Dopisnica je bila kao SMS, a slali su ih i zarobljeni vojnici
Dopisnica je bila najjeftinije sredstvo za pisanje kratkih poruka. Nažalost, dolaskom interneta izgubila je smisao
Mlađe generacije danas vjerojatno i ne znaju što su to dopisnice ni koliko su važan način komunikacije nekada predstavljale. Taj efikasni i skromni način dopisivanja na daljinu još je možda poznat pripadnicima srednjeg i starijeg naraštaja, ali onima rođenima u doba mobitela i interneta on je potpuna enigma. Pismo, razglednicu ili čestitku nekada su možda i primili ili poslali, ali dopisnicu gotovo sigurno ne.
Emotivni odraz vremena
Zavirite li u Wikipediju, saznat ćete da je dopisnica otvorena pošiljka, u pravilu izrađena od tvrdog papira, s unaprijed otisnutom poštarinom i oznakom “carte postale” (fra. ‘razglednica’). Dopisnicama se smatraju sve vrste razglednica koje odgovaraju dimenzijama predviđenim za dopisnice, a izdala ih je pošta. Naličje dopisnica je prazno i služi za pisanje poruke.
Kako bi se barem na trenutak vratili ovom gotovo zaboravljenom načinu komuniciranja, članovi Hrvatskog filatelističkog društva priredili su u slavonskobrodskoj Gradskoj knjižnici izložbu “Dopisnica kroz vrijeme”. Što su dopisnice, čemu su služile i kako su izgledale, kako su se mijenjale po čemu se razlikuju od pisma, razglednice, čestitke, ali i što se i kome njima poručivalo... Sve se to može otkriti na izložbi na kojoj su predstavljena 164 reprezentativna primjerka iz zbirke brodskog kolekcionara Josipa Kecerina (66). Osim dopisnica, tu su i pisaći strojevi, nalivpera, tintarnice i drugi predmeti iz Kecerinove privatne zbirke.
– U izloženoj kolekciji zastupljene su stare dopisnice iz gotovo cijelog svijeta. Ima tu njemačkih, francuskih, austrijskih, američkih i kineskih dopisnica s kraja 19. i 20. stoljeća, a najstarija je proizvedena 1876. godine. Međutim, naglasak je na onim hrvatskim, od 1918. do današnjih dana. Htio sam da se ljudi malo prisjete kako se nekada komuniciralo – olovkom, perom, dopisnom kartom – kaže Kecerin.
Ovog svestranog kolekcionara zanimaju filatelija, numizmatika, notafilija, militarija, kartofilija, filumenija, umjetnička djela, analogni aparati, porculan, satovi... No poštanske su mu dopisnice posebno prirasle k srcu. U svojoj kolekciji ima ih više od tisuću.
Objašnjava kako je odmah po raspadu Austro-Ugarske 1918. godine pošta u Zagrebu tiskala dvije dopisnice od 10 i 15 filira. Poslije toga nije više bilo dopisnica s hrvatskim nazivom, osim njih šest u doba NDH.
Hrvatska pošta je 1993. godine izdala tiskanicu koja je na adresnoj strani imala natpis “Dopisnica” bez otisnute vrijednosne oznake. Prve tri redovne dopisnice Hrvatska je pošta izdala 27. lipnja 1997., od toga dvije za unutarnji i jednu za međunarodni promet.
Hrvatske dopisnice Kecerin kupuje u pošti, a strane pronalazi u zbirkama, razmjenom ili putem interneta.
– Dopisnice su zamišljene kao najjeftinije sredstvo za pisanje kratkih poruka od nekoliko rečenica. Međutim, dolaskom interneta one su izgubile svoj smisao i danas su zastupljene tek simbolično. Nisam siguran da djeca više znaju napisati i adresu, a kamoli da nekome napišu i pošalju dopisnicu. To je šteta – dodaje Kecerin.
