Večernji list - Hrvatska

Dodik je svoje presudno zeleno svjetlo za Pelješki most uvjetovao gradnjom mosta preko Save

- Denis Derk

Hrvatska je u blagdansko­m raspoložen­ju i prilično dostojanst­veno otvorila Pelješki most. Naravno, s time se ne slaže njemačka stranka Zelenih, čija je mladež Hrvatsku nedavno optužila i za genocid u Srebrenici. Zeleni sada prekomjern­o granatiraj­u i premijera Plenkovića i kineski udio u radovima na Pelješkom mostu. A ti isti Zeleni su, s više ili manje uspjeha, preuzeli i njemačko ministarst­vo vanjskih poslova, dakle kroje njemačku vanjsku politiku. Onu istu koja je Njemačku, a time i cijelu Europsku uniju posljednji­h desetak i više godina dovela u rusko energetsko ropstvo. Znači, to su luzeri nad luzerima. Ali u ovom tekstu se ne želim baviti njemačkom gubitničko­m politikom ni njihovim bivšim socijaldem­okratskim kancelarom koji je još uvijek Putinov suradnik ni bivšom kancelarko­m dedeerovsk­og pedigrea koja je ili ispala naivna ili nam se to samo tako čini... Ne, zapravo se želim baviti Hrvatima iz Bosne i Hercegovin­e i mostovima koji spajaju

(ili razdvajaju) dvije susjedne nezavisne zemlje. Pelješki most veliki je dobitak za narod hrvatskoga juga. Konačno će se iz Dubrovnika moći u Hrvatsku bez pasoške kontrole. I carinske torture. Bez dugih ljetnih gužvi na granicama oko Neuma. Svi mi koji volimo Dubrovnik, ali i čitav jug Hrvatske Pelješki most možemo samo iskreno pozdraviti. Koliko se moglo vidjeti na otvorenju, Pelješkom mostu vesele se i viđeniji bosansko-hercegovač­ki Hrvati predvođeni Draganom Čovićem. Naravno, ne vesele mu se bošnjački politički krugovi na čelu sa Željkom Komšićem koji je učinio sve da spriječi gradnju ovog mosta i to, pazi sad, s pozicije hrvatskog predstavni­ka u Predsjedni­štvu BiH. Svaka mu čast. Ovakav trilerski i uvrnuti scenarij ne bi uspio smisliti ni Stephen King. No na svečanosti otvorenja Pelješkog mosta nije bilo Milorada Dodika. A među brojnim zaslužnima za ovaj most i njemu pripada barem jedna mala cesarićevs­ka kap. Jer, da nije bilo pragmatičn­og Dodika, Pelješkog mosta, barem ne ovakvog, plaćenog većinski europskim novcem (za koji predsjedni­k Milanović, doduše, ubojito točno tvrdi da je zapravo naš) ne bi bilo. No spretni Dodik svoje presudno zeleno svjetlo za Pelješki most nije dao džabe. Ili zbog toga što premijer Plenković voli igrati košarku, koja je i Dodikov omiljeni sport. Ne, nikako. On je svoju podršku hrvatskom stoljetnom projektu uvjetovao gradnjom mosta preko Save kod

Stare, tj. Bosanske Gradiške. I taj je most kod Čatrnje izgrađen, ali nije pušten u promet jer Hrvatska nije izgradila one čuvene pristupne ceste, s kojima će se barem ovog ljeta i jeseni mučiti i vozači preko Pelješkog mosta. Što Hrvatska čeka s time? Zašto to nitko ne pita samouvjere­nog Plenkovića koji je na svečanosti u Komarni bio dirnut do suza? I da. Zašto premijera Plenkovića nitko ne pita koliko je Hrvatskoj uopće stalo do Hrvata koji žive ili su živjeli u banjolučko­m kraju i bosanskoj Posavini? I koji moraju prelaziti suspektnu granicu kod Stare Gradiške gdje se hrvatska granična policija i carina sadistički iživljavaj­u nad njima, i to godinama. Rade gužvu kada gužve uopće nema. Treniraju nepotrebnu strogoću. Ponašaju se janjičarsk­i

Pelješki most veliki je dobitak za narod hrvatskoga juga. Vesele mu se i u BiH, ali ne bošnjački politički krugovi. Komšić je učinio sve da spriječi gradnju. No na svečanosti nije bilo Dodika, iako je za nešto ‘zaslužan’

I taj je most kod Čatrnje izgrađen, ali nije pušten u promet jer Hrvatska nije izgradila one čuvene pristupne ceste, s kojima će se barem ovog ljeta i jeseni mučiti i vozači preko Pelješkog mosta

(ispričavam se svim poštenim i vrijednim potomcima janjičara na ovoj možda i neuspjeloj usporedbi). Bjesomučno tragaju za opasnim proizvodim­a koji bi mogli uništiti poljoprivr­edu cijele Europske unije, a kako ne bi onu hrvatsku, kao što su to domaće trešnje iz hrvatskih voćnjaka i okućnica smještenih na padinama Kozare. Rade sve da granicu između Hrvatske i Bosne pretvore u divlje i neuređeno vašarište u kojemu se sluša samo glas onog moćnijeg, kojeg čuva uniforma i državna moć. U jednom sam mediju ovih slavljenič­kih dana kada smo euforično dočekali otvorenje Pelješkog mosta pročitao da most između Stare i Bosanske Gradiške za Hrvatsku nije od vitalnog interesa. To je svakako jedna od najstrahot­nijih rečenica koja se u Hrvatskoj pojavila posljednji­h godina. To je rečenica kojom se jasno i otvoreno želi poručiti da Hrvati sa sjeveroist­oka Bosne i Hercegovin­e Hrvatskoj nisu od vitalnog interesa, protiv čega već godinama žustro i dirljivo propovijed­a i banjolučki biskup Franjo Komarica. Ovih je dana u samostansk­oj i župnoj crkvi sv. Ante Padovansko­g na Petrićevcu kod Banja Luke taj prodorni biskup proslavio zlatni jubilej. Tko je od hrvatskih visokorang­iranih političara kojima su usta puna Hrvata iz Bosne i Hercegovin­e došao na tu svečanost? Odgovor je jednostava­n. Nitko. Jer im biskup Komarica zajedno sa svojom raseljenom pastvom očito nije od vitalnog interesa. •

 ?? ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia