Tolušić pušten iz zatvora u Remetincu
U tri tjedna ispitano je svih 16 svjedoka, a da se Tolušića pusti tražio je Europski ured javnoga tužitelja
Bivši ministar, a sadašnji vinar Tomislav Tolušić izašao je jučer iz istražnog zatvora u Remetincu, gdje je bio zbog malverzacija s dobivanjem europskog novca za gradnju svoje vinarije.
Iza rešetaka su Tolušić i suosumnjičeni Željko Ferenc završili 8. srpnja zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke. Budući da je ispitano svih 16 svjedoka u protekla tri tjedna, Europski ured javnoga tužitelja, koji Tolušića tereti za zloporabu EU fondova, zatražio je njegovo puštanje na slobodu. Dan ranije, iz istražnog je zatvora izašao i Željko Ferenc, savjetnik iz virovitičkog područnog ureda Ministarstva poljoprivrede. Ferenc je, pak, zatvoren i zbog bojazni od ponavljanja djela, no kako ga je Ministarstvo suspendiralo, nije bilo zapreke za njegov izlazak.
Istražitelji vjeruju kako je Tolušić krivotvorio dokumentaciju kako bi iz europskih fondova dobio dodatnih 2,9 milijuna kuna za gradnju vinarije, a pokušao je izvući još 1,5 milijuna kuna za podizanje vinograda. Ferenc mu je, sumnja se, odobrio takvu dokumentaciju. Bivši je ministar, navodi se, čak čupao već posađenu
• lozu, kako bi dobio novac. (slš)
Grčka će izručiti Hrvatskoj Jovana Cvetnića (59) za kojim je Hrvatska raspisala tjeralicu zbog ratnih zločina počinjenih 1991. godine u Voćinu i Humu. Riječ je o jednom od najstrašnijih i najtragičnijih zločina u Domovinskom ratu kad su srpske paravojne postrojbe ubile 47 civila hrvatske nacionalnosti i tri branitelja, a na teret im se stavlja i rušenje kuća, pošte, policijske postaje te crkve. Prizivni sud u Solunu u četvrtak odbio je žalbu Srbina koji je potkraj lipnja uhićen prema europskom uhidbenom nalogu, i to dok je prelazio grčku granicu kako bi sa suprugom i kćeri otišao na odmor u jedno od sjevernogrčkih ljetovališta.
Hrvati kao robovi
Okrivljenik, državljanin Srbije koji ima i hrvatsko državljanstvo, prvo je nakon privođenja doveden pred tužitelja, na čiju se odluku o izručenju žalio te je mjesec dana proveo u pritvoru. Pred Prizivnim sudom pojavio se držeći fotografiju svoje 13-godišnje kćeri, tvrdeći da je sudjelovao u ratu kao obveznik JNA, ali da nije počinio nikakav zločin. Kazao je da je samo vozač kamiona iz malog mjesta u Vojvodini.
Hrvatska ga tereti da je, zajedno s 20-ak drugih okrivljenika, od sredine kolovoza do sredine prosinca 1991. u Voćinu, Humu i Kraskoviću u njihovoj okolici, kao zapovjednik i pripadnik paravojnih formacija pobunjenog srpskog stanovništva, prema zajedničkom planu, lišavao slobode, uzimao za taoce, mučio, ozljeđivao i sudjelovao u ubijanju 47 civilnih osoba i tri ratna zarobljenika. Tereti ga se, zajedno s ostalima, da je sudjelovao u paljenju i miniranju zgrade pošte, hotela, osnovne škole... te u uništenju župne crkve svete Marije koja je bila upisana u Registar spomenika kulture.
A kako je to tada izgledalo u Voćinu,
govore svjedoci.
– U tom je mjestu bilo 450 Hrvata, a 1090 Srba, s time da su i okolna sela bila naseljena pretežno srpskim življem – rekao je Darko Božičković, branitelj i svjedok tih strahovitih ratnih mjeseci. Prvi veliki incident dogodio se 14. kolovoza, kada su u jedan restoran, u kojem je radio Hrvat Branko Ilić, upala četiri četnika. Odveli su ga na lager Sekulince, odnosno u bazu na Papuku. Prvo su ga mučili, pa ubili i bacili u kanal u šumi
– priča nam.
Hrvati u okupiranom Voćinu praktički su postali robovi.
– Imali su radnu obvezu Srbima brati kukuruz, cijepati drva, raditi što god bi im naredili. Četiri mlada Voćinčana odvedena su ispod Gaja, skinuli su ih s traktora, mučili, sami su sebi kopali raku, a potom su ispucali bezbroj rafala u njih i zatrpali ih. Među njima bio je i 18-godišnji Goran Salać, naša najmlađa žrtva – priča Božičković.
Za vrijeme okupacije, ističe, jednostavno bi se netko sjetio pa otišao na Prebendu i usmrtio cijelu obitelj. No, najokrutniji zločin i masakr zbio se 13. prosinca 1991., a počinile su ga srpske paravojne postrojbe pri povlačenju pred hrvatskim braniteljima kad su išle redom po hrvatskim kućama i ubile svakoga koga su zatekle.
”Otac je ostao klečeći”
Ivica Đuzel gledao je kako mu ubijaju oca Marijana.
– Bilo nas je 15-ak u kući. Izveli su nas na prag, djeca su počela plakati. Netko iz mraka, nisam vidio tko, rekao je: “Svi unutra, samo neka stari ostane”. Otac je ostao klečeći, čuo sam ga kako govori: “Radite od mene što god hoćete, samo mi djecu ostavite” i pucanj. Prvo sam tatu unio u drugu prostoriju i prekrio po glavi, da ga djeca i žene ne vide, a potom smo pobjegli u praznu srpsku kuću. Uspjeli smo kasnije doći do Slatine –
• ispričao nam je Ivica Đuzel.
Optužen za zločine 1991. u Voćinu i Humu na sudu je tvrdio da je bio obveznik JNA, da je samo vozač kamiona...