Radnici će biti moralni ako je i društvo takvo

Ljudi su najveći kapital, osobito u maloj i staračkoj Hrvatskoj koja muku muči s nestašicom kvalificiranih radnika u nizu djelatnosti. Šefova ne nedostaje, ali itekako fali onih koji znaju odgovorno i pošteno upravljati i ljudima i imovinom. Mnogi ne shvaćaju da je odavno prošlo vrijeme kada se među vojskom nezaposlenih od preko 300 tisuća ljudi radnike moglo bijedno platiti jer su znali da ionako nemaju kamo otići. Ni prvotna nestašica radnika u nizu djelatnosti nije im bila opomena jer su se uzdali u uvezenu jeftinu radnu snagu dok nisu shvatili da cjelokupan trošak uvoza polukvalificiranih radnika košta više od dobrih domaćih. Kaos koji se događa usred sezone u državnom Zrakoplovno-tehničkom centru (ZTC) jer mehaničari, u čijim su rukama popravci protupožarnih aviona, daju otkaze ili u fušu rade na bolovanju samo je pokazatelj neuređenog sustava na svim razinama. Nije zakonito, niti je moralno da ijedan radnik na bolovanju radi u fušu u Hrvatskoj ili u inozemstvu kao što se to dogodilo s dvojicom mehaničara ZTC-a, ali nije ni moralno da su kvalificirani mehaničari na odgovornom poslu plaćeni 5000 kn ili najviše šest. To što su otkaze osim njih dala i druga dvojica radnika pokazuje da su problemi mnogo dublji i da tu nije riječ samo o kršenju propisa radnika koji su se usudili raditi u inozemstvu za vrijeme fiktivnog bolovanja. Rasipanje je i javnog i privatnog novca kada se radnike koji znaju svoj posao ili kojima je tvrtka omogućila potrebnu razinu stručnog znanja, zbog niskih plaća, od kojih ne mogu prehraniti sebe i svoje obitelji, sili ili da odlaze ili da se služe muljažama. Ljudi će se držati (ne)pisanih normi ako je sustav postavljen transparentno i pošteno jer nismo čuli da probleme s našim radnicima imaju uređene zapadne zemlje u koje odlaze. Ali Hrvatska je daleko od toga. Ako ćemo već moralizirati, puno toga nije moralno u Hrvatskoj; ni da, primjerice, u jeku razorne inflacije, dok je mnogim građanima litra mlijeka od 10 kuna luksuz, dobro plaćeni saborski zastupnici s nizom povlastica plaćaju kompletan ručak 18 kuna. Nije moralno ni da neki zaposlenici u nekim visokim javnim ustanovama pod egidom autonomije rade tri dana u tjednu za visoke plaće i imaju godišnjeg koliko i zastupnici, uvjereni da im to sve pripada jer su, eto, bogomdani. Nije pravedno ni što su u javnom sustavu jednako plaćeni stručnjaci koji odlično rade kao i oni zaposlenici koji loše rade i kojima se ne može ništa jednom kad uđu sustav osim ako ne naprave težu svinjariju. Nije moralno, ni pravedno što je teret održavanja javnog sustava prebačen uglavnom na radnike, odnosno poslodavce koji ne muljaju s plaćanjem poreza dok drugi gomilaju nekretnine ili basnoslovno zarađuju od njihova iznajmljivanja ne plaćajući porez na dobit i(ili) nekretnine. I pritom se ne pitaju od čijeg se to novca liječe i školuju oni i njihova djeca jer im je normalno da je sve to “besplatno”, da su troškovi javni, a njihova neoporezovana ili mizerno oporezovana zarada privatna. Dok je toliko nagomilanih nepravdi u hrvatskom društvu koje se ne rješavaju, ne zavaravajmo se, trenutačni kaos u ZTC -u nije iznimka, nego je prije pravilo. •

Nepravde u društvu i niske plaće tjeraju i radnike na nemoral