Na naše more

Za svaku je zemlju nesreća kad postoji samo zato da se u njoj djeca rode, odrastu i školuju kako bi je potom napustila, to jest kad je domovina prolazna stanica života. Polovica mladih u Hrvatskoj planira napustiti zemlju, koriste se slobodom kretanja u kojoj nema nikakvih ograničenja. Hrvatska ima razrađen sustav za raseljavanje svoga stanovništva, koji sve više stvara osjećaj da se ne živi u svome zavičaju nego u “neprijateljskoj” sredini. Primjera za to ima napretek. Informatičaru, programeru u nekoj tvrtki uzmu gotovo pola plaće, a ako radi za neku američku tvrtku uzimaju mu samo 7 posto! Zbog toga je Hrvatska jedna od četiri zemlje u Europi u kojima se lani broj tih stručnjaka smanjio. Ako je tehnološki razvoj presudan za neku državu, jednako joj je važno zdravlje stanovištva. No kao i informatičari, i liječnici, kao i drugi stručnjaci, rade u “nemogućim” uvjetima, ali država ne čini ništa da ih poboljša. Štoviše, ima razloga da se pomisli kako Plenković, Beroš, Filipović, Primorac, Fuchs i drugi ministri služe samo kao servis njezinih inozemnih gospodara. Nemamo svoje banke, rasprodali smo velike tvrtke, na redu su zemljišta i vode – sluganskog posla za vlast ima u obilju.

Izraelsko veleposlanstvo podržalo je zahtjeve većine hrvatskih stranaka za izmjenu izbornog zakona u BiH. Ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković poslala je demarš Ministarstvu vanjskih poslova Izraela te njegovu veleposlanstvu u Tirani koje nerezidentno pokriva BiH, a još više je “poludio” Željko Komšić, član Predsjedništva BiH. Izrael je vrlo utjecajna zemlja, a pogotovo je, kao što možemo pretpostaviti po njegovu iskustvu sa susjedima, osjetljiv na namjeru da se stvori unitaristička, islamistička