Ekstremne klime,

Kad gori, za glavnog vatrogasnog zapovjednika Slavka Tucakovića ne postoji ništa drugo, ni kuća ni obitelj ni prijatelji, pa je i ovaj intervju ovisio o tome hoće li ovih vrućih dana opet gdje planuti. Posrećilo (nam) se nekoliko mirnih dana i prvi čovjek Hrvatske vatrogasne zajednice, koji ljeti umjesto u svojoj Koprivnici živi u Divuljama, otvorio nam je vrata svijeta onih koji gledaju vatri u oči, otvoreno progovorio o problemima, ali i o ponosu na svaki uspjeh kolega koji ta zajednica složno dijeli.

Opet imamo ljeto s paklenim temperaturama i požarima, vi vatrogasci to godišnje doba vjerojatno najmanje volite?

Iako je naš posao najvidljiviji tijekom ljetne sezone, vatrogasci svakodnevno interveniraju na teškim intervencijama, neovisno o dobu dana, vremenskim uvjetima i godišnjim dobima. Prosječno bilježimo 30.000 intervencija godišnje na području Hrvatske. Tu nisu samo šumski požari nego i požari objekata i vozila, tehničke intervencije koje uključuju razne vrste spašavanja, pogotovo u prometnim nesrećama, intervencije u nesrećama s opasnim tvarima... Vatrogasci interveniraju u slučaju potresa, poplava, migrantske krize, nevremena pa i tijekom pandemije. Često su tehničke intervencije u prometu ili požar objekta, u kojima nažalost ima smrtno stradalih i ozlijeđenih, puno teže nego požar otvorenog prostora zbog prizora s kojima se vatrogasci na takvim intervencijama susreću, osobito ako među stradalima ima djece. Kad govorimo o razmišljanju vatrogasaca, teško da možemo reći da oni najmanje vole ljeto, jer je svaka vrsta intervencije zahtjevna na svoj način, a vatrogasci su izabrali ovaj poziv jer su željeli pomoći drugima i biti na usluzi građanima. Tijekom ljetnih mjeseci i ja sam smješten u Divuljama, gdje je Operativno-vatrogasno zapovjedništvo i odakle se upravlja intervencijama. Veći dio vremena odvojen sam od obitelji i uspijem je nakratko posjetiti, eventualno na nekoliko dana, a potom se vraćam u Divulje. Prošlo je deset godina otkako obavljam ovaj plemenit i zahtjevan posao, a obitelj se prilagodila, posebno supruga, koja također obavlja plemenit posao primalje. Imam i sina Bojana, snahu Antoniju i unuka Karla. Brinu se, intervencije su različite i nepredvidive, znam da im nije lako i ovim im putem zahvaljujem na razumijevanju i potpori koje imaju za moj posao. Posebnu potporu daje mi supruga Karmela, a i majka me često pita: “Sine, kad je gotov tvoj posao?” Bez obiteljske potpore sve bi ovo bilo puno teže...

Ove je godine već gorjelo na nekoliko tisuća lokacija, kod Drniša, Omiša, na Braču, na šibenskom području,

Od početka godine bilježimo povećan broj požara, koji su većinom brzo bili sanirani. Podatak da je većina tih požara riješena bez podizanja zračnih snaga i većeg broja vatrogasaca govori o spremnosti za ovakvu situaciju. Dosad je bilo 6199 požara raslinja, a zračne snage angažirane su na 74 požara. U jeku smo jedne jako intenzivne požarne sezone i očekuje nas nastavak razdoblja vrlo visoke opasnosti od izbijanja požara. Vremenske promjene i kiša svakako će donijeti olakšanje. Hrvatski vatrogasci ne boje se izazova, spremni smo na sve situacije i prilagođavat ćemo se događajima. Godina je iscrpljujuća za sve vatrogasce kako u priobalju tako i na kontinentu, suša je. Požar u Zatonu bio je najzahtjevniji u dosadašnjem dijelu sezone i ubraja se među najteže intervencije na požarima otvorenog prostora u hrvatskoj povijesti, osobito zbog materijalnih šteta koje su nastale. Žao nam je svake stradale životinje, svakog neobranjenog objekta i izgorene masline. Ali s obzirom na vremenske uvjete koji su taj dan vladali kod Zatona, gdje je vjetar mijenjao smjer desetak puta i gdje niste mogli predvidjeti kretanje požara, naši vatrogasci i zračne snage napravili su maksimum. Najteže je obiteljima kojima su kuće oštećene, to je ono što mi je najteže palo kao vatrogascu. Zahvaljujem svim vatrogascima, pilotima protupožarnih zrakoplova, pripadnicima policije, vojske, Hitnoj medicinskoj službi, HGSS-u, Crvenom križu te pripadnicima drugih službi i posebno građanima na nesebičnoj pomoći u gašenju ovog požara, ali i logistici koja je bila nesebična. Mi imamo najbolje posade kanadera, zračnih traktora i tehničara koji su cijenjeni u cijelom svijetu.

Najavljen je nastavak sušnog razdoblja, imate li neku poruku, apel za građane?

