Policajac Željko ima tri kćeri policajke, a i zet mu je policajac
Najstarija Željka (31) radi u interventnoj policiji, Nikolina (28) u aerodromskoj policiji, a najmlađa Margarita (20) s ocem je u Policijskoj postaji Ivanec. Zet je također interventni policajac
Zanimljivi su obiteljski ručkovi kod Šagijevih u Cerju Nebojse. Kad se za jednim stolom uz fino jelo nađe čak petero policijskih službenika, zanimljivih priča ne ponestane.
– Ma razgovaramo mi o svemu, ali naravno da razmijenimo i dogodovštine s posla – smije se Nikolina Šagi, jedna od triju kćeri Željka Šagija (54), vođe sektora policije u Policijskoj postaji Ivanec u Varaždinskoj županiji. Sve tri njegove kćeri su policajke! I zet također. Najstarija Željka (31) radi u interventnoj postrojbi PU varaždinske, srednja Nikolina (28) radi u aerodromskoj policiji u Velikoj Gorici, a najmlađa Margarita (20) nekoliko mjeseci radi s ocem u Policijskoj postaji Ivanec. Željkin suprug Franjo Šavorić također je interventni policajac.
Nikad ne znaš što te čeka
U obitelji jedino Željkova supruga Marija i sin Marin ne rade u policiji. Supruga je ekonomistica, a sin radi na dostavi građevinskog materijala. Željka je, kaže nam, već kao dječaka fascinirala policija, pa se 1990. i prijavio za posao u policiji. Počeo je rat.
– Na ratište sam stigao kad nije bilo vojske jer tada još nismo bili priznati kao država. Puno toga je u obrani domovine bilo na leđima policije. Tada su policajci koji su se vraćali s ratišta u očima ljudi bili heroji – kaže.
Prošao je cijeli Domovinski rat, sva ratišta Hrvatske, uključujući i Vukovar, gdje se iz obruča uspio izvući nekoliko dana prije pada grada heroja. Nakon Domovinskog rata nastavio je raditi u PU varaždinskoj. O odabiru svojih kćeri kaže da je to bila njihva autonomna odluka.
– Niti sam ih tjerao u policiju niti sam im branio da idu u policiju. One su same tako odlučile. Sve su bile odlične učenice, odlazile su na školska državna prvenstva. Nikolina je završila godinu kriminalistike s najboljim rezultatima, osobno joj je čestitao ministar Davor Božinović i održala je govor u ime svih polaznika akademije. Mogla je birati što će dalje. Dobila je od policije garsonijeru koja joj odgovara pa može studirati i učiti u Zagrebu. Margarita je upisala politologiju, no odlučila se za policiju. Možda zbog sestara, možda zbog toga što već ima policajaca u obitelji, a možda na nagovor majke... Željka radi u interventnoj policiji u Varaždinu, zajedno sa suprugom, mojim zetom. Da, i zet je policajac, pripadnik je interventne policije. Otac mu je poginuo u Vukovaru. I zetov brat je policajac – govori Željko, ponosan na svoju obitelj.
On, supruga, najmlađa kći i sin žive u Cerju Nebojse. Kad nađu vremena, na ručkove i druženja dolaze Željka sa suprugom i Nikolina. Policijska postaja Ivanec pokriva gradove Ivanec i Lepoglavu te četiri općine – Donju Voću, Maruševec, Bednju i Klenovnik.
– Posao policajca je takav da nikad ne znate što vas očekuje, hoćete li se na vrijeme vratiti i hoće li biti intervencija. To je human i pošten posao. Često se na njega gleda preko kažnjavanja u prometu, no to je samo mali dio policijskog posla. Policija je servis građana i tu je da pomaže. Imamo modernu policiju. Plaće su iznadprosječne i može se od njih pristojno živjeti. Cijeli sam život u policiji i sve što sam stvorio bilo je od policijske plaće. Isto to sam govorio i kćerima, to da se od svakog poštenog rada može živjeti – napominje. Najteža intervencija mu je bila kad su mu u Ribič Bregu 2009. godine geleri ručne bombe probušili odjeću i policijsku značku. Ne, nije to bilo negdje na ratištu nego u mirnodopsko vrijeme, tijekom postupanja oko sudske deložacije. Provodila se ovrha kod muškarca koji je posudio pse u Mađarskoj i nije ih vratio. Pokrenuta je ovrha pa su mu sudski ovrhovoditelji i odvjetnici pokucali na vrata sa sudskim nalogom u pratnji policije. No počinitelj je s krovne terase bacio tri ručne bombe i počeo pucati. Ranio je nekoliko ljudi, a Željko je pogođen u značku, a geleri su mu rasparali i odoru. Bila je to prava talačka kriza koja je završila predajom ovršenika nakon što je policija opkolila kuću. Nikolina nam kaže da je bila na nekoj prekretnici kad se odlučila za policijski posao. Studirala je pravo i, kad je vidjela kako je starijoj sestri dobro, odlučila se i ona za policijsku akademiju.