Izumitelj poštanske dopisnice je Austrijanac dr. Emanuel Herrmann, profesor ekonomske politike. U bečkom listu Neue Freie Presse 26. siječnja 1869. predložio je uvođenje dopisnice pozivajući se na neprihvaćenu zamisao Poštanskog lista (Postblatt) Heinricha von Stepana.
Slali su ih vojnici s bojišta
Ideja o uvođenju dopisnice prihvaćena je u Austriji i službeno puštena u promet 1. listopada 1869. pod nazivom Correspondenz-Karte. Bila je zamišljena kao kratko otvoreno pismo – telegram. Poštanska uprava Beča zabrinula se zbog otvorenog sadržaja na dopisnicama pa je na poleđini prve dopisnice otisnula tekst: “Poštanska uprava ne preuzima odgovornost za sadržaj rečenica.” Iste je godine dopisnica puštena u promet u Ugarskoj, Bavarskoj, Würtenbergu i Badenu. Tijekom prvoga dana u Berlinu je prodano 45.468 dopisnica.
Dopisnice već 1870. godine uvode Švicarska i Luksemburg, a u sljedećih pet godina i SAD, Japan...
Jedna od prvih dopisnica, iznimno rijedak primjerak izdan 1869. godine u Beču, na aukciji održanoj prije desetak godina, prodana je za čak 10.500 eura.
– Dopisnice su odraz jednog vremena. Kada napišete ili pročitate SMS poruku, vi je obrišete, a dopisnice ostaju. Dok gledate stare dopisnice koje je nekada pisao vaš otac, djed ili baka kojih više nema, u vama prorade emocije – kaže Željko Divnić, predsjednik Hrvatskog filatelističkog društva Slavonski Brod.
Dopisnica je skromnija od razglednice, često bez ikakvih ukrasa. Posebna je i po tome što na nju nije potrebno lijepiti poštansku marku. Služila je za brzu i jednostavnu komunikaciju, da nekome nešto brzo javimo, da ga obavijestimo. Zato su i vojne sile izdavale dopisnice kojima su se vojnici mogli javiti kući s osnovnim, unaprijed tiskanim informacijama.
– Na starim dopisnicama koje leže po našim tavanima možete pronaći brdo zanimljivih podataka. Ponekad ćete među njihovim pošiljateljima otkriti nekog svog prezimenjaka za kojeg će se onda ispostaviti da vam je blizak rođak za kojeg niste ni znali da je postojao. Imate jako puno dirljivih i potresnih stvari na dopisnicama iz Prvoga ili Drugog svjetskog rata koje su vojnici s bojišta, pa čak i iz sabirnih logora slali svojim obiteljima – govori Divnić.
Dopisnica je puno mlađa od pisma, postoji tek stoljeće i pol, ali odigrala je važnu ulogu u komunikaciji, a danas pruža i zanimljiv uvid u prošlost.
Nažalost, dopisnice sve više gube korak u borbi s drugim sredstvima komunikacije. O tome najbolje govori podatak da je njihova naklada u izdanju Hrvatske pošte s nekadašnjih 750 tisuća primjeraka
• spala na svega 5000.
Uprava bečke pošte na poleđini prve dopisnice napisala je da ne preuzima odgovornost za sadržaj rečenica
KB Merkur: Tea Miklec, Andrea Štefančić, Monika Šabić, Eva Biljak, Valentina Seiter, Ivana Jalžabetić, Sara Vučić, Kristina Deur i Marija Matković rodile su djevojčice, a Ana Šebečić, Tanja Dujić-Bregović, Mirna Matijević, Ivana Knežević, Ivana Majer, Iva Halilagić, Petra Pesek i Monika Gajdek Kundrač rodile su dječake.
