Brujetijada uz rijeku jegulja
Ritual pripremanja neretvanskog brujeta propisan je u tančine, a kada počne nadmetanje, uzbuđenje koje potresa Opuzen dostiže vrhunac
Sumrak u Opuzenu, zadnji tjedan u srpnju i tako već više od desetljeća i pol. To je dan kada cijeli Opuzen i cijelo Poneretvlje živi za ovu večer, jer to je večer kada se održava jedno od najzanimljivijih gastronomskih nadmetanja u nas – Neretvanska brujetijada. Na taj dan natjecatelji svojim tradicionalnim lađama čije graditeljsko podrijetlo seže još u ilirska vremena, a brodograditeljski se razvilo upravo dolaskom Hrvata i u vremenu moćne Neretvanske kneževine, pristižu u Opuzen i zajedno s lokalnim meštrima pripremaju se za natjecanje. Prate ih i njihovi najvjerniji navijači, njihova rodbina, obitelj i prijatelji.
Pa se sumrak polako pretvara u noć. Napetost među natjecateljima raste. Cijela velika opuzenska pjaca pretvara se u gastronomsku pozornicu na kojoj će se početi pripremati dvadesetak brujeta, i to probranih momčadi, onih najboljih. Cijeli ritual pripremanja neretvanskog brujeta propisan je u tančine, a ocjenjivački sud donose izabrani poznavatelji svih tajni njegove pripreme. Pa kada počne nadmetanje, uzbuđenje koje već danima potresa Opuzen i Neretvu polako se uspinje prema svojem vrhuncu. Za svaku momčad vrijede ista pravila, svaka momčad dobiva jednaku vrstu, broj i količinu ribe i sastojaka koji i daju onaj tako poseban okus neretvanskom brujetu. Koliko je on bio poznat u prošlosti, dokazuje i činjenica da su Venecijanci, koji su i podigli utvrđeni grad na otoku koji danas zovemo Opuzen, u svoje slavne kuharice uvrstili i neretvanski brujet – Broeto uso narentin, kako su ga nazivali. No to je samo dio slavne povijesti neretvanskog brujeta, koji današnji natjecatelji pripremaju s tolikim uzbuđenjem i marom.
No prije nego što nastavimo ovu priču, valja spomenuti udrugu Pivčeva kala, koja skrbi o materijalnoj i nematerijalnoj baštini Poneretvlja, a posebno Opuzena. Stoga valja istaknuti da su se zahvaljujući Brujetijadi, osim brujeta, i druga jela upisana u kuharici Opuzena i Neretve opet počela pripremati u neretvanskim domaćinstvima cijele godine u očekivanju natjecanja na opuzenskoj pjaci.
Pa kad smo već uronili u baštinu Neretve, koja i sama klizi nalik na veliku jegulju, spomenimo da su se od davnih dana ove zmijolike ribe lovile prvo u snopićima granja, mrežama, odmetima ili štapom na čijem kraju ribari privežu mamac, najčešće gliste, crve, pa kad jegulja zagrize, izbace je na kraj. Pa ipak, najučinkovitiji način lova na jegulje je ribolov vršama od prepletenog šiblja, koje se polažu na mjesta u rijeci poznata po staništima jegulja. Pa upravo u skladu sa starim ribolovnim tehnikama i recepture za pripremu jegulja, uz žabe i ciple, cipole, stare su, posebno jela sa sušenom i prešanom ikrom ili butargom glavatih cipala koju hvali i opat Fortis u svom slavnom “Putovanju po Dalmaciji”. Sve usklađene s izvornom gastronomskom tradicijom u kojoj ribe i vodozemci iz Neretve igraju važnu ulogu.
Ako se vratimo Opuzenu i Brujetijadi, u svim zbivanjima oko nje pletu se legende koje su se prepričavale u Poneretvlju, a čija povijest seže od davnina. U Opuzenu je čak objavljena zbirka narodnih predaja, a sve pršti demonima, vješticama, jeguljama, žabama, ribama, šašem i trstikom, nadnaravnim bićima koja su se u pratnji jegulja došuljala na Neretvansku brujetijadu. Iz prikrajka njihove sjene predvođene legendarnim kraljem od Norina uživaju u natjecanju koje izražava dugu gastronomsku tradiciju svakog brujeta i svake Brujetijade.