Žele medalju na EP-u, a Igre su im glavni cilj

Ivana i Josipa Jurković danas na regatnoj stazi pokraj Münchena nastupaju u finalu dvojca na pariće na Europskom prvenstvu. To im je drugi seniorski finale na EP-u, a u prvom bile su pete.

- Možemo li do medalje? Teško je reći, konkurencija je jaka.

U našoj kvalifikacijskoj skupini bile smo bolje od Irkinja koje su bile brončane na Olimpijskim igrama u Tokiju. Dat ćemo sve od sebe pa kako ispadne.

Brine me samo jak vjetar, a prema prognozama će u subotu biti još jači nego u kvalifikacijama. Sreća da samo trenirale na Peruči, a tamo također zna jako puhati vjetar pa smo se nekako brzo prilagodile - kaže Ivana.

Ivana bila Miss sporta

Sestre su prošle godine osvojile europsko i svjetsko zlato u kategoriji do 23 godine.

Nakon što se nisu uspjele plasirati na ovogodišnje Olimpijske igre, cilj im je izboriti vizu za nastup na Igrama u Parizu i ondje jurišati i na medalju. Znajući s kolikom upornošću treniraju negdašnje svjetske juniorske prvakinje iz četverca bez kormilara (2017.), nije teško povjerovati u ostvarivost te priče.

- Imamo svoj san, a to je nastup na Olimpijskim igrama. Tokio smo propustile, ali Pariz za dvije godine sigurno nećemo. Vrlo smo uporne i kada nešto naumimo, to i ostvarimo - ističe Ivana.

Kada je 2018. izabrana za Miss sporta Hrvatske, već tada je nagovijestila svoje ciljeve.

- Želim osvajati velike medalje i veslati na Olimpijskim igrama rekla je prije četiri godine.

I želje su se počele ostvarivati. Doduše, za sada su osvojene medalje samo u mlađim kategorijama i uzrastima do 23 godine, a još se čeka prva seniorska medalja. Nego, kako je u Münchenu?

- Smještene smo osam kilometara od regate staze kako ne bismo trošile puno vremena na prijevoz jer je staza malo izvan grada.

Kako smo se izravno plasirale u finale, u petak smo iskoristile slobodan dan pa smo malo otišle do grada, da nam veslanje ne bude stalno u mislima - priča Ivana.

Zanimljivo je da sestre na početku sportske karijere nisu odmah otišle u veslanje, bez obzira na to što im je otac bio veslač.

- Kao male okušale smo se gotovo u svim sportovima. Pet godina bavile smo se rukometom, a u petom razredu osnovne škole, na nagovor prijateljice, odlučile smo okušati se i u veslanju.

I odmah nam se svidjelo i već smo na prvom natjecanju osvojile medalju i odlučile ostati u veslanju, tako da možemo prijateljici zahvaliti na tome - rekla je Josipa.

Već sa šesnaest godina preselile su se iz Vele Luke na Korčuli u Zagreb gdje i danas žive i treniraju.

- U trećem razredu srednje škole dobile smo ponudu Veslačkog kluba Trešnjevka da se preselimo u Zagreb i dođemo trenirati u njihov klub. Te 2017. bile smo svjetske i europske prvakinje s Brunom Milinović i Izabelom Krakić, koje su također članice VK Trešnjevke, tako da je i to, uz bolje uvjete, bio jedan od razloga našeg preseljenja u Zagreb - dodala je Ivana.

Živjele u učeničkom domu

Prve godine živjele su u učeničkom domu u sklopu Športske gimnazije.

- Na početku nam je bilo dosta teško, nismo se baš snalazile u Zagrebu.

Nakon otoka nam je Zagreb bio prevelik pa smo imale malo problema dok nismo pohvatale linije tramvaja, autobusa itd. Sada živimo u stanu koji smo dobile na korištenje od kluba - priča nam Josipa.

Nakon Münchena slijedi odmor ili?

- Imamo tri slobodna dana, a potom nastavljamo s treninzima i natjecanjima. Bile smo malo i doma na Korčuli, malo se osunčale, okupale i to je to.

jeste li već putovale preko Pelješkog mosta?

- Ne, jer tada još nije bio službeno otvoren. Ali sada nam se put od Zagreba do kuće skraćuje za sat i pol i to je odlično - zaključila je Ivana.