Najveći trgovinski partner BiH na svijetu je Hrvatska
Kao što se nije teško složiti s tezom da je susjedska politika najvažnija dimenzija vanjske politike, tako se nije teško složiti ni sa stavom da ne postoji zemlja s kojom je Hrvatskoj više u interesu imati dobrosusjedske odnose od Bosne i Hercegovine. Kada je riječ o gospodarskim odnosima i trgovini, Slovenija je Hrvatskoj važniji susjed od BiH, ali BiH je najveći vanjskotrgovinski partner Hrvatske izvan EU.
Vojno savezništvo
Hrvatska je prošle godine u BiH izvezla robe u vrijednosti 12,2 milijarde kuna, što je 27,5 posto više nego godinu prije, a uvezla za 7,3 milijarde kuna, što je na godišnjoj razini povećanje od 45,6 posto. Hrvatska je najveći vanjskotrgovinski partner BiH u svijetu, a uvoz iz Hrvatske čini čak devet posto BDP-a BiH, dok uvoz iz BiH čini samo 1,7 posto hrvatskog BDP-a.
Međutim, osim gospodarskih, valja imati u vidu i političke i geopolitičke razloge, koji dodatno svjedoče o nužnosti dobrih odnosa s BiH, kao i stabilnosti te zemlje općenito, za Hrvatsku. Za to je dovoljno samo pogledati zemljopisnu kartu. Hrvatska s tri strane svijeta okružuje Bosnu i Hercegovinu, s kojom dijeli brojne interese i veze. Ključnu vezu Hrvatske i BiH predstavljaju, naravno, Hrvati u BiH, jedan od tri konstitutivna naroda koji tvore suvremenu BiH.
I kad uzmemo u obzir specifičan položaj Hrvatske, naše gospodarske i političke interese, pa i interese hrvatskog naroda u BiH, bilo bi logično da Zagreb ima izvrsne odnose sa Sarajevom. Međutim, to ipak nije tako, pogotovo posljednjih godina. Unatoč hrvatskom inzistiranju na pitanju promjene izbornog zakona, broj otvorenih pitanja u odnosima između Zagreba i Sarajeva s vremenom se ne smanjuje, nego povećava. Zagreb i Sarajevo nisu uspjeli riješiti pitanje međudržavne granice, što je poslije dovelo i do spora oko Pelješkog mosta, čiju gradnju Sarajevo nije uspjelo spriječiti, a odnose je nedavno dodatno zaoštrila “zamolnica” Sarajeva u vezi s progonom hrvatskih generala. Međutim, ključ hrvatsko-bosanskohercegovačkih nesporazuma leži u različitim pogledima na ratne događaje devedesetih, s obzirom na to da u Sarajevu, pogotovo u Stranci demokratske akcije (SDA), mnogi vjeruju da Zagreb još nije odustao od ponovne uspostave Herceg-Bosne. Tragičan sukob Hrvata i Bošnjaka u BiH od 1992. do 1994. rezultirao je velikim pritiskom međunarodne zajednice na Hrvatsku, što je naposljetku dovelo do uspostave savezništva Armije BiH (ABiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koje je omogućilo okončanje rata u BiH. Na proljeće 1994. godine potpisan je Washingtonski sporazum, kojim je dogovorena uspostava Federacije BiH, a godinu dana poslije potpisan je i Daytonski mirovni sporazum, kojim je uspostavljena poslijeratna Bosna i Hercegovina. Washingtonski sporazum donio je mir Hrvatima i Bošnjacima, što je njegov najveći uspjeh. Ostali su rezultati upitni. Tim je sporazumom uspostavljena Federacija BiH, koja se sastoji od županija/ kantona, što je trebalo spriječiti dominaciju jednog naroda nad drugim, iako se poslije pokazalo da su mnogi problemi ostali neriješeni, slično kao i u slučaju kasnijega Daytonskog sporazuma, premda je njime okončano krvoproliće u BiH.
Unutarnji problemi BiH
Washingtonski je sporazum sadržavao i poseban dio koji je čak predviđao uspostavu konfederacije Hrvatske i Federacije BiH, ali taj dio nikad nije realiziran, a brojne kasnije odluke visokih predstavnika u BiH dodatno su narušile ravnotežu uspostavljenu Washingtonskim i Daytonskim sporazumom.
Hrvatska je danas kao članica EU i NATO saveza u neusporedivo boljoj strateškoj poziciji nego što je to bila devedesetih godina i od nje bismo očekivali da danas djeluje kao motor koji će gurati BiH i ostatak zapadnobalkanske regije prema Uniji, s obzirom na to da je to u primarnom interesu Hrvatske. Pritom moramo imati na umu da problemi u BiH ne dolaze samo izvana, nego su i rezultat neriješenih unutarnjih odnosa i konflikta, ali to je problem što ga mora riješiti tamošnja politika, i to prije nego što problem eskalira u otvorenu nesnošljivost. Hrvatska bi pritom trebala imati na umu da nije dobro kada se zanemaruju susjedski odnosi, ali ni kada se u tim odnosima pretjeruje.
•
Ne postoji zemlja s kojom je Hrvatskoj više u interesu imati dobrosusjedske odnose od Bosne i Hercegovine