Nuklearna elektrana u Zaporižju prijeti užasnim černobilskim scenarijem
Jedan je od fokusa rata u Ukrajini postala je nuklearna elektrana u Zaporižju. Kao što je to bilo i u ožujku kada su ruske snage uz aglomeraciju Energodar koja se nalazi preko puta grada Zaporižja zauzele i nuklearnu elektranu te susjednu termoelektranu. Ova je nuklearna elektrana najveća u Europi te je jedna od najvećih u svijetu, ima šest nuklearnih reaktora te je ukupne snage 5.700 MW.
Najveća u Europi
Novi razvoj događaja uključuje međusobne optužbe jedne i druge strane za mogućnost nesreće, odnosno Rusi optužuju Ukrajince za granatiranje prostora nuklearke, a Ukrajinci Ruse kako su u taj prostor postavili topništvo kojim gađaju ciljeve s druge strane Dnipra. No, stvar je i u tome što na ovu nuklearnu elektranu otpada oko polovice ukrajinske opskrbe električnom energijom, a prema informacijama neposredno nakon zauzimanja nuklearke upravljanje je preuzeo ruski Rosatom iako tamo i dalje radi ukrajinsko osoblje.
Da su Rusi rasporedili višecijevne bacače raketa BM-30 Smerch u prostor elektrane objavljeno je početkom srpnja, na to je nakon odgovorila Ukrajina korištenjem dronova koji su napali taj položaj ranivši, prema ruskim tvrdnjama, 11 djelatnika elektrane. Početkom kolovoza umiješala se i međunarodna agencija za atomsku energiju IAEA izrazivši zabrinutost za sigurnost elektrane i sa strane njezina fizičkog integriteta, kao i sa strane njezina održavanja te sigurnog skladištenja nuklearnog materijala. Ujedinjeni narodi pozvali su i da se prostor nuklearke demilitarizira te da se tamo pošalju mirovne snage. IAEA je predložila neovisnu inspekciju uz odobrenje obje strane, no to je ukrajinski Energoatom odbio smatrajući kako bi bilo kakav sličan čin priznao rusku prisutnost u nuklearci. Rusi su, pak, izrazili spremnost da prime takvu inspekciju kako bi pokazali da su oni ti koji o elektrani brinu dok je gađaju Ukrajinci. Ubrzo je objavljeno kako je jedan od tri reaktora u pogonu isključen te je uključen njegov sustav za zaštitu zbog granatiranja koje se događalo 5. kolovoza.
Iz ukrajinskog Energoatoma tvrde kako je u četvrtak elektrana pogođena pet puta pri čemu su projektili pali i u blizinu mjesta gdje se skladišti radioaktivni materijal. Rusi tvrde da to rade Ukrajinci, a ovi pak da Rusi loše gađaju pa granate padaju i u krug elektrane koju koriste kao štit dok ispaljuju projektile na ukrajinske ciljeve s druge strane. U četvrtak se sastalo i Vijeće sigurnosti UN-a kako bi razgovaralo o situaciji, s malo fajde, čini se, jer Rusija ima pravo veta.
- Postrojenje se ne smije koristiti kao dio vojnih operacija. U suprotnom, potreban je hitan sporazum na tehničkom nivou kako bi se stvorio sigurnosni demilitarizirani perimetar kako bi se područje osiguralo - rekao je Antonio Guterres, glavni tajnik UN-a. Vasilij Nebenzia, ruski veleposlanik u UN-u i sam je rekao kako se “svijet gura na rub nuklearne katastrofe” usporedive s Černobilom 1986. godine.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski traži da se elektrana vrati pod ukrajinsku kontrolu. Ukrajina ostaje bez velikog dijela energije koju ne mogu nadoknaditi.
- Samo potpuno rusko povlačenje i ponovna uspostava pune ukrajinske kontrole nad situacijom oko elektrane može jamčiti nastavak nuklearne sigurnosti u Europi - kazao je Zelenski. S njim se slažu i Francuzi.