Prognoze za nastavak ljeta i dalje su visoke temperature s malo padalina, što pridonosi visokom indeksu opasnosti od izbijanja šumskog požara, stoga molimo sve građane za dodatan oprez. Zabranjeno je spaljivanje biljnog otpada i predlažemo ekološko zbrinjavanje, na primjer kompostiranje. Ne treba paliti roštilje na otvorenom ili logorsku vatru, a ako se roštilja u sklopu domaćinstva, ne treba to raditi za vjetrovita vremena i nakon korištenja roštilja obavezno ugasiti žar. Treba paziti i s rukovanjem alatima, jer mogu izazvati iskre. Dok su ovako ekstremne temperature, bolje je takve radove odgoditi. Važno je i održavati okućnice, paziti da raslinje nije odmah uz objekt jer lako dolazi do prijenosa požara te također u objektima i oko njih ne gomilati zapaljivi materijal. Ako se primijeti dim ili vatru, bez oklijevanja treba zvati vatrogasce na 193 ili Centar 112.

Naziru se i prvi problemi s vodom, u Istri su na snazi redukcije, kako gasiti bez vode?

Za sada i u područjima najteže pogođenima sušom neće biti problema za dobavu vode za gašenje. Uz sustav vodoopskrbe, možemo koristiti vodu iz potoka, jezera, mora, ali i cisterni i bazena ako se pokaže potreba. Iako postoje i drugi načini i taktike u gašenju požara otvorenog prostora, mi se još uvijek oslanjamo na vodu jer je to najefikasniji način gašenja.

Hoćemo li dugoročno svi zajedno morati mijenjati neke životne navike?

Rekao bih da se ovdje ne radi toliko o mijenjanju životnih navika, nego o osvještavanju odgovornog ponašanja, uz ekološko korištenje resursa. Svi bismo trebali voditi brigu da se pridržavamo stvari kojima i inače možemo umanjiti posljedice nesreća: od čišćenja i održavanja okućnica do isključivanja punjača za mobitel nakon završetka korištenja

Dobrovoljna vatrogasna društva i javne vatrogasne postrojbe osnivaju se na lokalnoj razini, sukladno Procjeni ugroženosti od požara za jedinicu lokalne samouprave. U Hrvatskoj djeluje 76 profesionalnih vatrogasnih postrojbi i 1801 dobrovoljno vatrogasno društvo. Hrvatska vatrogasna zajednica sve podatke o vatrogasnim organizacijama, njihovim članovima, zaposlenicima, opremi, vozilima i aktivnostima evidentira putem aplikacije VATROnet. Prema navedenoj aplikaciji, u RH je upisano 125.610 vatrogasaca, od čega 30.887 operativnih vatrogasaca u dobrovoljnim vatrogasnim društvima i 3155 u javnim vatrogasnim postrojbama. Prosječna starost operativnih vatrogasaca je 33 godine. Nažalost, posljednjih godina svjedočimo sve većem odljevu radne snage u susjedne države, a to se prelijeva u sve djelatnosti pa i u vatrogastvo. No u ovome trenutku hrvatsko vatrogastvo ima dovoljno vatrogasaca za bilo kakav izvanredan događaj.

Sezonske vatrogasce sigurno nije lako naći uz bruto plaću od samo 8000 kuna, ima li izgleda da ona poraste?

Spašavanje života nema cijenu i zato je vatrogasni poziv izuzetno važan i teško je reći koji je to točno iznos koji bi bio primjeren za tu vrstu posla. Ono što možemo reći jest da će se raditi na tome da se poveća plaća sezonskih vatrogasaca. Treba uzeti u obzir da od tih 8000 kuna, koliko je plaća sezonskom vatrogascu, pola plaća država, a pola osnivači, jedinice lokalne samouprave. Država i sada godišnje 341 milijun kuna daje za plaće vatrogasaca i to je iznos koji nije malen. Ti su iznosi u početku bili puno manji, a samo u zadnjih dvije godine iznos je povećan sa šest na osam tisuća kuna. Jedan od prijedloga bit će da se uvede neoporezivi iznos od 1750 kuna, kao npr. i kod igrača amatera u nogometu. No treba naglasiti da hrvatsko vatrogastvo počiva na dobrovoljnom vatrogastvu, koje čine ljudi koji su se odlučili za taj poziv bez ikakve naknade.

Jesu li mladi zainteresirani za to plemenito zanimanje i kako ide regrutiranje dobrovoljnih vatrogasaca?

Rad s mladima tradicija je koja je počela oko 1930. u Đakovu i uspješno se održava. Vatrogasna mladež je bazen koji nam daje nove kadrove za budućnost. Mlade ljude učimo osnovama posla, ali ponajprije timskom radu. Uz vježbe za natjecanja djeca se druže i imaju niz zabavnih aktivnosti. Uz sustav natjecanja za podmladak i mladež, veliku ulogu u radu s mladim vatrogascima ima i Kamp vatrogasne mladeži, osnovan 1995., koji danas djeluje u Fažani. Moram istaknuti izvrstan nastup na Međunarodnom vatrogasnom natjecanju u Celju prošloga tjedna, gdje je naša vatrogasna reprezentacija ostvarila povijesni rezultat: prva mjesta, jedno drugo te dva treća mjesta, a većina ekipa plasirala se u zlatnu skupinu natjecatelja. Od srca čestitam, jer ovaj uspjeh svakog hrvatskog vatrogasca čini ponosnim.

