Samostalne žene ili one čiji brakovi vode ravno u nasilnu smrt?
Koliko su žene danas, u već poodmaklom 21. stoljeću, uopće slobodne u donošenju odluka koje se tiču njihovih života? Koliko na njih utječu obitelj, zajednica, društvo, običaji? Odgovori na ova pitanja nisu nimalo jednostavni, a upravo njima bavi se novi roman Ivane Šojat “Sama” (Naklada Ljevak, urednica Nives Tomašević, 139 kuna). Glavna junakinja romana 38-godišnja je žena. Razvela se (zbog suprugova preljuba) i siguran posao u školi (iz koje je otišla zbog krajnje seksističkih ispada ravnatelja te iste škole koje svi doživljavaju kao veseli dio balkanskog folklora) zamijenila je honorarnim poslom prevoditeljice. Ima svoj stan, svoje prihode, samostalna je – i sama. Njezini roditelji njezinu životnu situaciju doživljavaju kao najveći životni poraz.
I upravo tu počinje prava priča, ona o brakovima koji žive svuda oko nas, a koji su sve samo ne protuteža ženama koje su same, jer autorica zapravo piše o beskrajno tragičnijim samoćama koje se žive udvoje, uz pokoje dijete koje će iz takvog braka nositi sasvim pogrešna očekivanja od ljubavi u vlastitom životu. Tako je potpuno promašen brak roditelja glavne junakinje, u kojem je majka žrtva serijskog preljubnika koji nikada nije pristao na razvod, a bio je krajnje vješt u emocionalnom ucjenjivanju žena, a kasnije i kćeri. Na razvod je konačno natjerana i njena najbolja prijateljica, koja godinama uspješno skriva da joj je suprug teški alkoholičar (nasreću, od onih koji ne mlate ukućane u pijanstvu), a trenutak u kojem konačno prelomi svoj život onaj je u kojem pijani muž hrče na kauču, a njena malena kćer uspije uključiti štednjak i teško se opeče. A tu je susjeda glavna junakinje, s najtragičnijom sudbinom koja iz braka vodi ravno u smrt.
No nije ovo priča u kojoj se nabrajaju tragične ženske sudbine. Ovo je odlično napisana priča o proturječnim emocijama koje žive u svakoj ženi, a koje su i posljedice svega što su nas učili u životu. Upravo to najbolji je dio ovog romana, ali i najjača strana uspješne književnice, koja se nikada ne zaustavi na prvom pogledu, već do kraja istraži taj “pakao” drugih koji toliko jako označuje nas same.