Njemačka je bolesna, a tko je novi Schäuble?

Njemačka je ponovno “bolesnik Europe”, kako su je posljednji put mediji opisivali prije 20-ak godina i Schröderovih reformi koje su uskrsnule njemačko gospodarstvo, ali sada, kada su poslodavci bivšega kancelara pokrenuli novi veliki kopneni rat protiv Ukrajine i energetski protiv Europe, svima je jasno da je za Njemačku nastupio kraj idile. Paničnim traženjem alternativnih smjerova opskrbe plinom, u kombinaciji sa smanjenjem ukupne potrošnje plina ne samo u Njemačkoj nego i solidarno u svim državama članicama EU, pokušava se spriječiti najgori scenarij koji bi se mogao dogoditi ove jeseni ili zime. Onaj u kojemu, zbog nestašice plina, Njemačka tone u recesiju, vukući za sobom cijeli kontinent. Scenarij u kojemu, primjerice, BASF, najveća integrirana kemijska kompanija u svijetu, radi nešto što u svojim planovima nikad nije ni razmatrala: gasi skupocjena, sofisticirana postrojenja jer nema dovoljno plina pomoću kojeg rade. To su postrojenja koja nije lako ni ugasiti: naprasno gašenje, za razliku od postupnog, može dovesti do velikih oštećenja. Uglavnom, Njemačka je u problemima jer je svoj biznis-model temeljila na lako dostupnom i jeftinom ruskom plinu, koji se nakon 24. veljače 2022. pokazuje kao sve samo ne lako dostupan i jeftin. Njemačko-ruski plinovod Sjeverni tok 1 od srijede radi na samo 20 posto kapaciteta, a spot-cijena plina na nizozemskom hubu doseže 10 puta veću razinu nego prije godinu dana. Kao što je bio slučaj i u dužničkoj krizi koja se prije desetak godina pretvorila u krizu eurozone, problem jedne države članice nije samo njezin, nego i europski. Vrijedilo je to i u slučaju Grčke, a vrijedi i sada u slučaju Njemačke, puno veće i važnije za funkcioniranje jedinstvenog tržišta. EU će pokazati solidarnost, u to nema sumnje. Ali ta solidarnost nije beskonačna i ima svoje granice, koje diktira realpolitika. Pitanje je samo hoće li se pojaviti neki novi Wolfgang Schäuble (na slici). Netko iz drugog dijela EU koji će prema Njemačkoj – i prema potrebi da Nijemci sami snose najveći teret strateških pogrešaka koje su ih dovele u probleme – biti jednako oštar i neumoljiv kao što je bivši njemački ministar financija bio prema Grčkoj i sličnima.