Svi držimo palce da turizam uspije, dok država zanemaruje sve druge gospodarske grane

William Montgomery ne otkriva toplu vodu kad kaže da u Hrvatskoj još ima previše državnih poduzeća i premalo privatnih ulaganja. A da bi ih bilo, država treba stvoriti preduvjete za njih. Toliko jednostavno, a u nas toliko komplicirano

UHrvatskoj sve opet pljušti od turističkih rekorda. Sve se brojke uspoređuju s rekordnom 2019. godinom. Guštamo u tome da će nam ova godina biti gotovo na razini te rekordne, a negdje će promet čak i premašiti dosadašnji rekord. Turizam će opet napuniti državnu blagajnu, lokalne blagajne, račune firmi... Rekli bi mnogi: turizam nas je opet spasio u doba nove krize, ukrajinske, koja se samo nastavila na koronakrizu. I u koroni nas je turizam “spasio”, i epidemiološke mjere bile su dobrim dijelom usmjerene na “spas” turizma. Turizam opet cvate, i ne samo na obali. Primjerice, Zagreb je opet prepun stranaca!

Sjećam se razgovora prije nekoliko godina u Beogradu. Sjedio sam s društvom na terasi hotela “Moskva” i do nas su sjedile tri žene koje su razgovarale prilično glasno, pa nismo mogli ne čuti o čemu govore. Uglavnom, shvatili smo da je jedna nekad živjela u Hrvatskoj i da je pobjegla iz nje 1995. godine, a da su druge dvije njezine rođakinje koje odavno žive u Beogradu. Povela se među njima rasprava o tome kako se živi u Srbiji, a kako u Hrvatskoj, kakav je standard ondje i ovdje, i zaključak jedne od ovih Beograđanki bio je da “oni imaju turizam”. Bilo je to rečeno s dozom ljubomore, ali što se može. Mi imamo more, obalu, turizam, strance, novce... Smijali smo se na to, što drugo reći.

No da je turizam dvosjekli mač, podsjetio nas je u subotu bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj William Bill Montgomery. Naime, na HTV-u je prikazana snimka njegova gostovanja kod Romana Bolkovića. I slučajno sam naletio na kraj emisije, kad je govorio o hrvatskom turizmu i hrvatskom gospodarstvu. Montgomery zna što govori jer ne samo da je bio američki veleposlanik kod nas, nego je na kraju svoje diplomatske karijere umirovljeničke dane odlučio provesti u Konavlima. Odavno se zaljubio u hrvatski jug.

I Montgomery tako kaže da je turizam super, da su brojke super, da to donosi mnogo novca državi, ali da je to dvosjekli mač. Montgomery nastavlja da se Hrvatska godinama previše samo posvećuje turizmu, da se previše ulaže u turizam u odnosu na druge gospodarske grane. I onda naglašava da se drugi gospodarski sektori sporije razvijaju, i da to dovodi do pojačanog odljeva mladih ljudi iz Hrvatske jer u inozemstvu traže bolju perspektivu za sebe i svoje obitelji. Montgomery nam ne otkriva toplu vodu ni kad kaže da u Hrvatskoj još ima previše državnih poduzeća, da ima previše firmi u kojima je država vlasnik, da misli kako smo po tome na vrhu u Europskoj uniji. I zaključuje da Hrvatskoj treba više stranih ulaganja, više privatnih ulaganja. A da bi ih bilo, država treba stvoriti preduvjete za njih. Toliko jednostavno, a u nas toliko komplicirano.

Naravno, Montgomery nije rekao ništa novo što mi već ne znamo. O tome se piše godinama, upozorava se na krhkost turističkog sektora, ne samo kod nas, a ona se najbolje ogledala u doba koronakrize. No zanimljivo je kad sve to vrlo jasno uočavaju i stranci poput Montgomeryja, koji nije u prvom redu ekonomist niti je život proveo kao privatnik. Ali samo mala doza informacija, praćenja situacije, malo zdrave logike, i svi možemo zaključiti kao i Montgomery. Na žalost, država ne ide tim tragom. Mi i dalje držimo palce da nam sezona uspije jer bismo inače svi nastradali. Bilo bi manje novca u državnom proračunu i nastradali bi svi koji posve ili dijelom ovise o proračunu, bilo državnom bilo lokalnom. Ova turistička godina poslužit će Vladi i da lakše financira mjere protiv krize uzrokovane ratom u Ukrajini.

Ali, kao što Montgomery naglašava, i dalje nam nedostaje puno više stranih ulaganja. Država treba smanjiti poreze, pojednostaviti procedure, smanjiti birokraciju... Bez toga nema većih i brojnijih investicija. Na tome se jako sramežljivo radi. Sad se sve fokusira na uvođenje eura jer da će nam euro donijeti i više investicija. Da, hoće, bit će nam dobar vjetar u leđa, ali ne može opet biti jedini ili glavni zamašnjak. Država se treba pokrenuti s njime. Montgomery upozorava i na brojnost državnih poduzeća i državnih udjela u njima. Na tome se pak baš ništa ne radi! Tu kao da uopće nema političke volje da se država u tom dijelu restrukturira. Politika voli imati produljene ruke u gospodarstvu kako bi njime upravljala za svoje interese, a ne da se ponaša kao dobar gospodar.

Imamo tolike predispozicije za razvoj. Prekrasnu zemlju, prekrasne ljude, vani toliko radišne i uspješne, a kod kuće se tako teško pokrećemo. Zašto se ne možemo trgnuti i potegnuti? Treba raditi više i jače, a ne da se turisti u Zagrebu usred radnog vremena pitaju tko to radi kod nas ako su nam tada pune terase kafića! Nedostaje nam veća produktivnost na svim poljima! Zašto to naši vani mogu, a kod kuće je mnogima tako teško? •

Nedostaje nam veća produktivnost na svim poljima! Zašto to naši vani mogu, a kod kuće je mnogima tako teško?