Bajkovita promocija Bebekove knjige od 20 do 8 ujutro i rasprava je li Tesla bio Srbin ili Hrvat. Srećom, nije bio ni jedno ni drugo
BEBEKOVA PROMOCIJA SRUŠILA SVE REKORDE
Vrt Croatia Recordsa (srpanj, 2022.)
Promocija Bebekove autobiografije “U inat svima” bila je čisto ludilo. U vrtu iz 1001 noći Ali Babe Želimira Babogredca skupila se fajn škvadra očekujući malo autorskog brbljanja, malo svirke i pokoji kreker.
A ono, u inat svima, bajkovita noć.
Ma koja noć.
Promocija je trajala od 20 do 8 ujutro.
Ne spavaj mala moja muzika dok svira.
Sve nas je rasplesao Bebek, kojem bi na snazi i energiji pozavidio i Chuck Norris.
Nakon njegova koncerta štimung su održavali tamburaši opkolivši mlađahnog Ćiru Blaževića.
Negdje oko dvice eto i Dinamove himne – Nebo se plavi... Generator pozitivne energije bio je art direktor Večernjaka Zoran Birman.
– Ni sam ne znam kako smo feštali sve do doručka – rekao mi je Robert Bubalo, autor Bebekovih inata.
Kolege novinari Topčagić, Makovička... i slikar Mario Tomas složili su se u ocjeni da ovakve promocije u povijesti naše estrade bilo nije. Bogme ni neće!
I sve uz vlažnu ljepotu Matuškova Dingača.
– Darovat ću prvom prilikom Bebeku jednu svoju sliku – obećava Tomas.
Živi bili pa vidjeli.
U jednom trenutku trzne me trener svih trenera Ćiro Blažević da mu potpišem “Tajne putnih pića”.
Uzmem plajvaz i krenem.
”Kralju svih trenera, čovjeku koji nas je učio životu, s ljubavlju i poštovanjem.”
Volim i cijenim tog čovjeka koji je Zagrebu i Hrvatskoj udahnuo magičnu moć bosanskog sevdaha.
I Ćiro traje dugo, dugo iza ponoći.
Miro pazi, a Ćiro gazi li, gazi.
Sve u ritmu lude glazbe.
Oš Bebeka.
Oš malog Bebeka.
Oš tamburaša.
Oš puno lijepih snaša.
Nailazi moj stari prijatelj Amir Bahtijarević-Baba.
– Ne vidjeh te godinama.
– Radi se. Sutra koncert na Brijunima pa sa Šerbedžijom na gostovanje... – Ostari Rade.
– Ma jok. Ima energije za trojicu. Odradio je bez problema seriju koncerata – reče mi Baba ogorčen na Dalmatince, koji su, kaže, okupirali estradu.
Ne bih o tome što mi je govorio o Huljiću, Gibonniju... To je za neki ozbiljniji intervju.
A da je za priču, jest!
Zujim dalje po Šeherezadinoj livadi. Punoj znanaca koje ne vidjeh godinama.
– Bebekova knjiga vrhunsko je štivo. S guštom sam je pročitala na Cresu – javlja mi se kći Mia i traži broj Lele Margetić jer za Ekran radi priču o Peri Kvrgiću.
Netko od glazbenika ispriča vic koji sam pod dojmom Matuška skužio iz druge.
– Što rade skladatelji nakon prve bračne noći?
– Operu pišu!
Pjesma ne prestaje.
Ne primjećujemo da sviće. Birman širi pozitivu.
Fešta svih fešti.
Hvala Emilu na vožnji.
Hvala Croatia Recordsu.
Hvala Večernjaku.
Hvala na 36 poglavlja čitkog i pitkog “Inata”.
SVA SREĆA DA JE TESLA BIO – AMERIKANAC
Prišlinova kula (srpanj, 2022.)
Svakakvih tema nađe se na meniju kad se u hladu Prišlinove kule nađe redateljsko-glumačka ekipa.
I još – nu mene.
Zoran Mužić ponudit će dokaze da je Nikola Tesla hrvatskog porijekla.
– Postoji Teslin dnevnik koji se strogo čuva u Beogradu i u kojem piše: “Drago mi je što me Hrvati smatraju svojim jer su moji preci Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići došli su u 16. stoljeću u Liku. Moj pradjed je morao otići u Bosansku krajinu, tamo se oženio pravoslavkom i prešao na pravoslavlje. Imao je isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla prema alatu koji obrađuje drvo. Otud moje prezime Tesla.”
Navodno Tesla u tom nedostupnom dnevniku piše da mu je majka od Kalinića.
A to je glupost jer mama se zvala Đuka Mandić, a Kalinić je bilo prezime njegove babe po ocu.
Ispada da Tesla ne zna kako mu se zvala majka.
Odnedavno u Srbiji puštaju navodno Teslino pismo u kojem on kaže:
”Ja sam Srbin koji potiče od jedne od najstarijih loza... itd... itd...”
Kasnije se doznalo da je u pitanju falsifikat koji je puno godina ranije objavljen u “Amerikanskom Srbobranu”.
I tako sve redom.
Rekla – kazala.
Tesla ovo.
Tesla ono.
I taman kad pomislim da se sve vrti između Srba i Hrvata i one Tesline rečenice koju je obznanio Vlatko Maček: “Ponosim se srpskim rodom i hrvatskom domovinom”, eto dokaza da se Nikola u svim, baš svim intervjuima koje je dao američkim novinama izjašnjavao kao Crnogorac. Montenegrin.
