Davor Dretar
Zelenski je poput mene iz komičarskog svijeta i volio bih biti poput njega, ali ne i voditi državu koja je u ratu
Rasprave u Saboru nisu baš nešto što bi čovjek nekome preporučio za gledanje i slušanje. Ali ima tamo zastupnica i zastupnika koji zavređuju da ih se, kad stanu za saborsku govornicu, ipak pažljivo posluša. Jedan je od tih rijetkih i zastupnik Domovinskog pokreta Davor Dretar, odavno svima znan jednostavno kao Drele. Čak i ako ne dijelite njegove političke i svjetonazorske stavove, morate priznati da njegovi govori u Saboru izazivaju poštovanje. I zavređuju pozornost. Uvijek je pripremljen. Upućen. Primjećuje se da je sadržaj onoga o čemu govori, premda nam ga je najčešće nemoguće dovesti u bilo kakvu vezu s njim, dobro proučio, analizirao, onom zdravom i poštenom logikom shvatio što i gdje nešto “ne štima” pa onda na sve te manjkavosti, nelogičnosti, a nerijetko i gluposti, ukazuje vrlo elokventno i iznimno efektno. Koristi se onom najboljom metodom. Najozbiljnije probleme razobličuje duhovitošću, ironijom ili satirom. Njegovi su saborski govori pravi mali politički stand upovi. Čim krene za govornicu, odmah se i među ostalim zastupnicama i zastupnicima osjeti neka živost. Svi znaju da će Dretar temu dnevnog reda obraditi na sebi svojstven način, nakon čega će svima sve biti jasno. Kao što je jasno i to da će Dretarova inspiracija biti nepresušna jer materijala za njegove saborske doskočice ima na tone. Pa onda kada je sve tako, odlučili smo sa zastupnikom Dretarom razgovarati o svemu navedenom.
Navršilo se točno dvije godine kako ste postali saborski zastupnik. I kako biste rekapitulirali to dvogodišnje razdoblje?
Nekoliko je tu razina. Na onoj osobnoj, smatram da sam uspio biti na visini zadatka, onoga što se od mene i očekuje. Čak sam malo ugodno iznenađen vlastitom sposobnošću da sve to svladam. Jer, kada smo prije dvije godine krenuli i kada sam počeo otvarati stranice Sabora, pa stranice dnevnog reda, pa prijedloge zakona, od kojih neki imaju 30 a neki 450 stranica, nisam baš bio siguran kako ću sve to uopće svladati. I onda sam shvatio da je sve u pripremi. I nakon dvije godine neću reći da sam postao baš neki veliki mačak, ali ušao sam u shemu jer se neke stvari proceduralno ponavljaju. I svojim sam radom i više nego zadovoljan. Nadam se da ću do iduće borbe za novi mandat biti na još boljoj razini. Što se tiče stranačke razine, također sam zadovoljan premda smo prije dvije godine stvarno na velika vrata ušli u sabornicu kao treća politička snaga u parlamentu. Nažalost, nakon toga slijedili su mnogi događaji, što neugodni, što još više neugodni, tako da je trenutačno naš klub spao na sedam zastupnika, s ondašnjih 16. Ne mogu reći da mi je to drago, ali političke i osobne okolnosti dovele su do toga. No smatram da mi kao stranka čvrsto stojimo tamo gdje smo i bili, zadržali smo poziciju, plivamo iznad izbornog praga i vjerujem da će se to od jeseni, kada se opet vratimo u Sabor, još i pojačati. Dakle, položajem stranke sam zadovoljan, ali siguran sam da možemo i bolje.
A što se tiče Sabora općenito?
Baš je ovih dana objavljeno da su građani Saboru dali ocjenu jedva nešto malo iznad dvojke. Jasno je, naravno, da građani nisu zadovoljni radom Sabora i imaju potpuno pravo biti nezadovoljni. Sabor je odavno prestao biti mjesto na kojem se zastupaju interesi naroda, osobito otkad je na vlasti ovaj čudnovati kljunaš od vladajuće koalicije – ljudi to vrlo jasno prepoznaju. Ni ja nisam zadovoljan radom Sabora jer deseci i deseci oporbenih prijedloga i zakonskih izmjena stoje na dnevnom redu
BIVŠI KOMIČAR NAJVEĆE JE IZNENAĐENJE OVOG SAZIVA SABORA: ČIM DRELE KRENE ZA GOVORNICU, CIJELI SABOR OŽIVI, A NAJOZBILJNIJE PROBLEME RAZOBLIČUJE DUHOVITOŠĆU, IRONIJOM ILI SATIROM