Mjesečno nam treba više od 10.000 kuna, a najveća stavka za djecu je vrtić

Vrtić i jaslice 1550 kuna mjesečno, 2500 kuna hrana, od 500 do 1200 kuna higijenske potrepštine, 2500 stanarina, 1500 kuna režije, 1500 kuna gorivo... Mjesečni su to troškovi četveročlane obitelji Horvat koja živi u Prelogu u Međimurskoj županiji. Lucija (31), magistra ekonomije, i Mario (33), doktor medicine, imaju kćer koja će za dva mjeseca proslaviti treći rođendan i četverogodišnjeg sina. U prvih godinu dana života djeci treba kupiti krevetiće, madrace, podloge za presvlačenje, kadice...

– Mi smo većinu toga dobili ili otkupili korišteno pa je ispalo jeftinije.

Troškovi režija s djecom su veći jer se više grije i troši više vode kod kupanja – kažu Mario i Lucija.

Kad su djeca nosila pelene, trebalo je izdvojiti još oko 400 kuna mjesečno, za odjeću treba godišnje 2000 kuna.

– Većinu odjeće posuđujemo od drugih i mi posuđujemo drugima. Može se uštedjeti kupnjom polovnih stvari i posuđivanjem među prijateljima – napominju. Vrtić je svakako najveća stavka vezana uz djecu. – Lokalna uprava trebala bi roditeljima smanjiti naknade za vrtić. Ove godine naša je povećala cijene vrtića. Za drugo dijete koje pohađa vrtić ili jaslice ne dobije se nikakav popust.

Grad omogućuje manje cijene za obitelji s nižim socijalnim statusom, no na tu se mjeru javilo jako malo obitelji, zbog neinformiranosti ili srama – dodaje Mario. Na nacionalnoj razini država bi, smatraju, trebala u prvim godinama djetetova života sufinancirati neophodne potrepštine kao što su, na primjer, pelene i vlažne maramice. Subvencioniranje kredita za mlade obitelji preko APN-a trebalo bi biti izdašnije nego sad kako bi se mogla kupiti kuća ili stan. Smatraju da financijska situacija uvelike utječe na odluku parova o tome hoće li i koliko djece imati. Krediti, stres, neizvjesnost..., sve to ima posljedice na natalitet. – Naša primanja i poslovi omogućuju nam da djeci osiguravamo sve potrebno s obzirom na njihovu dob i nadamo se da će se tako i nastaviti – kažu Lucija i Mario. Ne kupuju djeci markiranu odjeću i najmodernije igračke, usmjeravaju ih da što više vremena provode u prirodi i svakodnevno ih uče kako se oduprijeti materijalizmu.