Morski psi će i dalje navraćati na plaže, ali napada neće biti više nego prije
JE LI GLOBALNO ZATOPLJENJE POVEZANO S POJAVLJIVANJEM DUGONOSIH PSINA NA KUPALIŠTIMA
Uvodama ispred Barcelone primijećena je rijetka vrsta morskog psa, dugonosa psina. Ovo je jedna po čovjeka opasna vrste morskih pasa koja je ujedno i najbrža, može se kretati brzinom do 70 km/h. No, čovjek s njome rijetko dolazi u kontakt jer je pučinska vrsta. Ove psine mogu narasti do 4,5 metra i težine do pola tone iako je najčešće dužine do 2,5 metra. Jedna je od po čovjeka potencijalno opasnih vrsta koje su poznate i u Jadranu. Zanimljivost je ove vrste što su njezina viđenja rijetkost pa je i njezina snimka u vodama ispred Garrafa u Kataloniji izazvala svjetsku pozornost. Snimio ju je aktivist Associació Cetàcea što je udruga koja se bavi praćenjem i očuvanjem kitova. Pa je tako i ova snimka nastala slučajno za snimanja kitova i delfina u katalonskom primorju sa svrhom njihova popisivanja i identifikacije.
Kada je uočena, dugonosa psina plivala je nehajno površinom.
– Opazili smo veliku sjenu u pokretu, zbunili smo se, a onda vidjeli i da se nešto pomalja iz mora. Pomislili smo kako se radi o sunčanici, no onda smo ugledali leđnu peraju. Približili smo se, zaustavili na sigurnoj udaljenosti, a onda se i morski pas približio plovilu. Sve je bilo vrlo impresivno, ispričao je za medije David Jara koji je napravio unikatne snimke rijetke psine. Stvar je u tome kako je ova vrsta morskog psa ugrožena, na rubu istrebljenja u Sredozemlju unatoč tome što je u povijesti bilježila visoke brojke. Danas je ostalo vrlo malo primjeraka, broj je opao za 60 posto u posljednjih tri-četvrt stoljeća pa je ova snimka time još i važnija. Osim pretjeranog izlova ribe i degradacije njezinih staništa, razlog je njezine ugroženosti i njezina peraja koja je kao delicija jako cijenjena na azijskim tržištima gdje se od nje radi izrazito popularna juha. No, danas gotovo polovica peraja morskih pasa koje se prodaju u Aziji potječe iz europskih zemalja. Globalno je još i gore. Međunarodna udruga za očuvanje prirode procjenjuje kako se u komercijalne svrhe svake godine izlovi oko 100 milijuna morskih pasa, a taj se broj teško nadoknađuje zbog sporog njihova odrastanja, posljedično i razmnožavanja pri čemu je i sam proces gestacije vrlo dug.
Napadi rijetkost
Nakon uočavanja dugonose psine, uočena su i dva modrulja, što je bilo dovoljno da se za plivače zatvori pet plaža oko Barcelone, Fragata, Ribera, Bassa Rodona i Estanyol, a onda i Sant Gervasi. Plaže su otvorene kada su se službe za spašavanje uvjerile kako morskih pasa više nema u blizini plaža gdje nisu viđene posljednje desetljeće. Dugonosa se psina rijetko zadržava u vodama čija je temperatura niža od 16 Celzijevih stupnjeva. Nešto se slično dogodilo i s druge strane Atlantika. Službe za spašavanje na plažama oko New Yorka pojačale su prošloga tjedna motrenje zbog povećanog uočavanja morskih pasa. Iako i tamošnji stručnjaci upozoravaju kako je mogućnost napada na čovjeka minorna. Obale Long Islanda s plažama koje pohode Newyorčani i drugi stanovnici okolnih mjesta duge su 150 km. Već je prošlog ljeta bio povećan broj viđenja morskih pasa koji su se dolazili hraniti mamcima opasno blizu kupača. I sada je pregledavanje obalnih voda iz skutera i helikoptera postala rutina za policiju i čuvare plaža. Sve do prije deset dana kada je jednog paddleboardera blizu plaže Smith Point ugrizao tigrasti morski pas. Bio je ne prevelik, tek oko 1,2 metra, no njegov je ugriz svejedno rezultirao posjeklinom od deset centimetara na nozi. Na nekoliko je sati bilo zabranjeno bilo kakvo plivanje da bi poslije istoga dana na plaži Seaview na otoku Fire za stražnjicu i zglob jednog kupača ugrizao morski pas. Vlasti su već prije objavile kako je 30. lipnja plivača na plaži Jones možda ugrizao također morski pas. I onda je na Memorial Day nasukana na plaži Point Lookout pronađena upravo dugonosa psina. Sveukupno nije lagan zadatak čuvati plaže Long Islanda jer uobičajeno je da kupači prijavljuju ovakve ili onakve morske pse gdje je onda teško razlučiti radi li se o stvarnim viđenjima ili tek priviđenjima na suncu.