”Prisutnost i djelovanje ruskih oružanih snaga nedaleko elektrane značajno uvećava rizik od nesreće s potencijalno uništavajućim posljedicama”, objavilo je francusko ministarstvo vanjskih poslova. O mogućnosti da se elektrana naprosto konzervira raspravljali su i Rusi, no njezini su kapaciteti naprosto nezamjenjivi te se zaključilo kako bi to sigurno dovelo do nestašice struje na cijelom teritoriju juga Ukrajine čime bi se naštetilo i tamošnjoj industriji a posljedično bi to dovelo i do poskupljenja struje.
Bazeni s istrošenim gorivom
Vodeći naš stručnjak za nuklearnu energiju prof. dr. sc. Tonči Tadić s Instituta Ruđer Bošković ističe kako je prema svim međunarodnim konvencijama jedini odgovoran za stanje na nekom području njegov okupator.
- Tako je i s nuklearnom elektranom, jedino su Rusi koji su je zauzeli odgovorni za njezinu sigurnost pa je stoga neodgovorno postavljati topnička oruđa u taj prostor. Ukrajinci koriste dronove, ali ipak može doći do problema. Moguće je lokalno zagađenje u slučaju pogotka u bazene s istrošenim gorivom za koje ne znamo točno gdje su. Očito je i da bi Ukrajinci elektranom dobili i kvalitetan mostobran s druge strane Dnipra, pa tako situacija nije sasvim jednostavna. U ožujku bilo je poznato da radi samo jedan od šest reaktora, ostale su Ukrajinci bili pogasili i rashladili, kakvo je sada stanje teško je reći. No, opet, rizik je nastao ulaskom strane vojske na područje elektrane - kazao je prof.
• Tadić.
Vlasnici 18 ukradenih bicikala u 15 krađa vjerojatno neće imati koristi od toga što će Radomir V. (43) zbog toga, prema presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, provesti dvije i pol godine u zatvoru, ali vlasnicima bicikala koji nisu imali sličnih iskustava korisni su savjeti koje je taj serijski kradljivac posredno uputio svojim nedjelima. Osobito sada u vremenima energetske krize kad bicikl postaje sve atraktivnije i popularnije prijevozno sredstvo.
Crno tržište u Njemačkoj
Uostalom, i prije krize Deutsche Welle prenio je podatak njemačkog Saveznog ureda za borbu protiv kriminala da je u 2020. prijavljeno 260.000 krađa bicikala vrijednih oko 200 milijuna eura. U Hrvatskoj ih je iste godine bilo “tek” 1100, a samo u Zagrebu 460 (lani 313). “Galerija ukradenih bicikala” na Bicreg.info svako malo se popunjava.
S tim da je u Njemačkoj polovica ukradenih bicikala, a na meti su skuplji, bilo osigurano. Tek oko 10 posto ih je nađeno, a mnogi su tada prodavani u Ukrajini. Svojedobno je i naš MUP objavio da je Slovenac svoj bicikl “Fuji Nevada” pronašao pregledavajući stranice s oglasima pa je našoj policiji poslao fotografiju bicikla, serijski broj i ostale relevantne podatke. Ispostavilo se da je 20-godišnji oglašivač iz Virovitičko-podravske županije bicikl bez dokumentacije kupio od 65-godišnjaka iz Pitomače, a on na sajmu u Ljubljani. Kako su njih dvojica riješila problem, ne zna se, ali bicikl je vraćen Slovencu.
I Radomir V. je bicikle prodavao naravno bez računa. Kupci nikad ne znaju kad to netko može otkriti po serijskom broju. Doduše, neki ga vlasnici nisu znali, iako je to za identifikaciju bicikla što i broj šasije automobila. Fotografija je tek pomoćno, ali nedostatno sredstvo. Otrcano je da “prilika čini lopova”, ali dvojica su vlasnika Radomiru V. dali sjajnu priliku, ostavljajući bicikle na tren bez zaštite, znate ono “ma, tu sam, samo da skoknem”, jednom ispred Konzuma u Aveniji Marina Držića tako je nepovratno nestao bicikl vrijedan 3500 kuna, a ispred kluba Močvara i najskuplji iz kolekcije ukradenih, vrijedan 7500 kuna. Premda ni lokot ni sajla nisu spasili ni bicikle ostavljene na parkiralištu za bicikle ispred jednog fakulteta. Prerezani su ili pokidani podesnim alatom, to lakše što su tanji i od mekšeg metala.
