Suša u ribnjacima, riba pticama na dohvat kljuna

Na slatkovodnim ribnjacima traže proglašenje elementarne nepogode zbog suše

Na slatkovodnim ribnjacima diljem kontinenta ovih dana uživaju samo ptice. Zbog visokih temperatura i niskih vodostaja neki su ribnjaci i potpuno presušili, a u drugima, koji su se pretvorili u blatne plićake, šarani, amuri, tolstolobici... pticama su posluženi kao na pladnju. Što će tek biti kad u drugoj polovici kolovoza na gozbu nahrupe jata kormorana, kojima tad počinje sezona gniježđenja, teško je i zamisliti. A situacija je već sada dosta napeta, kaže nam direktor Ribnjaka 1961. u Sišćanima Jurica Bošnjak koji je tražio i proglašenje elementarne nepogode zbog suše.

Ogromne štete

Riba na temperaturama vode od 30-ak celzijevaca jedva diše. Kisika je u vodi sve manje, pa se i ne hrani kako treba, tako da se ujesen očekuje “mršavija” riba na tržištu od uobičajene. Godišnja proizvodnja na ovim ribnjacima Bjelovarsko-bilogorske županije u prosjeku iznosi 300 do 350 tona, najviše šarana, a ako ove dosegne i 200 tona bit će sretni, uvjerava nas direktor Bošnjak. No kako ciklus proizvodnje na ribnjacima u pravilu traje tri godine (od ličinke do ribe za konzumaciju), boje se kako će se trenutačan nedostatak mlađi osjetiti u idućim godinama, zbog čega će neke proizvodne cikluse nastojati smanjiti i na dvije godine tijekom kojih će riba brže dobivati na težini i ranije stizati na domaće tržište na koje su orijentirani – Konzum, Spar, Metro, ribarnice i restorane .... Lani je, naime, u Sišćanima uzgojeno oko 70 tona mlađi, a ove će je biti najviše 35 tona. Prije pet godina, 2017., zbog suše su u Sišćanima imali 6 milijuna kuna štete, a sad će, uvjeren je Bošnjak, biti i veće. Uzgoj smuđa po kojem su poznati upitan je, a usto su i troškovi hrane za ribe porasli 50%, energenti, transport...

– Treba nam ozbiljnija kiša koja će padati barem tjedan dana kako bi se ribnjaci barem malo oporavili – napominje.

A slično je i u Ribnjačarstvu Končanica, najstarijem u Hrvatskoj, koje vuče porijeklo još iz feudalnog doba, a sada, kao i glavni im proizvod jedva “dišu na škrge”.

I oni su tražili proglašenje elementarne nepogode, objašnjava Luka Stričević.

Iako su svi ribnjaci u funkciji, u njima nedostaje polovica, pa i dvije trećine vode – 70 centimetara do metar dubine, što su ogromne količine koje će se teško nadomjestiti, a šteta od ovogodišnjeg prirasta na naplatu će stići tek za dvije godine.

Srećom pa je potrošnja ribe iz uzgoja u Hrvatskoj mizerna, tek oko 2,5 kg po stanovniku, što znači da se trenutačni manjak slatkovodne – koji je u ovo doba i uobičajen jer ribnjaci zbog vrućina, otežanog transporta i veće smrtnosti ribu izlovljavaju tek od kraja rujna – puno ne osjeti. Šaran u Končanici čini 90% proizvodnje, a većina ribe, oko 80%, završava u izvozu u Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj i drugim zemljama koje je više cijene.

Proizvodnja pada

Procjene su da će Končanica ove godine imati 1,87 milijuna kuna štete, oko 93 t manje ribe, od čega 40% na jednogodišnjoj mlađi, 20% na dvogodišnjoj te 10% na trogodišnjoj, konzumnoj ribi za izlov. U prosječnoj godini proizvedu 500-600 t svih kategorija ribe.

Nedavno je završeno javno savjetovanje o prijedlogu nacionalnog plana razvoja akvakulture u Hrvatskoj (NPRA) od 2022. do 2027., kojim se, među ostalim, potrošnja ribe iz uzgoja u Hrvatskoj planira udvostručiti, te postići veća konkurentnost toga sektora, proizvodnja, zaposlenost, dodana vrijednost... Slatkovodna riba uzgaja se na 50-ak lokacija u 16 županija, a ukupna proizvodnja u 2020. iznosila je oko 2780 t, u vrijednosti od oko 46,8 mil. kuna. Od toga je proizvedeno 2388 t toplovodnih (šaranskih) vrsta, ukupne vrijednosti 35,3 mil. kuna, od čega 1700 t šarana, koji je najznačajnija vrsta, doznajemo u Ministarstvu poljopivrede. Ukupna proizvodnja hladnovodnih (pastrvskih) vrsta 2020. je iznosila 392 tone, a vrijednost 11,6 milijuna kuna.

Pad proizvodnje u slatkovodnoj akvakulturi, kako količinski, tako i vrijednosno u zadnjih pet godina, dijelom je povezan uz recentne poremećaje na tržištu zbog COVID-19, ali i problematiku korištenja osnovnih resursa u proizvodnji, dostupnost vode uslijed sve izraženijih i dugotrajnijih sušnih razdoblja, kao i problematiku predatorskih vrsta na uzgajalištima, te potrebu za sustavnijim praćenjem i sprječavanjem pojave bolesti u uzgoju.

Slatkovodna riba uzgaja se na 50-ak lokacija u 16 županija, a ukupna proizvodnja u 2020. iznosila je oko 2780 tona