U Šibeniku gostuju plesne predstave koje bude emocije
Ravnateljica Šibenik Dance Festivala Zorana Mihelčić kaže da najveći svjetski koreografi i plesači dođu na tvrđavu sv. Mihovila i ostanu bez riječi
Šibenske tvrđave, ali i cijeli grad ovog ljeta “plešu”. Do subote traje 11. izdanje Šibenik Dance Festivala, čiji se glavni programi, gostovanje čuvenih plesnih kompanija iz SAD-a, Izraela i Mađarske, ali i domaćih snaga održavaju na tvrđavi sv. Mihovila i Barone, dok na ulicama i trgovima građani i turisti besplatno uživaju u atraktivnim nastupima plesnih skupina. Festival predstavlja njegova ravnateljica i selektorica Zorana Mihelčić.
Molim vas da prvo razjasnimo brojke: ovo je 11. Šibenik Dance festival, ali zapravo je riječ o 12. izdanju?
Ovo je dvanaesto izdanje festivala po redu, ali službeni je broj 11. Naime, pretprošle godine, kada je buknula pandemija, pripremajući jubilarno 10. izdanje, ograničeni mogućnostima zbog svih prijetnji COVID-19, odlučili smo se poigrati brojevima i tu smo festivalsku godinu proglasili izdanjem 9,5.
Kako je uopće rođena ideja da i Šibenik, usuđujem se reći i Dalmacija, dobiju jak plesni festival?
Šibenik je u srcu Dalmacije, po položaju se ugnijezdio između nekoliko nacionalnih parkova i već dugi niz godina atraktivna je ljetna destinacija za mnogobrojne turiste. Obnovom srednjovjekovnih tvrđava sv. Mihovila, Barone i ove godine sv. Ivana, s mogućnošću podizanja pozornica, iznenada su se otvorile fantastične prilike za organizaciju i prikazivanje umjetničkih programa na otvorenome. Kao strastvena ljubiteljica umjetnosti i predsjednica Plesnog teatra Sjene, lokalne udruge u kulturi s dobrim organizacijskim rezultatima iza sebe, prepoznala sam to na vrijeme, predložila Gradu uključivanje Šibenik Dance Festivala u postojeći program Šibenskog kulturnog ljeta. Dobila sam povjerenje i poticaj kako lokalnih vlasti tako i Turističke zajednice i ušla u partnersku suradnju s Javnom ustanovom Tvrđava kulture Šibenik, s kojom punih sedam godina dijelimo organizaciju glavnog programa SDF-a. Festival je rastao iz godine u godinu, proširio se glas o njemu kao festivalu s najljepšim pozornicama u Europi, a i šire. Tako je on obogatio ponudu kulturnog turizma i odigrao važnu ulogu u procesu izgradnje brenda grada Šibenika kao europske kulturne destinacije.
Zašto je zapravo ples tek sporedno prisutan na naša dva najveća i najpoznatija ljetna festivala, Dubrovačkim ljetnim igrama i Splitskom ljetu, kada znamo da upravo ples govori univerzalni jezik umjetnosti, razumljiv svima?
Ne bih mogla govoriti o tome koji je način selekcije programa i uređivačke politike drugih nacionalnih festivala, ali u pravu ste kada kažete da je, zbog univerzalnog i svima razumljivog jezika i neverbalnog načina komuniciranja s publikom, potrebno više plesnog programa na svim hrvatskim festivalima. Ipak, koncepcijski se spomenuti festivali potpuno razlikuju. Šibenik Dance Festival u osnovi je manifestacija plesnog sadržaja ili drugih umjetničkih sadržaja koji se dotiču fizičkog teatra i imaju elemente scenskog pokreta. S druge strane,
Splitsko ljeto i Dubrovačke igre dva su vrlo respektabilna nacionalna festivala s mnogo duljom tradicijom i neusporedivo većim opusom programa od nas, u kojima, uz balet i ozbiljnu glazbu, opera i drama moraju biti jednako zastupljeni.
Kada “slažete” program za Šibenik, koje su glavne smjernice?
Pri selekciji programa ponajprije izdvajam ono nešto što u meni, kao glavnom selektoru, izazove emociju. U sljedećoj fazi analiziranja i odlučivanja proučavam “reference” kompanije koja je predstavu producirala, vodeći pritom računa da nađem dobar balans između umjetničke kvalitete programa, atraktivnosti za široku publiku i, koliko god se to rijetko spominje, cijene predstave. Festival smo s malim budžetom i velikim programom, a financije su najzahtjevniji dio cijele priče.
Kakva je plesna pozornica na tvrđavi nad morem i što kažu gostujući umjetnici kada je vide prvi put?
Teško je riječima opisati taj doživljaj. Kada se plesači, menadžeri i koreografi velikih kompanija prvi put popnu na tvrđavu, redovito jednostavno ostanu bez teksta. Uglavnom svi zadivljeni stoje i promatraju. Prizor je to koji se zaista rijetko vidi. Sjećam se da je čuvena kineska koreografkinja Xie Xin, nakon kasnonoćne probe njezine kompanije XDT na tvrđavi sv. Mihovila, legla nasred postavljene pozornice i satima meditirala u tišini gledajući zvijezde. Ostalo je to i zabilježeno u fotografiji.
Ove godine uspjeli su doći i gosti iz Amerike, vraća li se život nakon korone u punom zamahu? I kako je festival izgledao protekle dvije godine?
Dva prethodna “korona” SDF izdanja, osim što su, uvjetovana pandemijskim restrikcijama i manjim budžetom, kraće trajala, ni po čemu nisu bila manje kvalitetna od prethodnih izdanja. Ali, baš kao i svi ostali u kulturi, sretni smo zbog povratka na “normalno”.
Kada pogledate unatrag, svih ovih godina, koje su plesne predstave vama osobno bile najuzbudljivije?
Predstave koje su u meni ostavile traga, ali spominju se i među pratiteljima festivala, su: “FROM In” kompanije Xie Xin Dance Theatre iz Šangaja, kao i spektakularna izvedba “Plamteće vode” u koreografiji čuvenog Andonisa Foniadakisa, u izvedbi baleta HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke.
Znam da se čini rano, ali u svijetu vrhunske umjetnosti planovi se rade godinu do dvije unaprijed pa je legitimno pitanje što smijete otkriti o plesnom šibenskom ljetu 2023. godine?
Nije preuranjeno, jer u ovom poslu pregovori se vode i godinama prije. Za SDF 2023. komunikacija s menadžerima zainteresiranih svjetskih kompanija već je uvelike u tijeku. Možemo najaviti, svjesni da uvijek može doći do promjena planova, izvrsne majstore iz SAD-a, Francuske i Mađarske te plesne kompanije iz
• Izraela, Francuske i Belgije.
Xie Xin satima je meditirala na tvrđavi zagledana u zvjezdano nebo