Rekorderi smo u kipovima, po jedan je na svakog drugog stanovnika, a ovdje ljetuju 53 nacije
Turist koji projuri Jadranskom magistralom između dviju tabli “Mimice” i ne spusti se dolje do plaže ili popne iznad magistrale do Starih Mimica proučiti što sve tu ima – zeznuo se. Nije pazio, nije se pripremio, nije znao... Šteta. A tu, na pola puta između Omiša i Baške Vode, ima se što i čuti i za vidjeti.
Via Artistica
– Mi smo globalno selo! – govore domaći.
Stajemo kod crkve Svetog Roka, kod gospođe Mladenke Mimice (77), u njezin Garden Eden, Rajski vrt.
– Doživjela sam, kao mlada, kliničku smrt. I otad se sve promijenilo... Moj je cilj danas dovesti što više umjetnika u Mimice da oni oplemene naše mjesto. Kroz moju su ih kuću prošle stotine – govori M. Mimica pa pokazuje kuću prepunu umjetnina. Genijalka među Mimicama, za svoj je rodni kraj napravila pothvat. Nije gradila fontane nego – kipove! Na mjestu gdje je donedavno bio divlji deponij otpada, vešmašine, stari stojadini, televizori koji više ne rade, sada blista galerija na otvorenom. Via Artistica. Put umjetnika. Mjesto od 100 stanovnika ima – 38 velikih kamenih skulptura od bračkog kamena. Neke su i u Omišu, druge gore na Lokvi...
– Toga nema nigdje na Mediteranu, a do sljedećeg ljeta bit će ih 43! Upravo se kleše i Gusar koji će uskoro osvanuti u Omišu, a za života još želim ostvariti i kip Alojzija Stepinca. I to je to, onda sam gotova! – govori ponosno Mladenka pa pokazuje na kartu Mimica na kojima su označene sve pozicije velebnih skulptura; Mimički plivači, Usnuli anđeo, Krist, Noina arka, Riba, Sea Shade, Žena u buri... Klesali su ih posljednjih godina ponajbolji dalmatinski kipari, ali i svjetski razvikani poput Haralda Oredama, čijim se skulpturama diče i u centru njegova Kopenhagena. Impresivno.
– Htjela sam biti kiparica, otišla sam u svijet s 14 godina... No tata Nikola je rekao: “Ne, u kiparstvu nema novca.” I ja sam, kako sam ga voljela, krenula drugim putem, u biznis. Bila sam u Stuttgartu u upravi
svjetskog koncerna Alcatel, jedina žena u muškom visokom poslovnom svijetu, tvrtka je to bila s 35 tisuća zaposlenih... No kiparstvo nisam zaboravila. I danas, eto, novac koji sam zaradila tijekom života, pretvaram u skulpture. Neka ostanu na ponos mojim Mimicama! – govori gospođa Mladenka Mimica.
Pokazuje i na kuće u okolici pa kaže: – Prebrojila sam da u Mimicama žive 53 nacije! A nas je zimi tek stotinu. Imamo i Japanca, Amerikanca, Irca, Norvežanina... Posljednji je kuću kupio Crnogorac. I svi oni kažu “Čim doživimo mirovinu, eto nas u Mimice, stižemo vam, nećemo više nikamo odlaziti, živjet ćemo svi skupa.”
Govori i o obitelji iz Njemačke koja je u Mimicama kupila – šest kuća!
– Bubnjar Gunther došao je prvo sam, kupio kuću. Pa je kuću kupio i njegov sin poliglot Max. Pa je došla i bivša Guntherova supruga Petra s novim mužem, i ona kupila kuću! Pa Gunther još jednu, pa Max još jednu, pa i njihova kćer Josephine još jednu! I kažu nam: “Ljepše su Mimice nego naš Dresden, što će nam kuće tamo...”
Spuštamo se dolje na plažu. Uživaju turisti na plaži Juto, ima ih i na Kutleši, ali i u susjednim Medićima, na plaži za koju domaći tvrde da je jedna od deset najljepših na Jadranu. Okrugli je tu pijesak, a u blizini i prije nekoliko tjedana otvoreni hotel Medistone. Imaju i hotel Pleter, vile s bazenima, ali i niz malih plaža... Dušu dalo za kupanje.
Zgodno je da je cijelo mjesto poteklo od Mije Mimice koji je s bratom Bartolom prije četiri stoljeća nastanio mjesto.
Centar Bračkog kanala
– Ne može se nitko s nama mjeriti, na centru smo Bračkog kanala, na padini Omiške Dinare, gdje se otvara pogled od 270 kilometara! Zamislite da vidite od Zagorja do Zadra, e tako se vidi u Mimicama. I Biokovo i Pelješac. I Hvar, Šolta, Mali Drvenik, a poslije bure vidi se i Korčula... – govore domaći. Sjedimo, gledamo, pijemo na plaži Aperol Spritz sa susjedom Mare iz Mimica pa idemo na kupanje. Gdje ćeš ljepše za početak kolovoza... •
Imamo pogled od 270 kilometara, zamislite da vidite od Zagorja do Zadra, e tako se vidi u Mimicama