Rođeni
Mirogoj:
Krematorij, velika dvorana: Ivan Stošić (75) u 10.40, Srećko Pavleković (85) u 12, Slavko Šuart (85) u 14, Nikola Šipuš (90) u 14.40 sati. Krematorij, mala dvorana: Suzana Pašić (52) u 9.35, Arnalda Milinović (70) u 10.10, Dušan Hrubik (78) u 10.45, Željko Furdek (78) u 11.55, Pašo Tanković (75) u 12.30, Nikola Bošnjak (92) u 13.05, Mira Žužić (96) u 13.40, Narcisa Semialjac (79) u 14.15 sati. Miroševac: Zlata Trošić (91) u 10, Milka Podnar (91) u 10.50, Milan Lovrenčić (62) u 11.40, Žarko Čović (85) u 12.30, Antun Majstorović (81) u 13.20, Dragica Radić (86) u 14.10 sati. Markovo Polje: Petar Ikić (60) u 12.30, Anica Marjanović (70) u 13.20, Tomo Čerkez (78) u 14.10, Mladen Bradić (67) u 15 sati. Remete: Đuro Filipović (80) u 15 sati. Cerje: Janja Ivanović (93) u 13 sati. Sveta Klara: Ana Vlahović (86) u 13 sati.
Prvo su djevojke promatrali s krajeva prostorije i gledali koliko su vješte u plesnim pokretima, a onda bi im, kad bi pronašli onu koja im se sviđa, polako prišli i zamolili je za ples. One su se za tu večer, naravno, pripremale satima i dolazile bi odjevene u najbolje haljine i kapute, a one koje su pratile inozemne trendove, odabrale bi široke i lepršave suknje i bluze. Momci bi pak iz ormara vadili svoje najbolje odijelo i kravatu, cipele ulaštili tako da mogu poslužiti i kao ogledalo, a kosu prošli češljem ili na nju stavili malo gela.
Prije 60 godina
Tako se zabavljalo u metropoli prije šezdeset ili sedamdeset godina, kad se zagrebački Jelačić-plac zvao Trg Republike. Bilo je to doba kad su se zimi Gornjim i Donjim gradom šetale dame u krznenim bundama, a muškarci u otmjenim odijelima i šeširima, a pozdravljali se nisu s “bok” ili “ćao”, već s “ljubim ruku”. Škropeci su se pili u lokalu Pod starim krovovima, odnosno išlo bi se “k Žnidaršiću”, u gostionicu otvorenu još 1830. godine. Kipa bana Jelačića tada na njegovu trgu nije bilo jer je uklonjen 1945. godine, a neke od zgrada koje danas čine prepoznatljivu vizuru grada, poput Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, popularne “Mornarske” zgrade u Vukovarskoj ulici, pa čak i Autobusnog kolodvora, tada još nisu postojale ili su tek počele s izgradnjom. Na istoku grada, u Dubravi, u pedesetima i šezdesetima nicalo je naselje Studentski grad, Knežiju na zapadu još uvijek su mahom činile seoske i obiteljske kuće, a polja i livade s južne obale rijeke Save užurbano su se pretvarale u blokove stambenih zgrada i parkove, područje koje danas znamo kao Novi Zagreb. Telefonsku je liniju imao samo manji dio stanovnika, a brojevi su imali samo pet znamenki – jednu više nego četrdesetih godina, dok je udaljene dijelove grada javnim prijevozom povezivalo “čak” dvadesetak autobusnih linija. Bilo je to doba kad još nisu postojali električni hladnjaci pa se su veliki blokovi leda hranu držali svježom dok se ne led ne otopi, a televizori su se smatrali novotarijom za imućnije. Glavni izvor zabave kod kuće bio je radioprijemnik, na kojem se slušala glazba po uzoru na francuske šansone ili talijanske kancone, a kasnije je popularna postala meksička glazba.