Naša vatrogasna eskadrila raspolaže sa šest kanadera te isto toliko zračnih traktora, što se nama laicima, kad gledamo velike buktinje, čini malo. Koliko kanadera imaju zemlje u okruženju i tko nam od susjeda najviše pomaže?

Osim Italije, u neposrednom okruženju ne postoji nijedan kanader, za koji je karakteristično da je jedini namjenski konstruiran zrakoplov za gašenje požara. Kao što smo vidjeli, Slovenci se koriste helikopterima, BiH isto. Crna Gora ima nekoliko zrakoplova Dromader. Hrvatska je sastavni dio RescEU-a unutar Mehanizma civilne zaštite Europske unije, gdje smo na raspolaganje stavili dva zrakoplova Canadair, kao i Grčka, Francuska, Španjolska i Italija. Švedska je na raspolaganje dala dva zračna traktora, a Grčka još i jedan helikopter. Budući da smo sastavni dio tog mehanizma, bude li potrebe, možemo zatražiti i pomoć na području Hrvatske. Premda se ove godine dosta propitkuje upravo spremnost hrvatskih zračnih snaga za protupožarnu sezonu, moramo uzeti u obzir da jedna Francuska, koja je deset puta veća od Hrvatske, 16 puta mnogoljudnija i ima 46 puta veći BDP, ima svega 12 kanadera, od kojih je osam u letnom stanju. Ali, ponavljam: gašenje požara ponajprije se temelji na zemaljskim snagama, jer zračne ne mogu djelovati u svim uvjetima, po noći i za jakog vjetra.

Postoji li u bogatijim zapadnim zemljama neka naprednija, efikasnija vatrogasna oprema od onog čime raspolaže Hrvatska?

Hrvatski vatrogasci koriste moderne tehnologije i moderne taktičke pristupe. Ako uzmemo u obzir vatrogastvo zapadnoeuropskih zemalja, najveća je razlika u većem broju novih, modernih vozila. Hrvatska je tu napravila velike pomake. Vatrogasni sustav ima na raspolaganju 2283 vozila za gašenje požara i spašavanje, 114 vozila za spašavanje s visina, 166 vozila za aparate i posebnu opremu, tri sanitetska vatrogasna vozila, deset vozila s opremom za zaštitu od opasnih tvari, 382 zapovjedna vozila, 1165 vozila za prijevoz vatrogasaca, 110 opskrbnih vozila, 146 specijalnih vozila te 61 plovilo. Vozni park trenutačno je na 16,5 godina starosti. Putem velikih projekata u posljednjih nekoliko godina nabavljeno je više od 400 novih vozila i tu prije svega moram zahvaliti Vladi koja je prepoznala važnost vatrogastva. Treba istaknuti da i mnoge jedinice lokalne samouprave, u čijoj je vatrogastvo i nadležnosti, opremaju svoje postrojbe. Vatrogasni posao podrazumijeva stalno obnavljanje i ulaganje u opremu. To nisu samo vozila nego i cijevi i armature, pumpe, osobna zaštitna oprema i specijalistička oprema za spašavanje, ali i moderni sustavi veze, zapovjedna vozila, videosustavi...

Koji su kod nas uobičajeni omjeri namjernih i slučajnih požara i jeste li i vi uočili, kako se često nagađa u javnosti, da ima i požara podmetnutih zato da bi se poharano šumsko ili poljoprivredno zemljište s vremenom prenamijenilo u građevinsko?

Ministarstvo unutarnjih poslova nadležno je za istraživanje uzroka požara, stoga je ono to koje može govoriti o najčešćim uzrocima požara. Ono što generalno možemo reći jest da je čovjek u više od 80 posto slučajeva uzročnik požara, i to najčešće iz nehaja i nepažnje, stoga je nužna konstantna edukacija.

Možete li nam otkriti profil tipičnog piromana?

Piromani ne izazivaju požar u afektu, već ga pomno planiraju, a istraživanja pokazuju da su piromani u 90 posto slučajeva muškarci. Ono što treba razlučiti jest da nije svako namjerno izazivanje požara piromanija. Ako požar nije izazvan zbog materijalne koristi, nije izraz ljutnje, nema veze s osvetom, nije posljedica neke druge psihičke bolesti, onda možemo opravdano sumnjati da se radi o piromaniji.

Jedno je vrijeme u javnosti bilo moderno za požare u dalmatinskom zaleđu sumnjičiti i tobože neprijateljski raspoložene Srbe, je li i u kojoj mjeri toga uistinu bilo?

Kao što sam već naveo, uzroke požara istražuje MUP. No govoreći o profilu ljudi koji izazivaju požare, ne možemo ih svesti na dob, nacional