Nedavno je izašla i knjiga “Tesla je Crnogorac”, u kojoj su objavljeni originalni izvodi iz američkih novina koji to potvrđuju. Tehnika napredovala.
Ne možeš ništa sakriti.
Tako da i najveći Teslin biograf iz Beograda Milovan Matić priznaje:
– Tesla se izjašnjavao i kao Crnogorac. U Crnoj Gori ima i obitelj koja se okuplja na grobu Draganića.
Teslinih predaka.
Ne žele u javnost.
Draganići koji su otišli iz Crne Gore u Hrvatsku promijenili su prezime u Tesla jer im je predak bio stolar, a tamo teslom nazivaju alat za hoblanje.
Bijeg u Hrvatsku i promjena prezimena vezani su, kažu, uz krvnu osvetu.
Što ima logike.
Bilo kako bilo, eto Tesle Hrvata, Srbina i Crnogorca.
O tome da je bio homoseksualac baš nitko ne voli govoriti.
Ni pisati.
Žene baš nije ljubio.
Jednog Mađara godinama jest.
E, sad ni to nije bitno.
Sreća je naša da nije bio ni veliki Srbin ni veliki Hrvat ni veliki Crnogorac. Najduže je bio – Amerikanac.
Jer da je bio Balkanac, tko zna kad bi svijet stresla njegova struja.
U Hrvatskoj se rodio i školovao.
U Srbiji boravio samo 32 sata i tražio je “smiješni čudak”, kako su ga u novinama nazivali, stipendiju.
Nije ju dobio.
U američkom tisku izjašnjavao se samo kao Crnogorac.
I ponavljam – bio je, na sreću cijelog svijeta, Amerikanac.
I kao takav nas je sve zadužio. Toliko o tome.
Društvo u Prišlinovoj kuli kopa li kopa po Teslinoj genetici.
Da prekinem te analize, rekoh:
– Jedan srpski znanstvenik objavio je da je i Leonardo da Vinci porijeklom Srbin rođen u Vinči.
TAJNA SKRIVENE RAKIJE LEGENDARNOG TRENERA
Sjećanja (srpanj, 2022.)
O Branku Zebecu, legendarnom nogometašu i treneru, pričaju se bajke.
Uz to ide i ono hitanje cuge v gupček. Kažu da je pod dojmom maligana vodio dosta utakmica.
I dobivao.
Spavao bi na klupi.
I pobjeđivao.
Titule osvajao.
Slavni Franz Beckenbauer jednom je izjavio: “Bolje na klupi imati pijanog Zebeca nego sve druge trenere Bundeslige trijezne.”
U tom pomućenom stanju znao bi se radovati golovima koje su postizali suparnici.
Jednom je na poluvremenu derbija Dinama i Zvezde ušao u pogrešnu svlačionicu i galamio na igrače Zvezde.
Bio je nogometni mag dok ga cuga nije zela skroz pod svoje.
Nažalost, upoznao sam ga baš u takvom stanju.
Često bi ga prehitilo.
U “Mlinovima Krke” kod Josipa Karage popio bi dvije loze i šlus.
– Izvadili su mu žuč pa više ne bi smel ni pomirisat alkohol – govorili su mi stariji kolege.
Bio sam i sam sudionikom jedne vrlo smiješne epizode vezane za Zebecovu cugu.
Novinar Milorad Novaković-Nole i ja dogovarali smo intervju s legendarnim trenerom.
– Može, ali samo ako dođete kod nas na Sokolovac – upalila je zeleno Zebecova supruga Dušica.
Uz upozorenje da ne nosimo nikakvo piće sa sobom.
Prošetali smo se prema Svetom Duhu. Srdačno dočekani.
Šetnja livadom.
Zebec raspoložen za priču.
No svako malo svratio bi u kućicu za alat.
Ništa ne kužimo.
Sve dok nakon jednog izlaska nije počeo teturati.
Gospođa Dušica nas je prvo okrivila da smo mu prošvercali piće.
Jer kuća i vrt potpuno su očišćeni. Nigdje ni flaše ni kapi alkohola.
A onda nam sinu da pogledamo u hižicu za alat.
Nema flaša.
Nema čaša.
Pogledamo prema kosilici za travu koja je bila odčepljena. Pomirišemo.
Umjesto benzina rakija.
Mi nevini.
Ali s pola intervjua svaki.
Bi mi žao što Zebeca ne poznavah ranije.
Jednom je Kevin Keegan u svojoj autobiografiji naveo: “Zbog Zebeca sam htio napustiti nogomet.”
A on ga je tako pripremio da je postao najbolji igrač Europe.
Zlatna lopta France Footballa. – Gospodin Branko bio je čudesan. Najbolji trener s kojim smo radili – rekli su mi Zambata, Škorić, Rora, Gračanin, Belin...
A kad to kažu istinske legende, valja im vjerovati.
Trener tiranin.
S moćnim uspjesima. Titulama.
Veliki otisak ostavio je u njemačkom i našem nogometu.
Legenda kaže da su ga policajci u njemačkoj zaustavili pijanog u autu:
– Kuda vi, gospodine?
– Jurim na utakmicu. Trener sam HSV-a.
Mileki su ga otpeljali na stadion. HSV je pobijedio.
Čudo od trenera.
Mislio sam najveći.
Dok se nije pojavio “bijeli šal”.