No živjelo se za večernje sate petkom i subotom, kad se odlazilo na plesnjake koji su trajali od ranih večernjih sati pa najkasnije do ponoći. Ekipa bi stala u red za ulaz oko 19, u 20 bi se zatvorila vrata, a unutra bi se puštali novi ljudi samo kad je netko već otišao. Jedna od hit lokacija u Zagrebu za večernju čagu bio je plesnjak na Ribnjaku. U šezdesetim godinama plesao se ondje twist i rock’n’roll, u desetljeću ranije popularni su bili valceri, foxtrot, salsa i ča-ča-ča. Pokrete su svi znali jer odlazili su na privatne poduke kako bi se pripremili za maturalnu večer, krunski događaj svakog srednjoškolca. Uvijek je svirala živa glazba, a na plesnjaku Ribnjak za atmosferu bili su zaduženi Crveni koralji, u Studentskom centru Roboti, a Tucmanu Bijele strijele. Na tom su se mjestu upoznavali, i postupno zavodili, djevojke i mladići, a neki od njih tako su upoznali i svoje buduće bračne partnere.
– Moja sadašnja supruga stala mi je u plesu na nogu – kazao nam je umirovljenik Branimir
Grubenjak, koji se s osmjehom prisjeća danas minulih vremena. Kod kuće se isto plesalo, na glazbu koja je dolazila s radija, s obzirom na to da su rijetki bili oni koji su imali gramofone. A šlagere i šansone pjevali bi Ivo Robić, Stjepan Jimmy Stanić, Ivica Šerfezi...
Do Šmidhena
Ljetni dani kratili su se, osim plesnjacima, i odlascima na koncerte komorne i klasične glazbe, oni koji su si to mogli priuštiti rado su svraćali u Hrvatsko narodno kazalište, a kako su se televizijski ekrani mogli u to vrijeme izbrojiti praktički na prste, sjedili su svi pred platnima u jednom od brojnih zagrebačkih kina. Petnaestak kina, koliko ih je bilo u Zagrebu, uvijek je bilo puno, a neki su filmovi bili toliko popularni da je za njih bilo vrlo teško kupiti ulaznice. Tako bi se redovi pred blagajnama počeli stvarati već ujutro, a dežurali bi često i “šverceri” koji bi, u slučaju da se projekcija rasprodala, prodavali karte za mnogo višu cijenu. Popularna su bila i cjelodnevna kina pa bi buntovni srednjoškolci znali markirati s nastave kako bi čitav dan mogli gledati crtiće, filmove ili dokumentarce. Sjećaju se oni koji su tada bili mladi i besplatnog kina na Trgu Republike, odnosno filmova koji su se puštali na platnu smještenom na sjevernoj strani trga. Naravno, ljeto nije bilo ljeto bez kupanja na Savi ili puta do svima omiljenog Šmidhena, a ne smijemo zaboraviti ni na najljepše djevojke kupališta jer
• Miss Sava birala se još 1920-ih.
Umrli
Bez struje
Na čagama su se upoznavali djevojke i mladići, postupno se zavodili, a sve bi nerijetko završilo brakom
Nakon trideset dugih godina stigao je “Sandman”. Dugoočekivana ekranizacija jednog od najpoznatijih grafičkih romana iz pera Neila Gaimana i niza vrhunskih ilustratora od petka je dostupna na Netflixu.