Situacija je shvaćena tim ozbiljnije jer su spasilačke službe na plažama Long Islanda malobrojne, redovito potkapacitirane. I zato je u motrenje uključena i policija. Situaciji pojačanih viđenja morskih pasa prilagođavaju se i druge službe te se u tom smislu i dodatno opremaju pa se vode motre i dronovima. Svi su pri tome svjesni kako se ne radi o prijetnji poput one iz filmova ralje gdje je nesretne kupače redom žderala velika bijela psina, no strah smjenjuje sigurnost čim kakav benigni pas lisica gricne nekog kupača. Uz pojačano opremanje i uvježbavanje, američki se spasioci i educiraju kako bi dobro znali prepoznati najopasnije vrste morskih pasa. Ima tu i nekih ekstremnijih slučajeva poput gradića East Hampton gdje spasilačke službe online tragačem prate gdje su prave velike bijele psine poput Mary Lee koja je teška tonu i 800 kg a dulja od pet metara. Označena je uređajem za praćenje, tako da službe znaju gdje je i hoće li možda svratiti. Mary Lee je prvi put uhvaćena 2012. godine kada je procijenjeno da je stara između 40 i 50 godina, a da je do tog trenutka proputovala gotovo 65.000 km. Tada joj je na leđnu peraju pričvršćen tragač koji se na uređaju za praćenje oglasi svaki put kada izroni jer je spojen satelitski te označi takav događaj signalom. Moćna psina proglašena je maskotom Hamptona, ima jako puno pratitelja na Twitteru gdje joj je napravljen profil putem kojeg se može pratiti njezino kretanje. Veliki bijeli kojega ljudi obožavaju!
Izv. prof. dr. sc. Petra Kružića s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu pitali smo koliko ima osnove za bilo kakav strah temeljen na vijestima koje dolaze iz Barcelone i New Yorka, hoće li klimatske promjene dovesti neke opasnije vrste morskih pasa u Jadran. Čini se da eventualni takvi strahovi imaju jako malo temelja.
– Općenito su ugrizi morskih pasa rijetki, prije ćete nastradati na putu do plaže nego što će vas ugristi morski pas, i to je činjenica. Međutim, klima se mijenja, i oni koji su protivnici sada mogu osjetiti temperaturne valove, isto se tako grije i more. U nekoliko navrata spomenuo sam za medije kako će doći toplomorske vrste, koje ne moraju čak biti invazivne. Jednostavno će se pomaknuti iz Crvenog mora, Atlantika, tropskih krajeva prema Mediteranu, pa je normalno da će dolaziti i kod nas u Jadran. Kada nastupi zima i hladnije vrijeme, normalno da će se povući natrag. I to je normalna situacija. No, klima se mijenja brzo i mi to osjećamo, ali opet, ne treba previše obazirati se na moguće tvrdnje kako će sigurno u Jadran doći tropske invazivne vrste i ovdje izazivati nekakve štete i pokolje. One će se samo pojavljivati sve češće i češće, ali to ne znači da će i napadati ljude. Jednostavno, svaki morski pas koji ima oštre zube potencijalno je opasan, a neki su vrlo plahi pa ih ne treba zezati pod vodom. Treba biti jednostavno razuman. Kod New Yorka jest bilo rjeđih napada, pa je i ta pojava povezana sa zagrijavanjem mora, kada morski psi priđu bliže obali. Ali to se događa i za vrijeme razmnožavanja, kao kod nas modrulj koji u petom-šestom mjesecu dođe i ljudi ga češće vide. Ove godine bio je jedan takav slučaj kada je došao gotovo u plićak. Jednostavno, more je njihovo stanište pa nije neobično da ga se vidi. Ali, i to će biti rijetko, u svojoj karijeri vidio sam morskog psa pet-šest puta što je malo s obzirom na to koliko sam proveo na moru. Većina ga ljudi u životu neće vidjeti, samo u ekstremnom slučaju da Jadran postane stanište neke njima zanimljive vrste, a to je tek hipoteza, kaže prof. Kružić nastavljajući kako se puno podataka o morskim psima uopće ne objavi.
Ne zanima je čovjek
– Primjerice, dugonose se psine u Jadranu ulovi barem tri-četiri komada i uglavnom u big game fishingu gdje se love tune, a ulovi modrulj ili čak dugonosa. Dugonosa je psina normalna vrsta u Jadranu, ali je pučinska vrsta, rijetko kada će doći bliže obali te nije vrsta koja će izravno napasti ljude, to je rijetkost, ali se zna dogoditi. Uglavnom lovi ribe, s time da su joj tune čak i prevelike, ponajviše se radi o skuši, gofu, palamidi. Napadi na ljude su vrlo rijetki i često se radi o napadima koje su isprovocirali ronioci. Čovjek nju ne zanima, napadi su slučajni, a također ne naraste do veličine velike bijele psine. I za nju treba reći da nije izravno opasna za čovjeka, zna se dogoditi da kruži oko vas i ne napadne, govori nastavljajući se na priču o pretjeranom izlovu zbog azijskog specijaliteta.
– U Aziji smatraju da su peraje afrodizijak pa se sprema juha od peraje morskog psa. Hvala Bogu, nisam je nikada probao, ali u nju se stavlja puno začina kojima se zapravo dobiva okus, jer peraja je tek hrskavica s kojom ništa ne možete dobiti, kao i kod hrskavica drugih sisavaca. Ali zato jesu ugroženi upravo zbog azijskog tržišta, govori. Prof. Kružić te kaže kako će se morski psi pojaviti isto kao i druge vrste tropskih riba, tako da to nije neka senzacija ili problem.
– Ne treba u našem kontekstu dramatizirati ni oko napada u Crvenom moru koje je izazvao dugoperajni morski pas koji jest jedan od tri najopasnije vrste, u povijesti ćemo, recimo, naći da su ti psi izazvali pokolj mornara nakon potonuća američkog ratnog broda Indianapolis u Drugom svjetskom ratu, no to nikako nije i pravilo. Rijetko ga se vidi u Sredozemlju što nije također čudno, ali nikada nije viđen u Jadranu. Ako ikada i dođe, to ne znači da će to biti opća opasnost, a pogotovo treba biti svjestan kako mi ulazimo u njihova staništa, a ne oni u naša, kaže naš sugovornik.