– Nisam požalila, pronašla sam se u tom poslu. Nisam od malih nogu maštala da budem policajka. Prije odvjetnica. Nastavila sam studij prava, a uz pravo izvanredno studiram i kriminalistiku na Višoj policijskoj školi uz rad u zračnoj luci Franjo Tuđman u Velikoj Gorici. Pravo i policija dosta su povezani. Posao je zanimljiv,
Nakon što sam dobila garsonijeru, sestra Margarita i ja više nemamo problema sa zamjenama odora, šali se Nikolina
Putujemo na osiguranja i puno toga vidimo. Proputuje se cijela Hrvatska. Na primjer, odemo u Split na osiguranje utakmice – ističe Željka
upozna se puno različitih kultura za koje niste ni znali da postoje kad dođu putnici iz nekih manjih otočnih država. Svaki dan nešto novo! Ponosna sam na oca kao i na sve branitelje koji su zaslužni za to da imamo svoju državu. Ja sam rođena 1994. i ne sjećam se rata, ne mogu ni pojmiti kako je bilo – dodaje. Sestre pomažu jedna drugoj.
– Lijepo je kad imate s nekim tko se u njega razumije porazgovarati o poslu. Živim u Zagrebu, ali često dolazim kući. Nakon što sam dobila garsonijeru, sestra Margarita i ja više nemamo problema sa zamjenama odora. Imamo, naime, iste odore i iste konfekcijske brojeve – šali se Nikolina.
Najviše na njezin poticaj, zbog priča s akademije i dogodovština s posla, policijski posao izabrala je i Margarita.
Pištolj, ovlaštenje i značka
– Radim s tatom u PP Ivanec. Dobila sam pištolj, ovlaštenje i značku. Sviđa mi se posao. Sve je više policajki u zadnje vrijeme. Svatko tko traži dinamičan posao koji nije klasičan, tipa od 7 do 15, tko voli svaki dan nove stvari, to je dobro zanimanje za njega – kaže Margarita. Željka je išla u srednju ekonomsku školu i odlučila biti policajka. Vidjela je oglas za upis i prijavila se na akademiju. Interventna, u kojoj je jedanaest godina, privukla ju je jer je dinamično, ima puno sporta i kretanja.
– Putujemo na osiguranja i puno toga vidimo. Proputuje se cijela Hrvatska. Na primjer, odemo u Split na osiguranje utakmice, pa natrag u Varaždin – ističe.
Ona i suprug imaju dvoje djece pa rade u suprotnim smjenama. Upoznali su se prije nego što je ona postala policajka. Temeljna policija na dnevnoj bazi ima najviše intervencija, a interventna dolazi ako je neka teža i opasnija intervencija. Uočila je da se mnogi koji vide da na intervenciju dođe policajka ponašaju drukčije, nekako se upristoje. Ministarstvo unutarnjih poslova pokušava animirati mlade da se upišu na akademiju pa je tako u tijeku natječaj iz programa srednjoškolskog obrazovanja odraslih za zanimanje policajac. Prijaviti se mogu kandidati koji imaju završenu srednju školu u trogodišnjem ili četverogodišnjem trajanju, mlađi su od 28 godina, imaju posebnu psihičku i tjelesnu zdravstvenu sposobnost i ispunjavaju propisanu razinu tjelesne motoričke sposobnosti te nisu članovi političke stranke. Do 10. kolovoza traje natječaj za upis u treći razred Policijske škole “Josip Jović” za
• zanimanje policajac.