Izazov adaptacija
Nastavak je to Netflixova kreativnog usmjerenja ka adaptacijama fantastičnih književnih djela s velikom i vjernom bazom obožavatelja koji praktički garantiraju visoku gledanost, a među kojima su i hvaljeni “The Witcher”, “Umbrella Academy” i “A Series of Unfortunate Events”. Gaimanov “Sandman”, u nastavcima objavljivan od 1988. godine, kod je nas dostupan i u prekrasnim Fibrinim izdanjima, jedan je od onih revolucionarnih prvih i rijetkih stripova, uz “Maus” i “Watchmen” koji su s grafičkih romana zauvijek maknuli etiketu “dječje zabave” i smjestili ih čvrsto uz bok vrhunskim književnim djelima – zaslužujući pritom među prvima i mjesto na listi bestselera New York Timesa. Bezvremenska priča s raskošnim ilustracijama dio je DC-jevskog stripovskog svemira, no ne može biti dalje od tipičnih priča o superjunacima, tako da ni od serije nemojte očekivati još jedan u dugom nizu akcijskih strip-blockbustera. – Ne idu mi superjunaci, ali mogu pisati o bogovima – rekao je, uostalom, i sam Neil Gaiman. Adaptacije su, zna to najbolje Gaiman, itekako izazovan žanr. “Good Omens”, TV serija nastala prema knjizi koju je napisao u kolaboraciji s legendarnim Terryjem Pratchettom, možda nije toliko odjeknula, ali među onima koji su je gledali izazvala je opće oduševljenje. “Američki bogovi”, s druge strane, Gaimanov nagrađivani roman, prije nekoliko godina oživjeli su na
Odličan dojam serije pomalo kvari frustrirajući tempo i gusta radnja
pisaca današnjice. On je prošli tjedan svoje viđenje opasnosti za najtiražnije autore iznio pred saveznim sucem koji odlučuje o tome može li se spajanje ovih izdavačkih giganata nastaviti. Stephen King svjedočio je u ime onih koji žele zaustaviti to spajanje i koji tvrde da bi ono dovelo do nižih akontacija za najveće autore, posebice one koji po naslovu isporučenom izdavaču zarađuju od 250 tisuća dolara naviše. – Mogli biste isto tako reći da ćete nakon ovog udruživanja izdavača imati muža i ženu koji se natječu jedno protiv drugoga za istu kuću. To je pomalo smiješno – rekao je King na sudu. Njegovo je svjedočenje pobudilo veliku pažnju javnosti, ne samo zato što se u sudnici pojavio autor koji je izjavio kako ni sam ne zna koliko je hit knjiga napisao, ali da ih je sasvim sigurno više od 60, već i zato što je sudska rasprava konačno izašla iz domene suhoparne borbe ekonomskim podacima, kojima su se nabacivale obje strane. Iako je u literarnim krugovima odavno poznata anegdota da je upravo King za svoje nova djela tražio predujam od 2 milijuna dolara, obrana, predvođena odvjetnikom Danielom Petrocellijem, nije željela ulaziti u rasprave o pravednosti ili precijenjenosti nečijeg djela pa nije imala pitanja za uglednog književnika. S pravom su procijenili da je upravo King njihovim klijentima donio velike, ako ne i najveće zarade, koje su, naravno, u sferi poslovne tajne. Stoga su samo ponovno odbacili navode da će zbog spajanja uglednih izdavačkih kuća doći do smanjivanja akontacija za pisce.
Rast cijena knjiga
Očekuje se da će ovo suđenje potrajati nekoliko tjedana jer sada će se u sudnici početi redati ljudi koji vode obje izdavačke kuće. Posebno je zanimljiv podatak da u sudnici nije bilo ni riječi o obećanju izdavača da novonastala velika kuća neće podizati cijene knjiga, što je svakako najvažniji
• podatak za čitatelje.
Ministarstvo pravosuđa SAD-a želi stati na kraj spajanju teškom čak 2,2 milijarde dolara
Nakon što je predstava “64” Tene Štivičić praizvedena u HNK u Zagrebu, dobila je jednako uspješnu verziju u beogradskom Ateljeu 212. U beogradskoj verziji glavne uloge igraju Hana Selimović (35) i Miloš Timotijević (47), dvojac poznat i po glavnim ulogama u hvaljenoj seriji “Besa”. Hana je nedavno za ulogu Eve dobila nagradu “Ivo Serdar” na Danima satire Fadila Hadžića u Zagrebu. – Rad na tom tekstu bio je višestruko važan za sve nas. I intiman i edukativan, a bio je to i povratak na pozornicu nakon razdoblja izolacije, zatvorenih kazališta i panike koja nas je sve udaljila od onoga što smo nazivali normalnim životom. Uloga Eve danas je prava rijetkost u kazalištu, nemate često priliku dobiti ženski lik koji tematizira svoje procese na tako osebujan, duhovit, živahan i opsežan način. Predstava “64” govori o umjetnoj oplodnji, ali i razotkriva niz pritisaka s kojima se žene, parovi i ljudi suočavaju u suvremenom svijetu. Zato je predstava na poseban način ljekovita, kazala nam je Hana Selimović o predstavi, što je važno u današnje vrijeme kada su u nekim zemljama ženska prava sužena.