Sve krađe počinjene su u istom području Zagreba, po dvije ili tri u Unskoj, Lastovskoj i Vukovarskoj, ali uvijek sa značajnijim vremenskim odmacima kad bi se vraćao na isto mjesto krađe. Inače je 10 krađa realizirao u razdoblju od dva mjeseca. Operirao je danju i noću. Prema prijavama vlasnika ili snimkama nadzornih kamera krao je ujutro, popodne, u zoru oko 5.30 sati, ili noću. Nije isključeno da je i pratio vlasnike kad ulaze s biciklom u zgradu jer ih je nekolicina naznačila razdoblje kad su u večernjim satima ostavili bicikl vezan sajlom ili lokotom u hodniku zgrade, i kad su sutradan uočili da bicikla nema. U jednom je slučaju bicikl bio u spremištu za bicikle pa je vlasnik tek nakon pet dana uočio da ga više nema. Policija savjetuje da se bicikl višestruko veže sajlama ili s dva lokota, ali ni to nije sigurno ako lopov ima vremena nezapaženo, osobito noću, prerezati sve te osigurače. U jednom je slučaju presjekao dvostruku sajlu. Sajle i lokoti nisu mu bile prepreke ni na višim katovima, pa je više krađa u dvije zgrade u Vukovarskoj počinio na četvrtom, petom i šestom katu. U jednom su slučaju ukradena tri bicikla, ali je tada je imao dvojicu pomagača koji nisu otkriveni. U tom su slučaju ukradena dva jeftinija bicikla, koje su vlasnici procijenili na po 500 kuna pa i nisu tražili za njih odštetu, tako da je 1000 kuna koje je policija pronašla pri uhićenju kod Radomira V. na koncu završilo u državnom proračunu kao imovinska korist stečena kaznenim djelom. Inače, većinu ukradenih bicikala vlasnici su procijenili od 2000 do 5000 kuna, što znači da je ipak vodio računa da ne krade jeftine bicikle. Inače, za svaku od 15 krađa Radomir V. je dobio po šest mjeseci zatvora, ali mu je onda izrečena jedinstvena kazna od dvije i pol godine zatvora, s kojom se i on složio. Presudom je obvezan nadoknaditi štetu vlasnicima. Obećao je tražiti roditelje u Njemačkoj da mu u tome pomognu. Riječ je o 48.800 kuna, s tim da za tri bicikla nije tražena odšteta.
Sve je zapio
S obzirom na to da je nezaposlen, sud ga je oslobodio plaćanja troškova postupka. Radomir V. priznao je da je bicikle prodavao na sajmu na Jakuševcu te po tržnicama i u gradu. Sve bi zapio. Već je kažnjavan zbog raznih kaznenih djela te je i sam krađe bicikala pripisao svojoj lošoj prošlosti. Prema svemu sudeći, ulovljen je temeljem snimki nadzornih kamera u zgradama ili susjednim tvrtkama jer ih je više navedeno kao dokazni materijal. Inače, policija savjetuje vlasnike da kad god to mogu bicikle ostavljaju vezane na mjestima u vidokrugu nadzornih kamera. Sutkinja je obrazložila da su pobude iz kojih je Radomir V. činio krađe, radi pribavljanja novčanih sredstava za život, uobičajene za tu vrstu kaznenih djela. Očito da kod nas, na sreću vlasnika, krađe bicikala još nisu postale mafijaški “biznis”. •
Zbog energetske krize bicikl postaje sve popularnije sredstvo prijevoza, a promjene na tržištu prvi će uočiti lopovi