povećaju proizvodnju nafte.
Ipak, pobijedio bi Trumpa
Iako je Biden možda i nepovratno dobio imidž slabog predsjednika, nipošto nije jasno da bi ga Trump, kandidira li se opet 2024., pobijedio. U anketama NYT-a, Biden i dalje vodi ispred Trumpa 44 prema 41%, no objavljena su i neka istraživanja u kojima je bivši predsjednik ispred trenutačnog. Najveći adut za Bidena mogao bi biti prilično jednostavan: Trump je odbio priznati rezultate izbora 2020., rekao je bez ikakvih dokaza da su mu demokrati ukrali pobjedu te je potaknuo svoje pristaše da se pobune, što je kulminiralo njihovim upadom u zgradu Kongresa. Sve to demokratima olakšava da Trumpa opišu kao definitivnu opasnost za američku demokraciju, a za tu tvrdnju imaju i brojne argumente. Bivši predsjednik do danas nijednom nije priznao da je izgubio izbore.
Ne odluči li se Trump kandidirati na izborima, vjerojatno će se protiv Bidena ili nekog drugog demokrata 2024. natjecati energičan i sposoban republikanski guverner Floride Ron DeSantis. Iako na desnici nije toliko popularan kao Trump, isto je tako i beskrajno manje ranjiv od bivšeg predsjednika. Demokrati su danas jedina stranka u SAD-u koja kao dio svjetonazora nosi optimizam. No, čini se da, predvođeni Bidenom, u dnevnoj politici ipak moraju biti pesimistični.
•