Borba još traje
– Upravo tako, pitanje položaja žena važno je iz više kutova, a nije uobičajena praksa da se kazališni tekstovi temeljito bave tom temom. Eva se nalazi u poziciji koja je pod pritiskom sa svih strana, a nominalno je pripadnica modernog, emancipiranog društva. Zamislite kako se ta pozicija mijenja u različitim kulturnim, socioekonomskim kontekstima. I da, danas jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta uvodi nekakav zakon koji više raspolaže ženskim tijelom nego samom ženom. Istina je da taman kad se pomisli da bi ipak moglo doći do napretka, nekakvog mikropomaka koji u središte stavlja bilo koje žensko pitanje, ubrzo naiđemo na duboku regresiju, ovaj put toliko očiglednu da nas doista vraća stoljećima unatrag. Borba traje
Američka glumica Anne Heche (53) u stabilnom je stanju nakon prometne nesreće. Njezin predstavnik za medije kazao je da njezina obitelj moli za privatnost.
– Njezina obitelj i prijatelji mole vas da se molite za nju i poštujete njezinu privatnost u ovom teškom trenutku – kazao je glasnogovornik.
Podsjetimo, Heche je bila u kritičnom stanju nakon što je u petak u Los Angelesu doživjela prometnu nesreću. Anne je odmah hospitalizirana, a kako navode strani mediji, automobilom se zabila u kuću. Nakon što se automobil zabio u kuću, izbio je veliki požar, a vatrogascima, kojih je bilo 59, trebalo je 65 minuta da ugase vatru u teško oštećenoj kući.
– Ovo je bio višestruki incident. Dogodila se prometna nesreća, žena je zaglavila u automobilu, usto je automobil uzrokovao požar koji smo morali ugasiti – stoji u izjavi vatrogasne službe Los Angelesa.
Još uvijek se čeka izvješće policije kako bi se doznao točan uzrok nesreće. Heche se proslavila ulogama u filmovima kao što su “Psiho”, “Donnie Brasco” i “Cedar Rapids”.
Javnost ju je ipak najviše zapamtila kao djevojku Ellen DeGeneres s kojom je bila u vezi devedesetih. •
U sklopu državne završnice Telemach Dana sporta, djeca u godištima 2013. i mlađi i 2011. i mlađi, ovih su se dana u Rijeci natjecala u graničaru i atletici i borila za titulu državnih prvaka.
750 sudionika državne završnice sudjelovalo je u sportskim natjecanjima, uz osiguran smještaj i prijevoz HŽ putničkog prijevoza, u potpunosti besplatno.
Državni prvaci u graničaru su ekipe Vatreni zmajčeki iz Preloga i Gromovi iz Petrinje.
Kod trkača najbrži su bili Ella Sever (Koprivnica), Jakov Bezak (Virovitica), Lana Barišić (Osijek) i Patrik Tošić (Zagreb).
Medalje su im dodijelili Izabela Barišić Savjetnica za programe sporta, Odjela za sport i tehničku kulturu Grada Rijeke i Ana Milićević, direktorica marketinga Telemach Hrvatska koja je za sve dobitnike donijela i vrijedne nagrade: Lenovo tablete i Huawei pametne narukvice.
‘’Sjajno je bilo vidjet ovu atmosferu i energiju kod mladih koji se natječu i koji navijaju. Telemach je zaista ponosan sponzor ove manifestacije kojom potičemo sportske vrijednosti, fair play, druženje i rekreaciju, što nam je osobito bilo važno nakon 2 pandemijske godine’’ istaknula je gospođa Milićević.
Pobjednici u graničaru plasirali su se na Međunarodnu završnicu Plazma Sportskih igara mladih, zajedno s tri prvoplasirana atletičara i atletičarke, koja će se održati od 16. do 20. kolovoza u Splitu.
Iako se Igre bave amaterskim sportom, sva natjecanja organiziraju se na profesionalnoj razini. ‘’Djeca itekako ozbiljno shvaćaju ovo natjecanje. To se pogotovo odnosi na onu djecu koja se ne bave sportskim aktivnostima. Za njih je ovo svjetsko prvenstvo. Predstavljanje svoje škole je jedinstvena prilika da se pojaviš na ovakvom nacionalnom natjecanju’’ istaknuo je Ivica Herceg, voditelj ekipe iz Velike Gorice.
Telemach Dan sporta su sportsko-edukativna događanja koja su ove godine održana u 26 gradova u svim županijama i okupila 31.000 sudionika. Koncipiran je na modelu sportskih igara, koje promiču suradnju, toleranciju i druženje, a natjecanja stavlja u drugi plan.
Sjajno je bilo vidjet ovu atmosferu i energiju kod mladih koji se natječu i koji navijaju. Telemach je zaista ponosan sponzor ove manifestacije kojom potičemo sportske vrijednosti, fair play, druženje i rekreaciju, što nam je osobito bilo važno nakon 2 pandemijske godine
Ana Milićević
Globalni problem nedovoljne fizičke aktivnosti djece dodatno je uzeo maha uslijed pandemije pa je danas više nego ikada prije djecu i mlade potrebno poticati na bavljenje sportom. Osim dobrobiti za njihovo fizičko zdravlje, kretanje i aktivan način života pridonose boljem mentalnom zdravlju i izgradnji društvenih vještina pa smo u Telemachu ponosni što smo drugu godinu za redom dio ove najveće amaterske sportske manifestacije u Europi poručili su nam iz Telemacha Hrvatska.
Graničar je najbolji primjer inkluzije koju Plazma Sportske igre mladih propagiraju jer dječaci i djevojčice igraju u miješanim timovima i na taj način jačaju svijest o ravnopravnosti kroz igru i zabavu.
Edukaciju o važnosti pravilnog ponašanja u prometu u svim gradovima održali smo u sklopu svakog Telemach Dana sporta. Ministarsvo unutarnjih poslova dugogodišnji je partner Plazma Sportskih igara mladih i zajedno provode edukativne programe nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa. Edukacija djece o pravilnom ponašanju u prometu daje našim najmlađima uvid sigurno ponašanje u prometu.
Nastavak državne završnice Plazma Sportskih igara mladih održava se u Splitu. Nakon Coca-Cola Cupa u nogometu, Tommy turnira u malom nogometu i Hrvatska pošta Cup u tenisu, ovog vikenda su na redu bila natjecanja u šahu i stolnom tenisu, nakon čega slijede još Kinder turnir u košarci i HEP turnir u rukometu.
Plazma Sportske igre mladih najveća su sportska amaterska manifestacija u Europi koja pruža priliku djeci osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta da od siječnja do rujna besplatno sudjeluju u vrhunsko organiziranim natjecanjima u 10 sportova.
Veliki završetak sezone uslijedit će 19. kolovoza na Rivi u Splitu svečanom ceremonijom zatvaranja 26. plazma Sportskih igara mladih s početkom u 20 sati. Uz mnogobrojne goste iz svijeta sporta, politike i gospodarstva, Splićane i njihove goste očekuje zabavni program i veliki koncert Luke Nižetića.